Nogomet u zemlji čuda

Do tog povijesnog
otkrića došao sam slučajno, istražujući ovih dana policijski misterij aktualnog
ukazanja kukastog križa na poljudskom stadionu. Neki ga zovu svastika, ali meni
se taj naziv nikako ne čini prikladnim u našem povijesnom ambijentu, jer
svastika je, izvorno, drevni simbol sreće i zdravlja, što je totalna suprotnost
onome na čega nas podsjeća.

Toliko o
samoj simbolici. A sad se vratimo čudima prirode i društva – autohtonim
hrvatskim.

Košić, dakle, spominje tri, pozivajući se (u jednoj svetoj
misnoj prigodi) na svoje rođene uši: Sjećam se, to sam čuo iz kardinalovih
usta, kada je rekao da je Hrvatska doživjela tri čuda: prvo je bilo da smo se
obranili, a nismo imali čime – čak su nam i zabranili da se branimo; drugo je
čudo bilo da je Hrvatska postala ponovno samostalna država – jer sve su sile
bile protiv; i treće je čudo bilo, kako je govorio Kardinal, što su nas
priznale i one države koje nas nisu željele.

Uzoriti
monsinjor ova čuda naziva Božjim, a njihovu pojavu objašnjava sa stanovišta
struke: Bog uvijek uzme neke pojedince i
događaje, usmjeri njihove sile i okolna zbivanja tako da se njegovo djelo,
izgledalo ono ne znam kako nemoguće, ostvari.

Procjenu statističke
signifikantnosti ovih triju čuda ostavljamo ozbiljnim teolozima, kao i kritičku
ocjenu duhovne primjerenosti iznesenih hipoteza. Nas u ovome trenutku zanima kontra varijanta: Što
se događa kada sam Vrag uzme neke pojedince i događaje, usmjeri njihove sile i
okolna zbivanja tako da se njegovo djelo, izgledalo ono ne znam kako nemoguće,
ostvari?

Naravno,
događa se neko vražje čudo. A ono kakvo se dogodilo nama, je najčudesnije od
svih čudesa koja su nas mogla strefiti…Vjerovali ili ne: Mi smo jedina zemlja
velike antifašističke koalicije u kojoj poražena vojska nosi titulu moralnih
pobjednika Drugog svjetskog rata.

Jedina
ozbiljna čudesna konkurencija su nam Srbi, ali njihovo se čudo ne računa kao
čudo jer su se borci generala Draže pri samom kraju rata masovno predomislili i
prešli u partizane. No Antini bojovnici nikada se nisu predali. I, gle vraga,
uskrsnuše kao sveci.

Misteriozno ukazanje sablasnog znaka u rosno travi
zelenoj samo je posljedica ovog čuda, koje bi nas moglo koštati izbacivanja sa
Europskog prvenstva u nogometu, jer  UEFA
u zoni svoje zapovjedne odgovornosti ne tolerira takve nadnaravne pojave.

Onaj tupavi Platini ne može shvatiti da kukasti križ nije
fašistički znak, nego simbol sreće i zdravlja koji prirodno ide uz naš stari hrvatski pozdrav „Za dom
spremni“. Zato sada u paničnoj žurbi tražimo autore crteža, kako bi njihovu odmjerenu
kaznenu žrtvu ponudili u zamjenu za tri boda, prije nego nam UEFA spusti rampu
za odlazak na Euro.  

A to će, ako je suditi po snimci sigurnosne kamere, biti
neki mladi ljudi na koje će se sručit sva čudesa hrvatskog obrazovanja
(duhovnog i svjetovnog), bez čijeg ozbiljnog kritičkog razmatranja u ovoj priči
nije moguće odvagati poštenu kaznenu mjeru. Rupe u zakonu, praznina u glavi – pa
ne čude takvi znakovi u travi.

No, što reći za kraj?

Kao građanin, osjećam stid. Kao navijač, drug i domoljub
očekujem čudo. Stoga molim članove disciplinske komisije Uefe da mi vjeruju na
riječ:  

„Časni nogometni sude! Ne bježimo od svoje sramote, samo
nije sve baš tako kako izgleda. Iznad kukastog križa trebalo je pisati ‘Smrt
fašizmu!’…Ali dečkima je ponestalo farbe.“