Novi punk val, 40 godina poslije

 

Domaći časopis, jedini koji je sljedeću deceniju donosio novosti iz Londona i Njujorka, a ticalo se modernog i ne baš tako aktualnog rokenrola, zvao se stvarno domišljato – Džuboks. Da bih bio ponekad ispred svog vremena, jer Džuboks je izlazio mjesečno, kasnije dva put mjesečno, okuražio sam se izdvojiti velike novce koji su bili opasno blizu cijeni jedne ploče, za inozemni proizvod. U mom slučaju to je bio NME, ne neprijatelj već New Musical Express, britanski specijalizirani magazin. Iako, nisam ondje nalazio samo slike i članke o punku, ma kakvi! Moj je prvotni poriv oduvijek bio slijediti što više Rolling stonese, ali u proljeće 1977., te tijekom nastupne dvije godine, na stranicama NMEja, nije bilo toliko mjesta za njih koliko za Sex Pistols, Buzzcocks, The Clash, Stranglers, XTC, Stiff Little Fingers…

S druge strane, tijekom dugog niza godina Radio ZG je imao emisiju koja se zvala ‘Po vašem izboru’, išla je svakodnevno u 12.12, gdje su se emitirale najnovije cijele ploče iz svjetske produkcije. To je podrazumijevalo sljedeće: zbrisati sa zadnja 2 sata iz škole, parkirati se ispred kakvog opskurnog radio
kazetofona, s dva prsta u stanju pripravnosti za stiskanje gumbića s record i play u slučaju da je najavljen neki uzbudljivi album! Ondje sam prvi put čuo i snimio kompletnu inicijalnu diskografiju grupa poput Television, Talking Heads, Ramones, te gore spomenutih Engleza. Čak su nam sugerirali da i Australija, dolje ispod, ima pravi pravcati punk bend, a zvao se AC/DC. Poslije je voditelj, a i svi mi ovce, shvatio da je to ipak nešto sasvim drugačije, kao što bi rekli ovi iz Monty Pythona. U samo godinu dana taj isti pokret, za mulce kao što sam bio ja – uglavnom smo ga pripisivali isključivo muzici, ali to dakako nije bilo samo to – punk se uselio i k nama! U Jugoslaviju!

Paraf i Pankrti

Rodonačelnicima se drže dva benda – Paraf iz Rijeke, čiji je singl čisto vinilno zlato, i Pankrti iz Ljubljane. Sprega ova dva grada tijekom sljedećih petnaestak godina, domalo iza raspada bivše države, ostaje čvršćom od Varšavskog pakta. U Ljubljanu smo ama baš svi, to se odnosi na lokalnu rock scenu, odlazili snimati prve studijske snimke, objavljivali ih za ondašnje izdavače, nastupali po njihovim sindikalnim domovima koji su se za tu priliku pretvarali u užarene klubove prepune tinejdžera. Nabrijanih, mogu vam to slobodno reći.

U želji da ispadnete pankerom važno je bilo slijediti ‘modu’. Za početak bilo je sasvim ok imati na sebi zakačeni paralelni red ziherica na nečem što je podsjećalo na traperice i kakvu malu poderotinu na nogavici! Ni izbliza dovoljno da bi to nalikovalo imidžu Ramonesa u kratkim kožnim crnim jaknama,
ili pak potpuno uvredljivim nihilističkim do it yourself majicama kojima je obilovao London tijekom tri intenzivne godine! Frizure se, duge ili super našiljene, u onodobnom sustavu nimalo nisu tolerirale, mogu vam to posvjedočiti iz vlastitog iskustva, pa su se mnogi tek malko pripremali pred odlaske na neke
koncerte s kombinacijom puno šećera i vode. Neki moji prijatelji, već su imali i bendove a vrlo skromno baratali instrumentima, su farbali glave s uglavnom zelenom temperom, pod špinu, protrljate i voila – pank na riječki način je rođen!

Dakle, subverzivnost pokreta počela je dobivati i konkretan izgled. Izazivanje režima na pasivni način, nikakvog rušilačkog underground pokreta nije bilo, počeo je na romantičan način, frizurom, i s nešto stare odjeće. I naramkom novih albuma koji su se razmjenjivali pred Kontom. Oduvijek je bilo kolekcionara među nama, a oni koji su si mogli priuštiti neki atraktivni longplej velikodušno su ga dijelili makar besplatnim umnožavanjem na kazete.

U Velikoj Britaniji, međutim, pank ima dublje korijene, i uglavnom se pripisuje reakciji radničke klase, buntu prema nemilosrdnom kapitalističkom sustavu ustrojenom u uredu političarke Margaret Thatcher, i ne baš od strane Pistolsa obožavane, Kraljice. Društveno uređenje u Kraljevstvu je poslužilo kao obarač za neposluh. Politički i ideološki, međutim, ne baš toliko pismeni pankeri su se na razne načine bunili i njihovi prosvjedi se ne bi trebali smatrati baš skroz konstruktivnim ili progresivnim, ali su u svakom slučaju izazivali više simpatija negoli oportunističko podržavanje postojećeg. Punk rock nije samo razotkrio i ismijao malograđansko britansko društvo već je izmijenio karakter stvaralaštva i distribucije u rocku krajem 70-ih!

Rock muzika je u tom trenutku bila na prekretnici – ili će se nastaviti razvijati u smjeru virtuoznih dinosaura poput Yes, ELP, Led Zeppelin, Genesis i urušiti se u vlastitoj samodopadnosti i postati punopravnim sudionikom industrije zabave pa dakle i režima bogataša, ili će pak sve to biti razbijeno odlučnim agresivnim zahtjevom za otklanjanje integriranja rokenrola u taj establišment i povratku jednostavnom običnom pučanstvu! Kao što znate, punk je zaista spasio rock da ne postane živopisno zapakirana roba za široku potrošnju i istaknuo je jasno stav mladih i obespravljenih, koliko god to sada zvučalo klišeizirano.

Revolucija

Punk je bio revolucija, nešto što se ciklički obnavlja u novijoj povijesti čovječanstva, svakih desetak, petnaestak godina, snažno je to vidljivo u muzici. Uz promjene akorda, koji su, moram vam to reći, uvijek isti, idu i estetska mjerila, vrijednosni sudovi i pravila igre. Punkerska energija je polučila i prvo pojavljivanje i opstanak diskografskog izdavaštva, DIY, učini sve sam, tiskale su se ploče, distribuirale direktno i osobno odnosile u shopove. Kod nas, međutim, nije bilo toga u tolikoj mjeri. Doduše, postajala su kazetna izdanja s fotokopiranom omotnicom, umnožena u 200 primjeraka i dijeljena u
svrhu popularizacije određenog sastava, no takvi su materijali uvijek patili od manjka dalekosežnijeg utjecaja. Prava stvar je bila imati LP, vinilnu ploču objavljenu za major label. A kad bi ista i bila objavljena stajala je autore okrnjenih stavova da ne uvrijedi onodobni sustav, pojedince ili cijele organizacije, kao npr. u slučaju Parafove pjesme Narodna, u kojoj je na ironičan način prikazana najbolja policija od
svih ponuđenih! A za istu je izabrana, dakle, naša!

Punk kao pokret svoje korijene ima u njujorškim klubovima. Iako se prečesto manipulira velikim brojem imena koji su prethodili punku, od Sonicsa, MC5, Stoogesa i tko zna kojim sve opskurnim sastavima iz 60-ih, osobno sam izabrao, ne potpuno bez argumenata, kao kumove tom izričaju New York Dolls.

Oni su na najbolji mogući način formulirali stav da frustracija donosi veliku i bitnu stvar umjetnosti, a nikako ne zadovoljstvo postojećim! U tome im je u velikoj mjeri pomogao Londončanin Malcolm McLaren, menadžer i mislilac, partner Viviane Westwood, briljantne dizajnerice modne odjeće iz Londona. No prije negoli se tom paru ukazala prilika predstaviti se Amerikancima, valjalo je polako i godinama stvarati zasebnu modu, ona koja će provocirati svojim izgledom i obilovati sloganima.

Shop koji su otvorili zvao se Let it Rock, baš kao i parfem koji je proslavio Westwoodovu, u koji su svraćali ama baš svi rock glazbenici – od Jimmyja Pagea, Marianne Faithfull do Iggyja Popa. Londonski gurui mode zapravo su umješno kompilirali već otprije poznate stilove iz američkih filmova 40ih i 50ih godina, a glavni je materijal bio crna koža! Ovaj autor nepisanog punk manifesta, međutim, nezadovoljan odjekom svog shopa odlučuje neke svoje avangardne zamisli ponuditi 1973. u Njujorku umjesto u konzervativnoj Engleskoj. Sva je odjeća bila izbušena cigaretama, rasparana i neuredna. Ondje je živio otac pop arta Andy Warhol, kojemu je McLaren mogao npr. suprotstaviti ideju o crnoj boji kao najuzbudljivijoj, beskonačnoj i misterioznoj. Pomalo anarhistički, zar ne? Amerikanci nisu, naravno, pali na tu tzv. modu, ali su pomogli McLarenu da se infiltrira u atraktivno rock društvo New York Dollsa. Smatrao je da oni imaju sve ono za čim on žudi: bili su celebrytiji, imali su stila, gard beskompromisnih zvijezda, izvanrednu pažnju medija, živjeli su upravo onako kako su i o čemu pjevali, a on je tom svijetu želio pripadati! Zalijepio se za njih poput ljepila, pratio ih i učio.

Anarhija

Po povratku u London McLaren upoznaje momke koje će malo kasnije naoružati krilaticama, svastikama, anarhističkim pogledima na svijet, nazvati ih sukladno svojoj provokativnoj prirodi,
primjereno bezobrazno i skandalozno – Sex Pistols!

Inače, termin anarhija je pejorativnog karaktera i potječe iz doba francuske Revolucije, označavajući smisao društvenog kaosa, što se kasnije tumačilo da je za cilj imala dovesti do fundamentalnih promjena u strukturi društva i smjenjivanju autoritativnih sustava u korist nevladinih suradnji među slobodnim pojedincima. Nemojte se čuditi kada ovakve stavove čujete iz usta Johnnyja Rottena u Anarhiji u Ujedinjenom Kraljevstvu, samo par godina kasnije!

Pistolsi su početak pokreta, ono što je bujalo izvan konvencionalnih kanala medija distribucije, gotovo klasični primjer narodne umjetnosti u kojoj je teško razabrati stvaratelje i slušatelje. Na intuitivnom nivou, posve neobjašnjivo racionalnom poimanju, vrlo slična stvar počinje se zbivati u našim krajevima.

Paraf, kao prvi YU sastav, usvaja ekscesno oblačenje, provocira posjetitelje svojih nastupa da se ponašaju na sličan način, i štoviše uskoro od vlastite publike traži inspiraciju kako za modni izričaj tako i ideje za pjesme i tekstove. Pa iako se redovito događa da inovacije u medijima vuku korijene izvan
komercijalnog sektora i da se masovno eksploatiranje uskoro preuzima kao opći model ponašanja, što se može vidjeti pogotovo širom UK tijekom ’77, ’78 i ’79., takvo što jednostavno nije bilo moguće realizirati u širem obimu ovdje.

Naravno, jedan dio urbane omladine je bio zahvaćen novopridošlom infekcijom, i punk zaista jest bio zvuk industrijskog grada kakav je bio Rijeka – tranzitna luka, radnički centar u koji se slijevao veliki broj pridošlica iz ostalih dijelova Jugoslavije, što unosi određeno gibanje i međusobnu razmjenu ideja, mentaliteta. I nešto vrlo važno – Rijeka je imala vjerojatno jedinog pandana za cijelu ex državu u ulozi Malcolma McLarena! Riječ je bila o Goranu Lisici Foxu, danas vlasnika vrlo važne diskografske kuće Dallas Records.

Fox je, nakon prvog susreta s Parafima, odveo društvo na radio Rijeku, obećao im diskografski ugovor i koncerte. Ne tražeći od članova da odustanu od anarhoidnih zamisli već potencirajući ekscesnost do granica koje kruti komunistički režim kažnjava! Tinejdžerski san se ostvaruje – cijelom sustavu se, odlazeći na koncerte Paraf i sad već Termita, moglo smijati direktno u lice!

Punk

Istina, teško je reći da su prve punk grupe kod nas predstavljale reformatore ili revolucionare, ali svakako su bespovratno utjecale na formativne godine nekoliko generacija koje su stasale u Rijeci. Negdje ćete zasigurno pronaći podatak da je punkerska diverzija unutar politike i show biznisa slična učinku dadaista u domeni lijepe umjetnosti, nešto poput metle koja nemilosrdno čisti pred sobom, što je donekle istina jer se stvorila klima za nešto novo i izazovno, no još uvijek nedovoljno artikulirano na način kako je to bilo u slobodnomislećoj Britaniji.

Još jedna digresija – termin punk preuzet je iz istoimenog njujorškog fanzina, a pokretač tog kasnije magazina postao je dizajner omota za lokalni sastav Ramones. Taj isti John Holmstrom je za punk objasnio da znači početnika, dječaka koji drži u rukama gitaru ali se ne zna njome služiti u prave svrhe, no unatoč tomu može postati rock zvijezda.

Sedamdesete su godine u svijetu bile liberalne, a punk ih je približio morbidnom i dekadentnom, pa i perverznom. Scenski nastupi bili su vitalni, nepredvidljivi, divlji, svirački nekompetentni ali izdržljivi, dakle STVARNI. Rock postaje iznova sirov, neugodan, znojan i brutalan, ukazivao je na svakodnevicu u
betonskim gradovima. Iako je punk dugovao prošlosti, barem u muzičkom smislu, retorikom je bio isključivo okrenut sadašnjosti s ciljem ubijanja budućnosti, da se opet referiram na Rottena i njegov vapaj ‘no future for you’. Ili da pojasnim, autodestruktivnost kao komponenta bila je od krucijalne važnosti, Pistolsi su to dokazali izgorjevši nakon samo godine i pol postojanja i tek jednog jedinog albuma, kamena temeljca punka.

Rotten je u sebi sadržavao neponovljivu jedinstvenost u obaranju svih pravila scenskog ponašanja, izgledao je poput mahnitog i agresivnog kretena, a da li je zaista to bio ili ga je tome podučavao mag marketinga McLaren, prilično je nejasno i dan danas. No, tu gnjevnost, buntovnost gotovo na identičan i možda još siroviji način imali smo i mi prilike vidjeti krajem 70ih godina ovdje. Radilo se o Kralju, zgodan nadimak, pjevaču grupe Termiti. Nemilosrdan prema sebi, članovima benda, publici, iskazivao je na bini upravo onu vrstu frustracije koju je osjećao tinejdžer u industrijaliziranom gradu, nabijajući na svoju glavu zahodsku školjku, s ciljem ispiranja mozga, a kada ni to nije dalo željenog rezultata za sebe je na bini dao izgraditi vješala, i na koncu posuvši sebe, bend i publiku perjem, kao simbolom nečeg nestabilnog, lako zaboravljivog, i akutno sklonog alergiji.

Nažalost, iz našeg vremena ne postoje dovoljno dobri i čvrsti albumi koje bismo mogli prozvati remek-djelima, znači ploče koje nadilaze glazbene kategorije i koje je teško usporediti s bilo čime što im je prethodilo, ali u svojoj manjkavosti, naivnosti svejedno su utjecale na ono što je stvoreno poslije njih, cjelokupnu lokalnu scenu koja se napajala na sličnim izvorima, vremenom transcendentirajući perfekcionističkim izvedbama, suptilnijim i poetičnijim, a manje egzistencijalističkim tekstovima poput one u Vjernom psu, sugestivnijoj viziji urbanog života.

A, da. Ramones nisu retardirana braća virtualne gospođe Dolly Ramone.

Za znatiželjnike sam izabrao i nekoliko zanimljivih naslova iz literature (čije sam izvore i koristio), filmografije i diskografije koji dublje grebu u punkersko i novovalno naslijeđe.

Literatura

Branko Kostelnik: Moj život je novi val

Knjiga intervjua Branka Kostelnika Moj život je novi val – razgovori s prvoborcima i dragovoljcima novog vala – na jednome mjestu sakuplja razgovore koje je Branko Kostelnik, istaknuti novinar, glazbenik, glazbeni kritičar i organizator tijekom posljednje tri godine vodio s najvažnijim sudionicima novoga vala. To su redom Gregor Tomc [Pankrti], Petar Pero Lovšin [Pankrti], Boris Leiner [Azra], Valter Kocijančić [Paraf], Zdrave Čabrijan [Paraf], Vim Cola [Paraf], Jasenko Houra [Prljavo kazalište], Davorin Bogović [Prljavo kazalište], Predrag Kraljević [Termiti], Nebojša Čonkić Čonta [Pekinška patka], Jura Stublić [Film], Darko Rundek [Haustor], Zoran Predin [Lačni Franz], Dušan Kojić Koja [Šarlo akrobata], Vlada Divljan [Idoli], Srđan Gojković Gile [Električni orgazam], Laibach, Margita Stefanović Magi [Ekatarina Velika], Zoran Kostić Cane [Partibrejkers], Anja Rupel [Videosex] i Iztok Turk [Videosex]. Kostelnik u devetnaest intervjua navodi sudionike novoga vala da mu ispričaju svoje viđenje najvažnijeg glazbenog pokreta na području bivše Jugoslavije. Branko Kostelnik spremajući većinu ovih intervjua isključivo za ovu knjigu uspio je iz sugovornika izvući ono najbolje, skrivene tajne, manje poznate detalje iz njihovih karijera – jednom riječju kako je sve nastalo i kako se sve pokrenulo. U knjizi Moj život je novi val mnogi legendarni, ali već gotovo posve zaboravljeni muzičari, po prvi put nakon mnogo godina progovaraju o svojim karijerama, poput Valtera Kocijančića ili Nebojše Čonkića Čonte. Sudionici novoga vala danas se nalaze diljem svijeta od Kanade, preko Londona, Beča, Pariza do Ljubljane.

Darko Glavan: PUNK (Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike)

Darko Glavan rođen je u Rijeci. Autor desetak međunarodnih i stotinjak nacionalnih izložaba; 2002. objavio je monografiju o Antunu Motiki, a 2005. monografiju o Galeriji Studentskog centra u Zagrebu. Krajem 2003. izabran je za predsjednika hrvatske sekcije AICA-e (Međunarodna udruga likovnih kritičara). Od 1969. aktivan kao rock kritičar. Svoju prvu knjigu “Punk” objavio je 1980. Knjiga je to intervjua s Iggyjem Popom, Patti Smith, Joe Strummerom…

Knjiga koja je svoje prvo izdanje imala još davne 1980. godine, kada je – kao jedna od prvih domaćih
glazbenih knjiga uopće – objavljena u izdanju biblioteke ”Džuboks” i kao takva bila je pun pogodak. Cijela naklada bila je razgrabljena u svega nekoliko mjeseci, a knjiga je ujedno naznačila početak domaće rock publicistike.

Jon Savage: “Engleski snovi – Sex Pistols i punk rock”

Često je nazivana Biblijom punka, 1993. godine je osvojila nagradu Ralph J. Gleason Music Book Award, analitična, detaljna, s mnoštvom citata i fotografija potkrijepljena, ova knjiga Jona Savagea opravdano nosi spomenuti nadimak. Pred hrvatskim čitateljstvom napokon se nalazi dokument jednog
vremena, izvrstan prikaz jedne ere koja je ostavila traga do današnjih dana. Za razumijevanje punk pokreta nije dovoljno promatrati samo glazbeni aspekt, već ga uklopiti u tadašnji turbulentan politički, socijalni i kulturni aspekt koji nosi jednaku važnost kao i sama glazba. To dobro zna i Savage, koji poput
kroničara jednog vremena, vješto kombinira navedene elemente. U sredini je naravno njegov omiljeni sastav, Sex Pistols, kao i kontroverzan Malcolm McLaren, kojima je posvećen većinski dio knjige. O analitičnom i studioznom proučavanju ovih nekoliko ključnih godina, svjedoči opširan popis zahvala, kao i detaljno postavljena granica vremenskog odvijanja pojedinih događaja.

Filmografija

GREAT ROCK’N’ROLL SWINDLE (1980), redatelj: Julian Temple, dokumentrano-igrani film o punku, Sex
Pistolsima. Film je sniman od 1978, odlaska Rottena iz sastava do definitivno raspada Pistolsa. Velika rokenrol prevara je jedan od prvih uradaka iz filmografskog žanra mockumentarca (vrsta filma u kojem su fikcionalni događaji prikazani u formi dokumentarca u svrhu parodiranja).

ROCK’N’ROLL HIGH SCHOOL (1979), redatelj Allan Arkush, igrani film, komedija sa zapletom na razini crtanog filma. Značajan zbog činjenice da u njemu višekratno nastupaju njujorški Ramones.

JOE STRUMMER, THE FUTURE IS UNWRITTEN (2007), redatelj: Julian Temple, dokumentarac o frontmenu grupe The Clash. U njemu sudjeluju punk prvoborci – pokojni Joe Strummer, pa gitarist grupe Sex Pistols, Steve Jones, gitarist The Clash Mick Jones, Bono Vox (U2), Johnny Depp, Flea (RHCP)…

Probrana diskografija

1. Sex Pistols: Never mind the Bollocks, Here’s the Sex Pistols (1977)
2. The Clash: The Clash (1977)
3. The Clash: London Calling (1979)
4. Ramones: Ramones (1976)
5. Ramones: Leave Home (1977)
6. Ramones: It’s alive (1979)
7. Television: Marquee Moon (1977)
8. Buzzcocks: Singles going Steady (1979)
9. Damned: Damned, Damned, Damned (1977)
10. The Stranglers: No More Heroes (1977)
11.  Stiff Little Fingers – Inflammable Material (1979)
12. Patti Smith: Horses (1975)
13. Undertones: Undertones (1979)
14. XTC: White Music (1977)
15. Blondie: Parallel Lines (1978)

bonus 1, protopunk sastavi: 

1. New York Dolls: New York Dolls (1973)
2. Iggy Pop&The Stooges: Raw Power (1973)
3. MC5: Kick Out the Jams (1969)

bonus 2, ex YU albumi:

1. PARAF: A dan je tako lijepo počeo (1980)
2. PANKRTI: Dolgcajt (1980)
3. PEKINŠKA PATKA: Plitka poezija (1980)
4. IDOLI: Idoli (1981)
5. ŠARLO AKROBATA: Bistriji ili tuplji čovek biva kad… (1981)

       Kompilacije:

1. PAKET ARANŽMAN (Idoli, Električni orgazam, Šarlo akrobata) (1981)
2. NOVI PUNK VAL (Termiti, Paraf, Ljubljanski pasi, Pankrti, Problemi) (1981)
3. ANTOLOGIJA RIJEČKOG NOVOG VALA 1979-1988, 3CD (2008)