Novi život velike riječke sinagoge kroz umjetničku intervenciju Damira Stojnića

Slijedeći originalni nacrt sinagoge izgrađene 1903. godine i zapaljene 1944., umjetnik je na gradski pločnik ucrtao konture tlocrta njenog pročelja, a bijelom fosforescentnom bojom učinio je vidljivom i tijekom noći

Od 24. listopada prolaznici riječkom ulicom Pomerio kod kućnog broja 31 na pločniku mogu uočiti kvadratne oblike ispunjene bijelom bojom. Riječ je o intervenciji umjetnika Damira Stojnića, radu 1:1: sinagoga nastalom u sklopu programskog pravca Doba moći Rijeke 2020 – Europske prijestolnica kulture, čija je namjera probuditi sjećanje na Veliku sinagogu. Izgrađena 1903. godine, nacisti su je minirali i zapalili 1944., da bi u poluruševnom stanju do temelja bila srušena 1948. godine.

Konture vidljive i noću

Slijedeći originalni nacrt sinagoge, umjetnik je na gradski pločnik ucrtao konture tlocrta njenog pročelja te ju bijelom fosforescentnom bojom učiniti vidljivom i tijekom noći. Stojnić se ovim radom nastavlja baviti temama društveno-političkih preokreta koje su u individualne živote unosile sudbinske lomove, a danas su u kolektivnoj memoriji jedva zabilježene ili posve izbrisane. Napominje da mu je povijesna priča Velike sinagoge zanimljiva iz razloga što ju je do temelja srušila komunistička “narodna vlast” jer im se nije isplatilo obnavljati je, iako su, prema očevicima, iz tog doba kupola i zidovi bili u solidnu stanju.

„Dakle, u njenom su  uništavanju sudjelovali i okupatori i osloboditelji, pa sinagogu vidim kao simbol ljudskih sudbina koje bivaju izbrisane u žrvnju masovne psihoze rata“, kaže Stojnić koji se odabirom neekspresivnog označavanja mjesta bijelim ispisom na pločniku ipak suzdržava od interpretacija i filtriranja povijesnih činjenica te ostaje tihim zagovarateljem kulture sjećanja. Podsjetimo da je sličnu intervenciju u javnom prostoru, na koju se ova nadovezuje, umjetnik izveo 2018. godine kada je radom 1 : 1: granični zid rekreirao sjećanje na nekadašnju među podijeljenog grada, što su građani Rijeke vjerojatno zapamtili kao crvenu liniju iscrtanu na
kolniku Mrtvog kanala.

Minirana i spaljena

Veliku sinagogu nacistički su okupatori Rijeke minirali 1944. godine. Različiti autori navode različite datume, pa Radimila Matejčić u knjizi „Kako čitati grad“ navodi da je do miniranja došlo 25. siječnja 1944. dok primjerice Theodor Morgani kao datum uništavanje navodi 21. veljače iste godine. Prema izjavama nekih svjedoka, nacisti su iz sinagoge opljačkali i kamionima odvozili sve što je bilo vrijedno, a nakon miniranja zabilježen je i požar koji ju je umalo cijelu progutao.

Paljenje sinagoge bio je samo završni čin riječke epizode primjene rasnih zakona. Zajednica riječkih Židova počela se osipati već od 1938. godine kada su doneseni prvi rasni zakoni u Mussolinijevoj Italiji, da bi
masovne eksportacije Židova u koncentracijske logore naglo dobile na intenzitetu od jeseni 1943. kada nakon kapitulacije Italije grad dolazi pod njemačku upravu.

 

Riječki umjetnik Damir Stojnić pretežno radi u mediju crteža i performansa, zanimajući se za morfološke procese nestajanja i obnavljanja materije. Akcije koje izvodi u javnom prostoru motivirane su kulturnim
sjećanjem i simbolizacijom urbanog krajolika koja ima za cilj rekreiranje kolektivnog sjećanja. Njegovi se radovi nalaze u javnim kolekcijama u Hrvatskoj i nekoliko privatnih u Italiji, Njemačkoj i Austriji.

Kako je Stojnić iscrtao crvenu granicu koja je nekoć dijelila Rijeku i Sušak, pogledajte u video prilogu!