Znati engleski u našoj zemlji nije ništa posebno, kao da se današnja djeca već rađaju s tim znanjem. To jest pohvalno, ali stvara monotoniju i usudim se reći da ima loš utjecaj na naš standardni jezik.
Nakon godina i godina u borbi za standardni hrvatski jezik, riječ LOL zamijenila je kratki i jasni ”haha”, riječ frend postala je jednostavnija i zvučnija od dosadnog i dugog ”prijatelj”. Uz tako bogat rječnik hrvatskih riječi, sve više koristimo: in, fakat, full, cool, bed. Usudim se reći da imamo i ”prebogat” rječnik, naš jezik posjeduje i nekoliko naziva za isti predmet. S još nekoliko posuđenih iz engleskog jezika stvaramo još veću zbrku. Dok se poznati jezikoslovci bore s dilemama da li se kaže ”čačkalica” ili ”zubotrebac”, ”helikopter” ili “zrakomlat”, ili treba li riječ ”nedati” pisati skupa ili odvojeno, mlađi su presudili hrvatskom jeziku bez otvaranja bilo kakvih rječnika. Nikad nisam bila zagovornik sterilnog i uštogljenog standardnog jezika bez ikakvih utjecaja koji u principu i ne postoji, čak ni ovaj tekst koji čitate nije strukturiran po pravilima standardnog književnog jezika. No uistinu dok čujem razgovor ovih mlađih zapitam se nalazim li se možda u Americi.
Petar Preradović, otac hrvatskog književnog jezika, okreće se u grobu dok ulicama bruje razni ROFL-i, LOL-i i OMG-dovi, džabe Vladimiru Aniću sva ona pusta pravila pisanja standardnog jezika u Rječniku hrvatskog jezika. SMS poruka prva je pokrenula masovni trend uporabe nestandardnog jezika. Rečenice su poprimile kratak sadržaj, i zbog ograničenosti slova na tipkovnici mobitela, izbacile slova s kvačicom. Transformacija jezika nastavila se preko tzv. Facebook chata. Facebook chat, ili prevedeno na hrvatski: Facebook čavrljanje kojim se sve češće služimo dobio je smisao u sastavljanju sve kraćih rečenica po mogućnosti s ograničenom uporabom kvačica na Z, C i S, sad nas sasvim jasno svi mogu razumjeti kad na ”chatu” postavimo pitanje: ”Gdje chesh? ”
Kao što je svaki turcizam i talijanizam u hrvatskom govoru dio naše povijesti, tako je i anglizam dio naše sadašnjosti, no engleski jezik je uzeo puno više maha nego što su ga ostavili svi ostali jezici koji su se mogli čuti na ovim područjima.
Nastojanja državnih institucija da zadržimo jedan jezik, bez utjecaja posuđenica je skoro pa nemoguć, malo gdje se može čuti standardni hrvatski jezik. Neki mogu lakše razumjeti engleski jezik od primjerice zagorskog ili istarskog narječja. U svojoj okolini srećemo ljude iz različitih krajeva Hrvatske i zahtijevamo od njih da pričaju ”čisti hrvatski” a s druge strane odobravamo u ”književnom jeziku” prije spomenute posuđenice jer nam tako jezik zvuči više ”cool” i urban. Takav ”full cool” urbani književni jezik može se čuti među mlađom populacijom, a ta mlađa populacija odrasta i za sobom vuče promjene u jeziku koje su postale radikalne, jezik nam nikad više nije bio pod utjecajem nekog drugog jezika kao dosad.
Meksičke i turske sapunice zavladale su našim televizijskim programom još odavnije, općepoznato je da većina domaćica razumije španjolski jezik ali malo gdje će se čuti da netko ide u posjet ”amigu”. Zamislite tek kako je starijoj populaciji razumjeti svoju unučad dok idu na ”bas” kako bi stigli na jedan ”fakat cool party” u gradu.
Pretpostavljam da ćemo u skoroj budućnosti biti dio Europske unije, zasigurno smo usvojili službeni jezik Europske unije, samo se nadam da se neće toliko udomaćiti da se u stranicu s arhaizmima stave riječi ”prijatelj, puno, najviše, loše” koje su izbačene iz svakodnevnog govora s modernim riječima ”frend, full, bed”.
Podijeli na društvenim mrežama