Pročelnici su prisutnim studentima predstavljali svoje odsjeke, sudjelovanja na projektima, zatim su govorili o nedostacima nastavničkog kadra, upisnim kvotama, suradnji s ostalim odsjecima te (ne)mogućnostima zapošljavanja.
Pojedini profesori zagrebačkog Odsjeka za povijest imaju veliku važnost na nacionalnom i međunarodnom planu. Neki su bili ili još uvijek jesu saborski zastupnici. Ostvarili su 10 do 15 znanstvenih projekata. Dr.sc. Agičić je rekao da se i mlađe kolege i studente potiče na sudjelovanje na međunarodnim projektima. Jedna od mogućih studentskih razmjena, CEPUS, je ukinuta jer nije bilo dovoljno zainteresiranih studenata. Danas je aktualan ERASMUS, iako više studenata dolazi u Zagreb, nego što ih ide u inozemstvo. Zanimljivo je, da je lakše ostvariti međunarodnu studentsku razmjenu, nego razmjenu unutar Hrvatske. Što se tiče nastavničkog kadra, kako kaže pročelnik, imaju za sve pomalo. No, to nije ništa u usporedbi s jednim Krakovom ili Varšavom, koji imaju od 80 do 120 što profesora što asistenata. Najviše suradnje je ostvareno sa Odsjekom za povijest u Rijeci i Puli, ali i sa Splitom. Najlošiju suradnju ostvaruju sa Hrvatskim studijima u Zagrebu i Odsjekom u Osijeku.
Pročelnica dr.sc. Matijašić također ističe neupitne uspjehe profesora u projektima na nacionalnom i međunarodnom planu. Zasad imaju 15 stalno zaposlenih profesora, što asistent Duda smatra dovoljnim, iako bi idealna brojka bila 20, sve više od toga bi bilo dobrodošlo, ali nepotrebno. U Puli se na jednopredmetni studij može upisati 21 student, a na dvopredmetni u kombinaciji s latinski, talijanskim ili hrvatskim 15 studenata. Suradnju s ostalim odsjecima baš i ne ostvaruju, jer je “Bolonja zatvorila neke mogućnosti, imamo previše posla kod kuće.” ističe Matijašić. Asistent Duda je dodao kako je mobilnost na jako niskim granama, a razlozi su razni od nedostatka informiranosti do možda slabijih novčanih mogućnosti. Također je naglasio da se proizvode novi kadrovi, a nema se kamo s njima jer nema novih instituta, muzeja, izdavaštva.
Na Odsjeku u Rijeci je pak pet redovitih profesora, jer za vanjske suradnike nema novčanih sredstava. Zato su neki odlučili raditi pro bono, jer ih je “odgojio” taj odsjek, rekao je dr.sc. Darko Dukovski. Pročelnik se pita zašto se jednom nogometnom drugoligašu ili petoligašu daju milijuni, a jednoj ovakvoj infrastrukturi ne. Također ističe da mobilnost izvrsno zvuči, ali da zbog problema prijenosa ECTS bodova nije ostvariva među fakultetima riječkog Sveučilišta. Smatra da bi studentima trebalo omogućiti slušanje predmeta poput Povijesti pomorstva na Pomorskom fakultetu ili Opće povijest prava i države na Pravnom fakultetu. Za razliku od Pule, u Rijeci se mogu na dvopredmeti studij povijesti upisati 42 studenta i dva stranca. Trebalo bi pokrenuti i jednopredmetni studij, no za to treba popuniti kadrove. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci se provode samo studentske evaluacije, dok u Puli provode i nastavničke evaluacije. “Nastavnički posao je jedinstven. Ili imaš ili nemaš, ili tu vatru možeš zapaliti ili ne.” ističe pročelnik Dukovski te dodaje “Naša evaluacija studenata je ispit. Po studentima mogu vidjeti što sam propustio, a što ne. Mlađima treba prepustiti da dobiju taj osjećaj.”. Na riječkom Odsjeku profesori sami rade na nekoliko projekata, pa ne surađuju sa studentima. Što se tiče suradnje među odsjecima, surađuju sa svima, potpisana je i suradnja sa fakultetom u Trstu. Jedna od ideja koja je dobila negativan odgovor je moguć združeni program riječkog i pulskog Odsjeka. Izvijesnije je spajanje povijesti, filozofije, povijesti umjetnost i možda kulturologije na doktorskom studiju. Pročelnik Dukovski se dotakao i trajanja radnog vijeka profesora. Istaknuo je primjer profesora Šanjeka koji ima 72. godine i predaje na Sveučilištu u Sorbonni, a u Rijeci na to gledaju malo drugačije. “Ako može predavati, zašto ne.” navodi Dukovski.
Pročelnici su se dotaknuli i problema krutog (ne)držanja izvedbenih planova. Profesor Dukovski ističe da se nije problem kruto držati izvedbenog plana, već je problem ocjenjivanja. Po izvedbenom planu se sa studentima ne bi trebao dogovarati niti termin kolokvija ili usmenog ispitivanja. Problem je i usklađivanja ECTS bodova sa stranicama knjige. “Ljudi ne pišu knjige od 150 stranica. Mogu jedino istrgnuti stranice.” kaže Dukovski. Profesor Agičić ističe da humanisti ne vole formalizacije i stavljanja u kućice. Asistent Duda smatra da bi trebala postojati fleksibilnost, jer npr. 40% ocjene nosi aktivnost za 12 studenata, pa se javlja pitanje kako ocjeniti aktivnost 30 studenata na izbornom predmetu. Dukovski je zaključio da se znanje svelo na ECTS bodove te da će mu vrhunac karijere biti kada student bude znao odgovoriti nešto iz izborne literature.
Nakon diplomskog studija trebalo bi se zaposliti ili možda upisati doktorski studij. “Studentima govorim da idu gdje god, neka rade i uđu u taj krug ljudi. Trebaju svim školama poslati kontakte, no trebaju se i prilagoditi pa povremeno i konobariti.” kaže Dukovski.
Profesor Agičić pak svojim studentima govori da se ne ograničavaju na škole, već da se okrenu bilo čemu što nudi perspektivu. Asistent Duda ističe da se upisuju doktorski studiji ili se studij jednostavno nastoji produžiti. Po njemu je lakše doktorirati u inozemstvu jer postoje sustavi stipendiranja. Dukovski je naveo primjer svojeg sina kojemu su na Zavodu za zapošljavanje rekli da je upisivanje doktorata luksuz. “Možda zato nema stipendija, jer je steći znanje luksuz.” zaključio je Dukovski. Agičić je pak rekao da je nekada prvi posao bio je jedini. Danas se sve to ubrzava i mijenja. Godišnje u Republici Hrvatskoj diplomira 300ak studenata povijesti. Postotak onih koji završe je veći nego prije. Agičić je protivnik doktorata za sve studije. “Ovo nije zemlja toliko genijalnih ljudi niti ljudi koji bi se puno odricali. Zato se smanjuju kriteriji i sve se vrti u krug.” ističe Agičić. “U posljednje tri godine doktoriralo je 300 doktora povijesti, ako se tako nastavi, ovo nije zemlja za 1000 doktora povijesti.” zaključuje pročelnik Odsjeka za povijest u Zagrebu.
Podijeli na društvenim mrežama