O psima, konjacima i zastavama

Ali,
gle, tu nije kraj nego početak rokada u riječkim bendovima. Naime, Robert
Tičić, rifdžija Vjernog psa, se
priključuje Parafima na praznom mjestu za sljedeći, i posljednji, album Zastave. (Samo šest godina kasnije zbiva
se puno poznatija zamjena na relaciji LET3 – FIT, ali u bubnjarskoj poziciji,
no o tome znate, ili saznajte više, iz Riječkih
rock himni).

Nažalost,
Tica, kako su ga svi i zvali, pred točno 30 godina, umire, no prethodno ipak
uspijeva u potpunosti snimiti sve zadane dionice za album, koji u formi
vinilnog nosača zvuka, međutim, ne dočekuje držati u rukama. Ploča, čije
reizdanje još uvijek nestrpljivo iščekujem s pripadajućim bonusima, izlazi u
prednovogodišnje doba, a Paraf se obraća javnosti pismenom informacijom
razaslanom medijima u kojima najavljuje ‘ pojavljivanje albuma, no grupa neće
koncertno promovirati novi materijal’. Zastave
su, prema tadašnjim napisima kritičara nastavile ‘daljnja produbljivanja
apsolutno nekomercijalnih glazbeno – teksutalnih opsesija započetih na Izletima, te sveukupno predstavljaju
produkcijski pobačaj, pa je vrlo dobro koncipiran materijal u krajnjem
rezultatu djelovao mlohavo i anemično’ (izvor citata: časopis Rock, prosinac
1984.). Ocijenjeni su s utješnih 2 i pol. Od pet mogućih zvjezdica.

Naškodili
su im samo rubno tonovi ovakvih recenzija, ionako su odustali od, kako smo vidjeli
iz gornjeg dijela teksta, budućnosti.

No,
na nekoj ‘redaljki’ s puno lokalnih sastava, iskočio je odličan Konjak (ime duguju Parafovoj
neistoimenoj pjesmi Javna kupatila),
trio predvođen autorom, pjevačem i gitaristom (ključna funkcija je ova posljednja)
Mladenom Ilićem, za poznanike, Ilijom. Zdravetu se dopalo to što je čuo, i
uopće mu nije bilo prezriva mogućnost da oživi još jednom svoj bend. Ta,
oduvijek su Paraf bili istraživači novog, nisu potpadali pod fantazije
kolektivnog hira ili ukusa, već su težili promjenama. Još jedna preobrazba nije
bila naodmet, zar ne? Pristupio je Iliji, izrazio divljenje prema njegovu radu,
te ga namamio u stupicu. Pristao je, dakako, bez oklijevanja pridružiti se
postavi, i već par mjeseci kasnije su krenuli, unatoč prijetnjama koje su
uputili prije toga javnosti, na, nazovimo je tako, turneju s novim gitaristom.
Na zlatnom omotu Zastava, u
‘Omladinskom klubu Ivo Lola Ribar’ nakon koncerta, potpisali su mi se svi,
uključujući i vlastitog bratića, Raula.

Ipak,
nakon godine i pol dana skrenulo se s pravca, pozornost publike je iscurila,
prestala je reagirati poput leptira na strujanje zraka koje su proizvodila
pojačala ovih avangardista i Paraf su ovog puta definitivno zaključili, nakon
nastupa u Osijeku u kolovozu 1987, svoje postojanje. Svima je bilo dosta svega.
Ugodna klima kojom su napredovali po inerciji je nestala, kao da je došlo
vrijeme nečeg novog i neotkrivenog.

Ilija
je, međutim, mislio drugačije. Odlučio je povratiti svoje pozicije, ali ne
nužno oživljavajući Konjak, ma jok! Naučio je dobro zanat, stekao koncertna
iskustva, želio je i on, na koncu, ostvariti svoju ambiciju i realizirati se
kao autor s albumom iza sebe! Na vrlo sličnim pretpostavkama je zamislio svoj
sljedeći projekt – Psi. Trio
klasičnog tipa: bas, bubanj, gitara i pjevač su jedno. Na zanosu svog
prethodnog rada zadatak je shvatio ozbiljno i nimalo neizvedivim, jer u njemu
je odmah vidio iznenađujuće rješenje za svoje pradavne želje, neostvarene kroz
Konjak. Stoga je, ne zdvajajući ni trenutka, jedan dio repertoara, srećom nije
izostavljena mitska Ona i ja, preuzeo
iz tog perioda s početka osamdesetih te ga prenio, premostivši nekoliko godina,
uspješno u novu, posljednju deceniju 20. stoljeća. Novih pjesama, dakako, nije
nedostajalo i bend je zalajao hrabro na početku plodnog združivanja. Doista,
nastupi koji su uslijedili bili su prihvaćeni odlično, pa i s ushićenjem, tako
da je čak i natruha malodušnosti kod članova ustuknula pred takvim entuzijazmom
‘struke i publike’. Pristupilo se uskoro i snimanju, pjesme su se čule na
valovima Radio Rijeke, uzvrpoljilo se lokalno rock pučanstvo. Ipak, plan o
konkvestiji ostatka zemlje uskoro je počeo hlapjeti uslijed ratnog kaosa i bend
je slijedom sličnih sudbina postao stvar prošlosti.

Ilija
je ponovno uzeo gitaru u ruke puno godina kasnije, prilikom kratkotrajne obnove
Parafa 2008., i svi elementi su ukazivali da bi to moglo biti uistinu
posljednje njegovo ukazanje pred publikom. A onda slijedi obrat: Psi upravo
objavljuju, putem Dallas Records, svoje arhivske snimke iz perioda 1992/93,
kako studijske tako i žive zapise! Ne želeći pak tavoriti samo na starim
favoritima, Ilija je za CD pripremio i snimio bonus, potpuno novu stvar,
zgotovljenu u studiju s mladim i talentiranim Bojanom Bajićem iz grupe Diskurz!
Na moj upit misli li možda promovirati svoj prvi album s bendom nije odgovorio
ni negativno ni pozitivno, tek je dao naslutiti da su opcije otvorene, i da je,
kao i u slučaju Rolling Stonesa, vrijeme na njegovoj strani!