Na komemorativnom skupu obitelji, rodbini, prijateljima i brojnim poštovateljima djela i života Voje Radoičića obratili su se Damir Šegota, predsjednik HDLU-a Rijeka, Vojko Obersnel, gradonačelnik Grada Rijeke, Zlatko Komadina, župan Primorsko-goranske županije, Iva Hraste Sočo, pomoćnica ministrice kulture Republike Hrvatske, Mladen Kušec, publicist, književnik i prijatelj Voje Radoičića te Dragan Ogurlić, novinar, publicist i izdavač koji je nedavno s Vojom Radičićem dovršio Vojin zadnji veliki projekt: monografiju pod naslovom: Radoičić: San (Odsanjani san).
Izražavajući iskrenu sućut obitelji Voje Radoičića, u ime svih Riječana, svih suradnika, svoje obitelji i svoje osobno ime, gradonačelnik Vojko Obersnel kazao je kako je Vojo jučer ispraćen na svoj posljednji „vijađ“ .
Tužni smo, jako, jer unatoč visokim godinama Vojo nam je svima već
desetljećima bio iznimna životna inspiracija i istinski vedri duh našega
grada. Vojine boje, crteži i brod su na našem Pavlinskom trgu, u
Gradskom kazalištu lutaka, u brojnim javnim institucijama, uredima,
restoranima, u bolnicama čak, u mnogobrojnim domovima ne samo riječkim i
hrvatskim, nego i onima izvan naših granica. No, bez njegovih svježih
boja i oblika, u našemu gradu više ništa neće biti isto! Njegova djela:
slike, skulpture, instalacije predstavljaju odraz njegova doživljaja
stvarnosti, njegove čiste radosti življenja. To ne znači da je Vojo baš
uvijek bio vedar, jer zrelost i godine ostavljaju svoj pečat. No, čitavo
njegovo biće kao da je na sebi nosilo receptore za vedrinu, i ona je iz
njega izbijala do zadnjeg njegova daha. To smo imali priliku vidjeti i
nedavno, na predstavljanju njegove monografije pod naslovom SAN –
Odsanjani san. Bilo nam je jasno da mu je zdravlje ozbiljno ugroženo i
da je zadnjim snagama završio ovaj veliki projekt. Izdanje monografije
bila je njegova zadnja želja. Drago mi je da smo ju uspjeli ispuniti. –
kazao je Obersnel opraštajući se od Radoičića.
Prisjećajući se umjetnika gradonačelnik je kazao kako je Vojo bio
fasciniran brodovima i morem, kako je volio daljine, putovanja, ali i da
je odasvud najviše volio doći doma! U svoju Rijeku, koju je odabrao i
volio, iako se u njoj nije rodio. – Eto poruke, jedne u nizu koju nam
Vojo šalje putem svojih djela. Bezbroj puta narisao je Korzo, iz svih
kutova, pa je onda povukao strelicu prema kafiću u kojemu netko pije
belo kafe, jer kafe je sinonim za druženje. Iz škrinja i ormara naših
nona i svoje mladosti izvlačio je škabeline i risao po kuhinjskim
krpama, obasipajući nas nježnošću i željom da zadržimo taj svijet za
koji se je bojao da nekako nestaje. Mislim da nam je Vojo svojim djelima
poručio da je svijet ono što nosimo u sebi! – kazao je Obersnel.
Podsjetio je Obersnel i na brojne umjetnikove selidbe po Europi i
svijetu, upoznavanje i rad s brojnim slavnim umjetnicima, poput
Hundertwassera, nepregledni broj nagrada koje je za svoj originalan
pristup umjetnosti Vojo dobio i veselio se njima zajedno sa svojom
pokojnom suprugom Zlatom, svojim kćerima i unucima. – I nakon svega toga
,Vojo se u svojim nježnim godinama našao na koljenima, u jednom lučkom
skladištu puzao je četveronoške mjesecima, sve dok nije završio svečani
zastor za Gradsko kazalište lutaka Rijeka! Često se je znao šaliti i
reći da njegova želja za igrom boja i oblika, poriv za vedrinom nikad
nisu bili jače izraženi nego u vrijeme otkad je navršio 8. desetljeće!
Za Voju doista možemo reći da je radio ono što je volio do svojeg
zadnjeg daha. – prisjetio se..
– Strašno će nam nedostajati! Što god smo radili, organizirali, znali smo da to možemo oplemeniti njegovim doprinosom, šarenim kišobranom, brodićem, ribicom, satom… i sad je taj Vojin sat stao. – kazao je Obersnel opraštajući se od Voje Radoičića riječima „Počivaj u miru, dragi Prijatelju, Veliki Majstore! „.
Podijeli na društvenim mrežama