Oni dolaze

Nisu duhovi, nisu vanzemaljci… ljudi su, dakako. Žene se, udaju, razvode,
ljetuju, zimuju… Žive naoko sličnim životom kao i sav (ne)normalan svijet, ali
razlikuju se po tome što njihovu svijest ne sapleću ljudske brige poznate
današnjem čovjeku sa novinskih naslovnica. Njihova očekivanja nisu vezana za poteze
Vlade, nove izbore, ekonomske računice. Njihova poslovno-financijska ulaganja
ne prate trendove stanja na tržištu kapitala niti se ravnaju po indeksu
svjetske burze.

Oni imaju svoje vlastite
smjernice neopterećene brojkama, zakonima i propisima. Oni su SLOBODNI.  Oni su tu među nama, budućnost pripada njima…
ONI SU TI KOJI DOLAZE. Sa sobom donose novi jezik – jezik srca; novu kastu – kastu
čovječanstva; novu religiju – religiju ljubavi. Oni su hipiji modernog doba…. prosvijetljena
Djeca cvijeća koji svojim produhovljenim neposluhom ruše stari svjetski
poredak.  John Lennon je ponovo in, Imagine
postaje himna dvadeset i prvog vijeka.

Paradoks njihove napredne  kulture jeste taj da nije okrenuta budućnosti
nego prošlosti. Tamo će povesti svoju vlastitu djecu, svoje učenike i studente…
Ali neće se vratiti u povijest. U prolazu vremenom tek će samo na tren zastati
u 1969-oj, i nasmijati se vlastitoj naivnosti… poljubiti spomenik na Woodstocku
i nastaviti dalje.  Jer,  Janis Joplin je sada ozbiljna cura.  Njezine pjesme i dalje su iste, ali ovoga puta
svaki je ton u rezonanci sa izvornom vibracijom Svemira.
Upravo onako kako bijaše na početku.

Sretna vam Nova 2011., predzadnja godina drevnog Mayanskog
kalendara.