Ako se ne sjećate, jer se u to doba niste ni rodili, ili možda jeste, ali vam je memorija poprimila oblik ementalera, zavirite u sljedeće retke. Slijedimo li kronološku nit, ona će nas najprije odvesti put Opatije, gdje je lipnja 1967. započeo radom Disco Club 57 (upamćen i pod skraćenim nazivom Disco Club).
Pojavio se na onom dijelu obalnog šetališta gdje će se kasnije uzdići hotel Admiral. U unajmljenom prostoru otvorili su ga Claudio Ricco i Alčide Likar. Inicijator otvaranja bio je Ricco. U novootvoreni prostor moglo se nagurati stotinjak duša, a ime je dugovao popularnoj marki cigareta.
O interijeru prostora, bivšem spremištu za barke, podosta je govorila formulacija
što ju je dvojac stavljao na plakate: „Club 57 western style“. Prostor je imao
dvije sale, jednu u prizemlju i drugu na katu. Gornja, veća, bila je
podijeljena s nekoliko pregrada od trstike i njoj su se nalazile drvene lože,
povezane lancem. „Western style“ je bio doživljen kao „stilska formacija“ koja
zahtijeva da površina drva bude djelomično spaljena, što bi valjda trebalo
podsjećati na ugođaj kaubojskog saloona. Barske stolice bile su pričvršćene za
pod betonskim postoljem, na kojemu su se nalazile podloge za sjedenje od grubog
drveta. Trstika je zaklanjala i pogled na strop, gdje su razmješteni zvučnici,
postavljeni „po posebnoj shemi“, što je upućivalo na stereo-zvuk. Tu je bilo i
sjedište DJ-a. Donji dio kluba imao je u sredini oveći podij za ples, a oko
podija su se nizali manji odjeljci s grubim drvenim klupama.
Radno vrijeme protezalo se od 20 do 2 sata, a odgovorne dužnosti prvog „jahača ploča“ prihvatio se Boris Grošić Žabac. U tom poslu uskoro mu se pridružio Radovan Valenčić Vale.
Ohrabren dobrim učinkom poslovnog poteza na toj adresi, Ricco poduzima korak dalje, pa svega pedesetak metara od nje unajmljuje još jedan prostor i pretvara ga listopada 1967. u disko-klub imenom Pirat.
Milde Sorte 1972 – (snimio Đoko Milekić)
Vođenje obaju prostora dvostrukom rukom potrajat će kratko, Ricco već nakon mjesec-dva izlazi iz priče o Piratu, a u vođenju Disca 57 novi mu je suradnik Đuro Stjepčević. Likar u sklopu Pirata pokreće Arcade Bar, što će njegovim posjetiteljima poslužiti kao povod da s tim imenom počnu poistovjećivati cijeli klupski prostor. Sa stropa objekta visio je kultni element svakog „pravog“ interijera te vrste – disko-kugla. Ime prvog DJ-a u Arcadama? Prebjeg iz Disca 57 Valenčić.
Oba kluba bit će prvi objekti te vrste u Hrvatskoj. Ne i u tadašnjoj državi. Beograd
je dobio prvi disko iste godine kad i Opatija, ali mjesec i pol prije. Riječ je
o Diskoteci kod Laze Šećera, otvorenoj u podrumskom prostoru u Ulici Ive Lole
Ribara 17 (kasnije Svetogorska), pokraj Ateljea 212. Diskoteka je otvorena
travnja 1967. i održala se jednu godinu. Ostali jugoslavenski gradovi u tom su
trenutku tek trebali krenuti za opatijskim i beogradskim primjerima.
Kaubojsko ozračje neće u Disco Clubu 57 vječno potrajati. Godine 1971. uslijedit će preuređenje i preimenovanje, a nad ulaznim vratima osvanut će natpis Plavi klub.
Brojnost glava okupljenih na šetalištu u večernjim satima pozvat će i druge poduzetne
duše da ne sjede skrštenih ruku. U opatijskom hotelu Jadran (kasnije Millennium), lipnja 1969. rođen je Klub 72, s imenom koje je svjedočilo o broju sjedećih mjesta u tom disko-prostoru. Tu se znalo nagurati do 300 plesa željnih mladića i djevojaka. Ulaznicu za to zadovoljstvo valjalo je platiti tisuću dinara (dvostruko više od ulaznice za obližnji Disco Club). Posla DJ-a, od 22 sata do 2 ujutro, prihvatio se Dario Ottaviani.
Milde Sorte
Vrijeme se nije gubilo ni na suprotnoj strani zaljeva. Listopada 1968. otvorio je vrata
disko-klub u Uvali Scott, prvi na istočnoj obali Kvarnera. Nakon što se 1970. otvori disko-klub u Kostreni, Uvala ne posustaje, pa početkom ljetne sezone 1971. u njoj započinje radom White Horse. Dodatnu pomutnju u vezi s odlukom gdje odjahati na porciju kvarnerskih disko-ritmova unijet će 1970. pojava još jedne istovrsne točke, kluba Amfora u lovranskom Starom gradu.
Vođenja Amfore prihvatio se Slobodan Đorđević. Jednom krenuvši tim smjerom, Lovran je želio održati korak, pa je srpnja 1971. počelo nadograđivanje prodavaonice Univerzal, u nakani ugostitelja Lovre Klarića da na katu iznad nje otvori disko-klub Mimi.
Takva živost okruženja bit će još jednim poticajom zahuktavanju događaja na inicijalnoj kvarnerskoj disko-lokaciji, apostrofiranoj dionici opatijskog šetališta, s potpisom trojca Ricco – Likar – Stjepčević. Prvi među njima baca oko na bivšu spalionicu smeća opatijskog Komunalca, objekt na Preluku koji su činili noseći stupovi i krov, te mu podiže vanjske zidove, uređuje prilaz, ne štedi na interijeru.
Nazvan Milde Sorte, klub će u trenutku otvorenja, rujna 1970, moći primiti 800-900 posjetitelja. „Operaciju Milde“ Ricco će isprva voditi zajedno sa Slobodanom Đorđevićem, da bi potom udružio snage sa sastavom Opatijski suveniri, koji „preuzimaju“ polovicu kluba.
Oni će 1980. Milde temeljito renovirati. To znači da će postati zaslužni za atraktivne tehničke novitete, poput svjetlećega plesnog podija, lasera, velikoga zidnog ekrana na kojem se moglo gledati izvođače u akciji, također šanka dugog 18 metara, još jedne onodobne neobičnosti.
Gdje su danas sva ta kvarnerska svetišta? Disko-manijaci, odgovori su negdje kod
vas.
Podijeli na društvenim mrežama