Kako bi objasnila dimenzije razdora koji se tada
otvorio između Židova i ostatka društva, autorica je obuhvatila šire
vremensko razdoblje, krenuvši od građanske i političke emancipacije
Židova 1867. u Austro-Ugarskoj, koja je snažno potaknula njihovo
useljavanje u Rijeku i Opatiju i ubrzanu integraciju u zatečenom
društvenom okruženju kojemu je strana bila mržnja prema Židovima.
Naravno, zbog ograničenosti prostora, nije bilo moguće obuhvatiti sve
aspekte života židovske zajednice unutar izdvojenog razdoblja.
Ravnatelj
Muzeja grada Rijeke kazao je kako se ovom izložbom Rijeka prisjeća i
dvoje naših sugrađana, Eugenija i Gianette Lipschitz,ali i svih Židova
stradalnika Drugog svjetskog rata, kao i uopće zastrašujuće činjenice da
progoni nikad ne prestaju i da uvijek postoje progonitelji i žrtve.
„Iako je židovska zajednica u Rijeci bila brojna i uspješna, pa su u
gradu bile i dvije sinagoge, mi nežidovi ne znamo mnogo o njihovim
pojedinačnim sudbinama. Premda su Židovi koji su preživjeli Drugi
svjetski rat uglavnom napustili Rijeku, preostaje nam da povijest danas
malobrojne riječke židovske zajednice i nadalje istražujemo i da iz
mraka zaborava iskopamo pojedine sudbine i čvrsto ih ukotvimo u priču o
riječkoj povijesti. U Muzeju grada Rijeke dosad se nismo posebno bavili
poviješću riječkih Židova i tek smo se 2006. godine pridružili
Tršćanima kad su priređivali izložbu i knjigu L Educazione Spezzata,
prekinuto školovanje, o židovskim školama u Trstu i Rijeci u doba rasnih
zakona od 1938. do 1943.“, kazao e Dubrović naglasivši kako je i u toj
prigodi, kao i u priređivanju ove izložbe, nezaobilazna bila dr. Sanja
Simper koja već godinama zdušno istražuje povijest Židova Rijeke i
Opatije i svojim istraživanjima i ovom izložbom dala sažetu sintezu
riječke i opatijske židovske povijesti. Dubrovič je poručio kako sve nas
tragedija naših sugrađana obvezuje na pripremanje izložbe židovske
baštine u Rijeci i dragocjenih predmeta iz ostavštine riječkih Židova
koja bi nam svako mogla još neposrednije pružiti uvid o životu jedne
zajednice i tragediji njezina iščeznuća.
Autorica izložbe Sanja Simper podsjetila je kako u
Rijeci i Opatiji, kao i u ostatku fašističke Kraljevine Italije, ljeto
1938. označava službeni početak politike diskriminacije, i nakon toga,
sistematičnog isključivanja Židova iz društvenog života. Popis Židova
22. kolovoza primjenom rasnoga kriterija, zakoni o izbacivanju židovskih
učenika, studenata, nastavnika i nenastavnog kadra iz svih škola,
sveučilišta i akademija iz početka rujna, predstavljali su samo početak
diskriminacije . Poslije objavljivanja temeljnog „Zakona za obranu
talijanske rase“, od 17. studenog 1938., tijekom sljedećih mjeseci i
godina, fašistički je režim putem zakonskih propisa i okružnica
aktualizirao sistematičnu i kapilarnu segregaciju Židova od ostatka
društva. Ona je rezultirala njihovim isključenjem iz svih ekonomskih,
političkih, društvenih i kulturnih aktivnosti. „Ovdašnje židovstvo koje
je unazad 70 godina ostvarivalo uspješnu integraciju na svim društvenim
područjima, diskriminacijske je propise, kao i svo talijansko židovstvo,
doživjelo kao neočekivano i vrlo bolno iskustvo. Kapitulacija
Kraljevine Italije u Drugom svjetskom ratu i njemačka okupacija
središnjih i sjevernih dijelova zemlje, u rujnu 1943., biti će pogubni
za sve Židove koji su se zatekli na zaposjednutom teritoriju, osobito na
prostoru njemačkih operativnih zona. U njima su njemačka nadležna
tijela, neovisno o formalno suverenoj Mussolinijevoj Talijanskoj
Socijalnoj Republici, sve do oslobođenja 1945. provodila plan „konačnog
rješenja židovskog pitanja“, uhićenjima i deportacijama u logore smrti. U
Rijeci i Opatiji, uključenima u Operativnu zonu Jadransko primorje,
Židovi koji se do tada nisu spasili bijegom, bili su uhićeni i zatočeni u
Rižanu San Sabba u Trstu, a odatle teretnim vagonima deportirani u
Auschwitz, gdje je većina pri selekciji već po dolasku bila ubijena.
Uslijed ovakva tragičnog ishoda, ali i iseljavanja preživjelih u
neposrednom poraću, riječka židovska zajednica jedva je opstala, dok se
ona opatijska već tada u potpunosti ugasila“, kazala je Simper dodavši
da je ovom izložbom, potaknutom postavljanjem „Kamena spoticanja“ u
spomen stradalim Riječanima, supružnicima Eugeniju i Gianetti Lipschitz,
željela ispričati ove tragične događaje o kojima su saznanja još uvijek
fragmentarna.
Istraživanje se, prije svega, temeljilo na uglavnom
neobjavljenoj arhivskoj građi – pretežno iz Državnog arhiva u Rijeci i
nekih inozemnih arhiva – koja je ovdje samo djelomično reproducirana.
„Na memoarskoj literaturi i osobito na usmenim iskazima, neobjavljenim
sjećanjima preživjelih sudionika ovdašnjih događaja koje sam imala
privilegiju upoznati, ali i njihovih potomaka, širom svijeta, koji su mi
s povjerenjem i otvorenošću ispričali svoje osobne priče, ustupili
vrijedne obiteljske fotografije i druge dokumente, iskazavši tako
interes i pažnju za moje istraživanje. Stoga je upravo njima danas
posvećena ova izložba“, kazala je Simper, zahvaljujući se svima koji su
omogućili ili pomogli postavljanje izložbe i prateću publikaciju: Gradu
Rijeci i Muzeju grada Rijeke te njegovim suradnicima; Državnom arhivu u
Rijeci, osobito arhivistima, Borisu Zakošeku, Ivanu Peraniću i Mladenu
Uremu; svima koji su ustupili fotografije, dokumente, dali svoje iskaze,
ili sugestije i ideje, itd.
Otvarajući izložbu gradonačelnik Obersnel podsjetio
se burne riječke povijesti, posebice činjenice da je samo u prošlom
stoljeću Rijeka bila dijelom sedam ili osam država. „Iz tog razdoblja
ima puno lijepih, ali i ružnih uspomena, kao što je vrijeme prije Drugog
svjetskog rata i sam taj rat kojega su obilježili razni zakoni , što
pak predstavlja nešto najjadnije u povijesti čovječanstva. Drago mi je
da smo danas uz postavljanje „kamena spoticanja“ mogli organizirati
ovakvu izložbu kao podsjetnik na nešto što se nikada ne smije ponoviti, a
ovo je ujedno i prilika da se s tim dijelom naše povijesti upoznaju i
mlade generacije“, kazao je gradonačelnik Obersnel zahvaljujući autorici
Sanji Simper i Muzeju grada Rijeke na postavljanju ove izložbe.
Podijeli na društvenim mrežama