Izložba »Umjetnost uvijek ima
posljedice« bavi se »politikom izlaganja« te uključujući povijesne
radove i
nove produkcije, arhivsku građu i istraživačku dokumentaciju,
rekonstruirajući
i reinterpretirajući paradigmatske umjetničke i izložbene pozicije od
1950-ih
godina do danas, ukazuje na povijesni kontinuitet srodnih umjetničkih
eksperimenata koji propituju društvenu ulogu umjetnosti.
Premda predstavlja mnoge
povijesne radove, izložba nema pretenzije biti »muzejska« ni na razini
konceptualne koherencije, ni muzejskim postavom. Izložba proizlazi iz
dvogodišnjeg suradničkog projekta organizacija tranzit.hu iz Budimpešte,
Muzeum
Sztuki iz Lodza, Centar za nove medije kuda.org iz Novog Sada i Što,
kako i za
koga/WHW iz Zagreba. Kroz različite formate projekt se bavio temama
vezanim za
modernističko nasljeđe i zajedničku povijest, kroz rekontekstualizaciju
različitih umjetničkih praksi, od kojih mnoge nisu usmjerene ka
proizvodnji
umjetničkih objekata i njihovom estetskom vrednovanju, već medijaciji i
komunikaciji umjetničkog djela s publikom širom od uobičajene
galerijske.
Istraživanje je bilo usmjereno na specifične povijesne, ekonomske i
političke
okolnosti, ali i na formiranje međunarodno priznatih »univerzalnih«
normi, u
odnosu na koje predstavljene umjetničke prakse nastoje afirmirati
povijesni
kontinuitet i propitivati vlastiti kontekst. Kao rezultat višegodišnje
suradničke prakse, izložba »Umjetnost uvijek ima posljedice« temelji se na
privremenoj i trenutnoj konstelaciji poduzetih istraživanja nastojeći
povući
paralele i označiti dodirne točke različitih srodnih praksi, te unatoč
naglasku
na umjetničkoj produkciji iz istočne Europe, ni u kojem smislu nema
ambiciju
ponuditi homogenizirajuću sliku »istočnoeuropske« umjetnosti posljednjih
desetljeća, niti se povinovati statistikama kao politici reprezentacije.
»Umjetnost uvijek ima posljedice«
polazi od umjetnosti »bivše« istočne Europe imajući na umu pitanje
rumunjskog
filozofa Ovidia Tichindeleana »Kakvog smisla imaju diskusije o
istočnoeuropskim
prijeporima o komunizmu, ako ne kao izvor za obnovu lijeve teorijske
tradicije?«. Izložba pristupa pitanju
odnosa prema kolektivnoj amneziji progresivnih dostignuća prošlosti,
pokušavajući ponuditi estetsko-političku slagalicu koja nam može pomoći
reformulirati pitanja vezana za današnji trenutak akutne krize političke
imaginacije
nastale kao posljedica tektonskih pomaka nakon 1989.,
kao i za mjesto i ulogu umjetnosti danas ‒ koja pitanja ona može
otvoriti,
kojih se ne uspijeva dotaknuti, na koji se način umjetnost nosi sa
svojim
(ne)mogućnostima?
Naslov »Umjetnost
uvijek ima posljedice« preuzet je iz konceptualnog
teksta Mladena Stilinovića »Tekst nogom« iz 1984., i upućuje na
istraživanje odnosa koji umjetnost
ima na realnost, ali i na jednaku važnost unutrašnjih, bitno umjetničkih
procedura kojima se umjetnost opetovano »ograničava« na polje
umjetnosti.
Izložba se odvija u prostoru
barokne palače Kulmer na Katarininom trgu u Zagrebu,
a predstavljeni umjetnički radovi i istraživanja
sučeljeni su s materijalnom i ideološkom memorijom same zgrade koja je
godinama
služila kao glavni prostor Galerije suvremene umjetnosti, kasnije
preimenovane
u Muzej suvremene umjetnosti. Privremeno zauzimanje lokacije bivše
zgrade
muzeja poziva na čitanje predstavljenih radova u odnosu na pitanja uloge
i
odgovornosti javnih institucija umjetnosti, načina na koje se
pozicioniraju
prema ekonomskim i ideološkim okvirima i pridonose formiranju kulturnih
utjecaja i hegemonizaciji određenih normi.
Izložba »Umjetnost uvijek ima
posljedice« otvara se 8. svibnja, na Dan oslobođenja Zagreba 1945.
Danas, u
vremenu epohalnog prestrojavanja u odnosu na Drugi svjetski rat i
tendencije
izjednačavanja nacizma i komunizma pod općenitom odrednicom
»totalitarizma«, taj
odabir datuma posveta je emancipatorskoj sekvenci Narodno-oslobodilačke
borbe
kao temeljnom uporištu iz kojeg možemo gledati u budućnost.
Izložba je otvorena do 2. lipnja,
a radno vrijeme od utorka do subote je od 12 do 20 sati, a nedjeljom od
11 do
14 sati.
Umjetnici :
Goran Đorđević, Miklós Erdély ,
Andreas Fogarasi , Guerilla Art Action Group, Tibor Hajas, Sanja
Iveković,
Andreja Kulunčić, David Maljković, Dimitrije Bašičević Mangelos, Vlado
Martek, Piet Mondrian, Ciprian
Mureşan, Deimantas Narkevičius, Novi Kolektivizam, Andrzej Partum, Gyula
Pauer,
Tomo Savić – Gecan, Sean Snyder, Tamás St.Auby, Mladen Stilinović,
Bálint Szombathy, Milan Trenc ,
Ultra-red , Vježbe kreativnosti (Miklós Erdély i Dóra
Maurer)
Izložbene cijeline:
“Čim
ujutro otvorim oči, vidim film” (kino klubovi & Genre Film
Festival/GEFF) – Ana Janevski (Muzeum Sztuki Nowoczesnej w Warszawie)
Didaktička izložba: apstraktna
umjetnost
Ideologija dizajna: Fragmenti o
istoriji jugoslovenskog dizajna
Simpozij Wroclaw’70
Kustosi:
Dóra Hegyi i Zsuzsa László (tranzit. hu), Magdalena Ziolkowska i
Katarzyna Sloboda (Muzeum Sztuki Lodz), kuda.org i Što, kako i za koga /
WHW
Podijeli na društvenim mrežama