Možda bih mogao, razmišljao
sam u bunilu, u tajnosti poslati kakvo pismo u novine kojim obrazlažem razloge
zbog čega bi se ukinuo taj šašavi dan zaljubljenih. Ali naravno nisam sproveo
naum u djelo jer bi to izazvalo erupciju negodovanja i salve mržnje na društvenim
mrežama čijim nisam članom, no informacija o tome bi me zasigurno dostigla od
strane dobronamjernika. To bi me peklo, toliko se poznam. Onda je bolje okupiti
taj dan frendove i istrčati na asfaltni teren i opalit po lopti, jedni protiv
drugih, juriti koliko te noge nose iz napada u obranu, boriti se za nekakav
virtualni pehar, a na kraju pri
rezultatu 12 prema 4 za protivnika, pretvoriti jedine dvije tribine u
svlačionice i urlati kako smo pokradeni u najmanje dvije do tri, vjerojatno i
četiri situacije koje su bili ključne za konačni rezultat i opadanje
entuzijazma pri dostizanju razlike od tih par golova. Ko mi je kriv šta nisam
dovoljno brz i spretan, a i poznavanje tehnike driblanja, iako sam upućen u
teoretski dio, mi je tanašno! Ipak, stvar je to, tješio sam se katkada,
psihologije jer sve je bilo pitanje usklađivanja praktičnih pokreta s mislima,
nije li? Pa, ono, ne baš.
Zapravo je vrlo slično
pokušaju pisanja savršene ljubavne pjesme. Imaš instrument stalno u rukama,
nekim notama čak i samom sebi možeš iznuditi pokoju suzu dirljivosti, u tekstu
se potkrade pokoja zgodna metafora, ali konačni rezultat ne rezonira dalje od
vlastite sobe. Svijest o ‘uspješnosti’ proizvoda nije lako otpustiti iz sebe,
garantiram vam to. A ubrzo i saznate zbog čega vam se usta naglo pretvore u
saharski kontekst. Šta ćeš na sve to negoli odmahnuti nemoćno glavom,
nasmiješit se i počet ispočetka. Ili naprosto se prepustit pjesmama koje su
napisali već neki drugi, talentiraniji, pa ih pjevati na sav glas, dok se
tuširaš ili juriš biciklom pun gas kroz nisko raslinje, proklizavajući na
tankim istrošenim gumama! Na mom repertoaru će se sigurno naći Ona i ja, od Konjaka, divlja i reska, s
Ilijom kako priča o dvoje ljudi koji su puni tajni, razbuktanih osjećaja. Ili, Maggie, Jonathana, razigrana i plesna,
baš kao pogled osobe koja vas kradimice prati unoseći u vas slobodu; Pogibe Leta3 s kojom, svaki put kad je
čujem, treptim od sreće od pomisli kako svi imamo mali motor u zubima i meljemo
njime usne u poljupcu; Speak to Me od
Meri i Hala koju konzumiram kao cijelu vrećicu najboljih čokoladnih dražeja;
Xenijina Iznenadi me s kojom me
obuzme mahniti ushit i želja za preskakivanjem lokvi na cesti; Dr. Acid Moskve čija me psihodelična
tekstura gura u stotine nijansi ružičastog i svijetloplavog, izazivajući u meni
i radost i bol, kao što ljubav i treba unositi nemir u nas; Borisa Štoka Ove misli koja donosi brojne nejasne ali
vrlo intenzivne misli o onoj koju maštate, a ne možete je dosegnuti; Cura ispred Placea, kojom Izo duhovito
ali nježno prikazuje stanje srca, jer ona bliješti i zasjenjuje sve oko sebe a
on želi ostati kul; Ocean My Buddy
Moosea kojom Luka nekadašnju bliskost s dragom osobom ne pokušava prevladati
nikakvim mostom niti avionskim letom preko Atlantika, naprosto vam tu sliku
ostavlja s okusom gorke soli u ustima… I tako bi se dalo nastaviti nabrajati,
ali onda bi ovo postala samo još jedna top lista najboljih ljubavnih pjesama. A
to mi ne pristaje uz moj snobovski pankerski remen.
Podijeli na društvenim mrežama