Zbog tih i takvih siguran
sam da vaterpolo u Rijeci voli oko 400 stanovnika našega grada. Pomodarstvo i
ganjanje trendova, nešto je što je u zemlji poput naše na makro razini, ili u
Rijeci na mikro razini, normalna pojava. No svi ti trendovi prolazni su.
Predrag Sloboda i njegov „mentor“ Gabriele Volpi bili su naravno u Rijeci
očekujući veliku feštu. Jedno je pivo izdvojilo 150.000 kuna za dva dana i
dobilo šator ispred ulaza, očekujući veliku zaradu. Organizirali su čak i
koncerte. Dok za bend „Las Palmas“ nije čuo nitko osim onih koji ga čine, za
nedjelju je angažiran splitski šarmer sa riječkom adresom Neno Belan s Fiumensima.
Dakle svi preduvjeti za celebrity event bili su tu. Morao se tek poklopiti
rezultat, a on je kako to obično biva, izostao.
Na susretu Primorja i
Jadrana iz Herceg Novog skupilo se više od 1000 gledatelja, skoro svih 1400, a
dokaz njihova nepoznavanja osnova sportske kulture pa tako i vaterpola vidio se
kada je Jadran fantastičnom igrom prije svega Nikole Janovića poveo sa 5:3
(dobivši drugih osam minuta sa zastrašujućih 5:2), a oni su umjesto navijanja i
pomaganja svojim navodnim ljubimcima jednostavno ušutjeli. Prva četvrtina tog
dvoboja završila je 1:0 sjajnim lobom Javiera Garcie. Galama je bila
južnoamerička, atmosfera fantastična, puno bolja od igre koja je bila obostrano
nervozna i rastrgana. Sve se okrenulo kada je loptu u ruke uzeo crnogorski
reprezentativac koji je u drugom periodu tri, a ukupno pet puta u utakmici,
uspio matirati Davora Cara koji u polufinalu nije imao svoj dan. Nakon što je
na pola susreta bilo 3:5 neki od navodnih poznavatelja vaterpola, shvatili su da
nema nikakve veze što je Primorje istog protivnika unakazilo sa 13:7. Sjetili
su se ti isti da je Jadran branitelj naslova, i onda se na licima svih mogla
iščitati nevjerica. Primorjaši su skupili redove, a kada je Marko Jelača nakon
dvije minute i 21 sekundu u posljednjoj četvrtini poravnao na 6:6, eto
eksplozije oduševljenja na tribinama. Radost je trajala mizernih 27 sekundi, a
onda je Janović iz peterca vratio prednost Crnogorcima. Dvije minute i 32
sekunde ostale su do kraja utakmice kada je kapetan Samir Barać sjajno odreagirao
i iskoristio igrača više za 7:7. I kada je trebalo barem pokušati izboriti
produžetke Primorjaši su se ispuhali i gosti su sa dva pogotka posve zasluženo
ušli u finale. Povijesna je ovo utakmica bila i zbog toga što mađarska braća
Denes i Daniel Varga kombinirano nisu postigli niti pogodak pa bi se komotno
moglo reći da kad nema gulaša i čardaša nema niti vaterpola. Naravno niti šator
niti koncert u subotu navečer nikoga nisu zanimali.
Na hrvatskom polufinalnom ogledu
pred 800 ljudi Jug je prvi puta u sezoni deklasirao Mladost. Bilo je na kraju
12:8 i Dubrovčani su osigurali jedinicu u doigravanju Prvenstva Hrvatske. Problem
motivacije za „mali finale“ postoji otkada postoje i borbe za broncu. Emil
Nikolić na jednoj i tandem Roje-Asić na drugoj strani imali su isti cilj – pobjedom
osigurati prednost domaćeg bazena u polufinalu doigravanja. U Rijeci je svanula
divna sunčana nedjelja, i dok su ostali sudionici uživali i opuštali se pred
susrete šetajući Opatijom velik dio Primorjaša uranio je na bazen i uz kavicu u
klupskom kafiću „vidao rane“ od subotnje havarije. Prije igrača tamo se zatekao
i Ivan Asić koji je hladne glave pokušao analizirati što se dogodilo u subotu i
što će se dogoditi u nedjelju.
„Jednostavno smo se uplašili
i podlegli smo atmosferi. Iskren da budem najmanje sam očekivao da će zakazati
Mađari. I publika je ostala u šoku kada je Jadran preokrenuo rezultat. Šteta je
da nismo ušli barem u finale, jer smo igrali doma pred svojim navijačima. Ali
opet ponavljam, danas je novi dan moramo izbaciti taj poraz iz glave pred nama
je i ove sezone još puno jako važnih utakmica.“ – rekao je Asić koji je odavao
dojam mirna čovjeka, no uz bazen se nije dugo zadržao. Nakon samo tri minute i
53 sekunde zbog „verbalnog delikta“ u publiku ga je poslao Dubrovčanin Vlaho
Radičević.
„Budemo li igrali kao protiv
Jadrana nećemo pobijediti Mladost, jer oni neće biti grozni kao protiv Juga!“ –
rekao je „na kavi“ Davor Car vratar Bankara koji je u kasniju pobjedu od 15:11
ugradio skromnih sedam obrana, ali ona šesta bila je presudna za ishod susreta.
Naime u četvrtoj minuti treće četvrtine pri rezultatu 5:8 „Caki“ je fantastično
pročitao peterac najboljeg vaterpolista svijeta Vanje Udovičića. Bio je to
motiv više za buđenje uspavanih i do tada neprepoznatljivo tromih Riječana.
Prije svih probudila su se „hunska braća“. I Daniel i Denes „žapcima“ su
podarili po četiri komada. Igra prikazana u posljednjih osam minuta najbolja je
viđena ove sezone na Costabelli jer kada netko najtrofejnijoj vaterpolskoj
družini svijeta utrpa u završnom dijelu sedam pogodaka to je vrijedno bronce,
utješnog slavlja i velikog žala za propuštenim finalem.
Ono što nije valjalo bio je
rad glasnogovornika momčadi koja puca na Europski vrh, a koji se prema
predstavnicima sedme sile kojih nikad više nije bilo na bazenu, ophodio kao
prema neprijateljima i nije im davao potrebne informacije. Nažalost
predsjednikova je zadnja, a gospodin Sloboda taj segment djelovanja kluba
smatra nevažnim ili manje važnim. Druga stvar koja nije valjala bio je
apsolutno ne vaterpolski termin od 16 sati, ali ipak očekivalo se više od 600
ljudi. Na finalu ih je bilo još
manje, tek negdje oko 500, pa će zauvijek ostati neodgovoreno pitanje tko je
kupio sve ulaznice jer istinski ljubitelji vaterpola to nisu. A na finalu se
imalo što vidjeti. I „gospari“ su se uvjerili u snagu „turbo đetića“ koji su
pokazali da imaju „ono nešto“ i posve zasluženo obranili naslov pobjednika Jadranske
lige. Pobijedili su 9:7 a najzaslužniji za to bio je najbolji igrač turnira i
vratar crnogorske reprezentacije Miloš Šćepanovič koji je sa 11 obrana izludio
Jug. Bila su to sve u svemu dva dana odličnog vaterpola, a pred nama su nova
uzbuđenja jer već ove subote na Costabelli je opet gost Mladost u prvom susretu
polufinala PH. Dođite i podržite Primorjaše jer to su zaslužili.
Podijeli na društvenim mrežama