Pametni gradovi, građani, lideri

Ovaj način komunikacije najčešće se naziva M2M
(machine to machine). Kada u tu komunikaciju proširimo, spojimo na Internet i u
komunikaciju uključimo sve moguće vrste uređaja dobivamo IoT(Interent of
things). U uređaje („thing“) u IoT-u pripadaju svi od čovjeka stvoreni objekti
kojima se može dodijeliti IP adresa uz mogućnost prijenosa podataka putem
mreže. Pojednostavljeno, npr. uređaj može biti bilo koja vrsta senzora
(medicina – npr. praćenje stanja srca, automobilska industrija –praćenje stanja
pojedinih dijelova automobila, kućanstvo – nadzor kućanskih aparata, Smart city
– nadzor stanja kvalitete života, itd.).

Ako mislite da je IoT nešto novo, prevarili bi se, jer
se spominje, sada već davne 1999. godine. Prva primjena koncepta ide u još
dalju povijest 1980. godinu. Tada su programeri (Carnegie Melon University)
putem mreže omogućili provjeravanje statusa aparata za CocaCola-u i utvrđivanje
čeka li ih u aparatu ohlađeno piće. Nemojte misliti ni da je IoT daleka
budućnost jer već danas uređaji na Internetu stvaraju 2-3 puta veći promet od
čovjeka. Prema Gartner-u do 2020. godine u sustavu IoT-a biti će preko 26
milijardi uređaja. 

Danas o konceptima IoT-a ovisi implementacija mnogo
toga, pa tako možemo reći da primjena pametnih gradova bez IoT i nije moguća,
odnosno da su dosezi drastično ograničeni. Za pametne gradove primjena IoT-a
jedan je od čvrstih temelja. 

Korisnosti za građane na različite načine, npr.: 

Povećanje iskoristivosti prirodnih resursa, npr.:

• Detekcija curenja vode (oko 50% vode izgubljeno
  je ne-detektiranim curenjem)
• Kontrola javne rasvjete (rasvjeta je neprestano
  upaljena bez obzira na njenu potrebu)
• Detekcija kiše (sustavi navodnjavanja
  funkcioniraju bez obzira na kišu)

Povećanje kvalitete života, npr.:

• Praćenje kvalitete zraka na nivou ulice
• Praćenje buke na nivou ulice

Povećanje udobnosti i uštede, npr.:

• Optimiziranje korištenja energije primjenom
  daljinskog očitanja brojila i praćenjem varijabli koje utječu na potrošnju

Korisnosti za gradsku upravu i pripadajuće
službe, npr.:

• Informacijski sustav gospodarenja energijom
• Detekcija i alarmi anomalija u korištenju
  energije i vode
• Gradski sustav informiranja građana
• Sustav upravljanja bukom i zagađenjem
• Sustav upravljanja otpadom, npr. automatska
  detekcija popunjenosti spremnika za otpad

Mnogo toga je nabrojano, međutim sada dolazimo do
pravog problema. Kako sve te sustave povezati, pružiti adekvatnu informaciju
tamo gdje treba biti dostavljena, odnosno kako sustavima dati određenu
inteligenciju? 

Sustavi koji će omogućiti adekvatno povezivanje i dati određenu razinu
inteligencije će biti sustavi u oblaku („cloud“ usluga), a prisutni su već i
danas. Mnogi smatraju da je „cloud“ osnova za adekvatno omogućavanje
funkcioniranja Smart city-a. 

Što je sljedeće? Internet of Everything (čitaj: Internet svega i svačega). Zar
će postojati nešto što nećemo moći spojiti na Internet i povezati s „cloud“
uslugama? Iskreno sumnjam. 

U mnogim teorijskim podjelama o elementima pametnih
gradova, pametni građani predstavljaju jedan od bitnih elemenata. Zašto su
pametni građani bitni za funkcioniranje pametnih gradova? Bez razumijevanja
korištenja tehnologije i informacija građani neće biti u mogućnosti iskoristiti
sustav pametnih gradova. 

Temelj svakog koncepta pametnog grada je tehnologija, bez ICT-a (informacijska
i komunikacijska tehnologija) danas ne bi imali prilike pričati o pametnim
gradovima. Bez podataka i informacija ne bi imali osnovu za postizanje koncepta
pametnog grada. Danas možemo adekvatno prikupljati i skladištiti podatke. Podatke
ne prikupljaju samo građani, već niz uređaja koji to rade automatizirano (npr.
senzori). Međutim što je sa korištenjem, dijeljenjem i razumijevanjem podataka
i informacija odnosno stvaranju prave koristi za ljude? Izgleda da je
sakupljanje i pohrana podataka ipak bio lakši dio. 

Za ostvarenje korištenja i dijeljenja podatka svim
građanima prvo mora biti omogućena dostupnost. Osnovnu dostupnost osigurava
infrastruktura (npr. mobilne mreže, širokopojasni Internet, pametni telefoni,
itd.). Dostupnost podataka i informacija omogućavaju gradski servisi koji
dijelom čine pametni grad. 

Količina informacija koja nam je danas dostupna je ogromna, želimo li biti u
toku moramo obraditi dnevno sve više informacija. Podatak da je 90% svih
dostupnih podataka u svijetu generirano u zadnje dvije godine zvuči
nevjerojatno. Koncept koji se naziva „Big data“ danas obuhvaća skoro sve
segmente ljudske aktivnosti. 

S takvom količinom podatka, bez obzira i na pomoć pametnih uređaja, današnji
građani (pametni ili ne) teško se mogu nositi. Hoćemo li morati stvarno postati
moždano pametniji da bi se nosili za zahtjevima budućeg života u urbanim
sredinama? Biologiju ćemo teško promijeniti, ali ono što možemo promijeniti je
vizualizacija podataka i filtriranje informacija. 

Uzmimo za primjer da me kao građanina moga grada
prvenstveno zanimaju informacije iz moje sredine, mog kvarta, moje ulice. Želim
znati kada ću zbog radova možda na neko vrijeme ostati bez vode, kada se odvozi
glomazni otpad, hoće li biti promjena GUP-a, itd. Ove informacije ne želim
tražiti, želim da mi u pravo vrijeme budu direktno dostavljene kako bi
kvalitetnije planirao svoj život. Ukoliko ove informacije želim saznati na
„konvencionalni“ (pretraživanje Interneta, telefoniranje, itd.) način biti ću
zatrpan šumom informacija, izgubiti ću previše vremena i pitanje je hoću li
saznati što sam želio znati. 

Još jedan primjer. Svi znamo da nam troškovi energenata neprestano rastu, ali
ne znamo koliko kvalitetno koristima tu energiju. Trošak grijanja je jedan od značajnijih.
Ono što znamo je koju smo količinu potrošili na kraju mjeseca. Kako bi ovdje
pomogla vizualizacija? Kada bi svaki građanin mogao vidjeti koliko energenta za
grijanje troši na dnevnoj razini u odnosu na vanjsku temperaturu i jasnom
vizualizacijom svoj indeks potrošnje mogao usporediti sa prosjekom susjedstva,
jasno bi znao koliko kvalitetno koristi energiju. Pojedina istraživanja su i
pokazala da ljudi imaju više povjerenja u vizualizirane podatke.

Dakle, kao takvi pametni građani, jesmo li pametniji
od naših prethodnih generacija? Nismo. Ono što danas imamo i zbog čega nastaju
pametni gradovi je tehnologija. Za razliku od prijašnjih generacija ta
tehnologija nam omogućava brzi pristup informacijama, kvalitetno filtriranje
informacija i vizualizaciju informacija. Brže i jednostavnije apsorbiramo nove
informacija, naravno pod uvjetom da mi to moj grad omogućava. Kako bi
grad/općina omogućili takve vrste usluga nisu samo nužni pametni građani već i
pametni lideri.