Gledam nedavno slike iz raznih gradova
svijeta, njihovo gušenje u nedovoljno unaprijed razvijenom promišljanju grada, što nije uvijek u skladu sa povijesnim
pomacima ili funkcionalnim strategijom, te zaključujem da je za razmišljanje o razvoju
pametnog grada potrebno postaviti osnovne početne parametre u kojima se grad
može kretati, kao i utvrditi početne vrijednosti od kojih započinjemo snimanje
napretka. Obzirom na ogromne različitosti prostorne inteligencije ovdje nije
moguće slijediti unaprijed definirani model, već je potrebno sagledati sve
različitosti u osnovnoj snimci stanja.
Kako započeti? Ako grad promatramo
kroz prizmu tehničkih elemenata možda ga je najbolje usporediti sa jednim
savršeno funkcionalnim zupčanikom koji svojim okretanjem djeluje na drugi
zupčanik, onvaj na treći i tako ukrug. Zasebno djelovanje svakog zupčanika te
njihovo međudjelovanje definira osnovne početne vrijednosti od kojih je moguće
pokrenuti projekt pametnog grada. Ovaj komplet zupčanika može funkcionirati
savršeno, pa je svaka dodatna djelatnost kojim se poboljšava djelotvornost
zupčanika pojednostavljena ili zupčanik zapinje, škripi, te je potrebno
primarno očistiti zupčanik od „nepotrebnog uzaludnog rada“ i dozvoliti mu
kretanje unutar njegovih zadanih gabarita. Zbog ovog je početni, tzv. nulti
audit izuzetno važna početna pozicija u kojoj se ne smiju dešavati krive procjene.
Jer zbog krivih procjena u ovom početnom dijelu cijeli projekt može nam
otkliziti u krivom smjeru.
Metaforički gledano, u prošlosti
su gradovi za svoj razvoj koristili premisu „Više, brže, bolje“. I došli smo
tako u XXI stoljeće. Kad je ova premisa zamijenjena novom, usklađenom prema
izazovima novog vremena. „Ne više, već pametnije.“ I zahvaljujući
uznapredovaloj tehnici, prihvatljivim cijenama, modernim softwerima, gradovi su
počeli segmentirano promišljati o ulasku u pametne gradove. Pa su počeli razvijati,
iako u početku zasebno, bez vizije „pameti“, pametnu ekonomiju, pametne
korisnike usluga, pametan život, pametnu e-Vladu, pametne komunikacije, pametno
okruženje, pametnu mobilnost unutar granica, i slično. I sad se pojavio
problem. Kako sve to spojiti u jedno i kako kontrolirati sve sa jednog mjesta?
U ovom smislu svjetski megalopolisi prije samo dvadesetak godina našli su se
pred naočigled nerješivim problemom. No, nakon puno mozganja, promišljanja,
ideja i smjerova zaključili su, svaki za sebe, da je potrebno definirati nešto
što se zove „Akcijski plan energetski održivog razvoja…“ Te se prema njemu i
ponašati. Bitno je reći da su u ovom trenutku neki gradovi u Hrvatskoj, među
kojima je i Rijeka, prihvatili ovaj svjetski smjer promišljanja budućnosti.
Čuli smo svi za urbane kratice
kao što su P2P, (people to people), P2B
(people to business), koje definiraju smjer kretanja „od koga“ i „prema kome“.
No što je nova, moderna kratica, M2M? Pa do prije desetak godina bila je skoro
pa potpuno nepoznata, no danas, u vrijeme kad svi imamo u džepu kompjutere,
većinu dana provodimo ispred pametnih Tv-a ili čak u kuhinji punimo pivom
pametni frižider, kratica M2M označava
terminologiju kojom prikazujemo komunikaciju „machine to machine“, odnosno
stroja sa strojem. Da, dobro ste pročitali. Dosegli smo taj nivo razvoja kad
naše mašine međusobno komuniciraju, potpuno bez našeg upliva. Sjedimo na
terasi, pijuckamo kavicu, novine, dok naš mobitel na stolu razmjenjuje podatke
sa nekom mašinom sa druge strane. Bez našeg upliva. I što je vrlo bitno, bez
našeg znanja. Komunikacija mašina. Osnova pametnog grada. Dobrodošli u
budućnost.
Pritisci koje jedan grad mora
prihvatiti su vrlo različiti i stižu sa svih strana. Konkurentnost, troškovi,
održivi razvoj, klimatske promjene, zahtjevi građana, da ne nabrajamo dalje,
ovim smo samo zagrebali površinu. Kako smo već rekli, zahvaljujući padu cijena
hardvera (tehnike) i softvera (programskih rješenja), primjena kontrole ovih
pritisaka postaje puno jednostavnija.
Nedavnim iskustvima postao mi je
bliži projekt Inteligentni grad te sam i ja u ovom
trenutku dio hrvatskog projekta kojim se planira pokazati svijetu da i mi
„konja za trku imamo“. A stvarno imamo. Projekt o kojem govorim u potpunosti je
hrvatski proizvod. Objedinjuje nekoliko modula, kao što su gospodarenje energijom,
sustavom kontrole uređaja, modulom komunikacije sa građanima, sustavom mreže
senzora, sustavom mreže nadzornih kamera te još mnogim lijepim opcijama.
Fenomenalno je što u Hrvatskoj možemo pozdraviti inicijativu kao što je ova. Da
ne navodim sve mogućnosti koje ovaj projekt ima vratiti ću se na općenit prikaz
pojašnjenja inteligentnog grada. I sve o čemu ću u idućim pasusima pisati, sustav
o kojem sam već govorio u svojoj osnovi ima.
Pametni grad. U praksi.
Stanovnik:
Rano jutro. Oko 5. Ustajem.
Jutarnji joging. Izlazim u trenerci na ulaz ispred kuće, sva svjetla javne
rasvjete su pogašena. Vadim mobitel. Uključujem program. Palim samo onih sedam
svjetala javne rasvjete ispod kojih ću trčati. Imam pol sata. Nakon toga se
gase. Moj grad je pametan. Svaki kvart ima svoj režim i ritam rasvjete kojeg su
izabrali sami stanovnici. Nego što je ovo? Baja za smeće nije ispražnjena.
Vadim mobitel, slikam baju i šaljem je aplikacijom u komunalno društvo. Oho i ova
rupa na cesti, jučer je nije bilo. Slikam, šaljem preko aplikacije i trčim
dalje. Nego da vidim što je bilo sa onim smećem na cesti koje sam prijavio
jučer? Ulazim u aplikaciju, piše KD: Hvala Vam na prijavi, problem koji ste
prijavili je riješen. I stvarno. Nema više tog smeća. Dolazim pred kućna vrata.
Ulična rasvjeta se gasi. Jer nikom nije potrebna. Na ovaj način uštedjeli smo
svom gradu 15 milijuna kuna prošle godine. Samo što smo uveli pametnu rasvjetu.
Nego da vidim potrošnju struje, vode, plina. Ulazim na kućnom kompjuteru u
aplikaciju. Sve piše. Usporedba ove godine, prošle, uporedba sa susjedovom
potrošnjom, usporedba sa drugom zgradim, vidi mi smo potrošili manje vode od
njih prošli mjesec.
Kako bi u potpunosti prikazali
složenost života pametnog grada mogli smo prikazati i primjer komunalnog
društva, djelatnika u gradskoj upravi, radnika u komunalnom društvu, primjera
je milijun. Ovo je samo jedan stanovnik. I jedan način života u pametnom gradu.
Postoji ih onoliko koliko ima i stanovnika. Svi oni čine kotačiće grada koji se
nadopunjuju i čine sredinu pametnom, sretnom i ugodnom za život.
Kako stvari ipak ne bi bile tako banalne,
svijet je odlučio uvesti novu normu za usporedbu inteligencije gradova. I nova
ISO norma, usvojena i postavljena 2014 godine uspoređuje kako je vaš grad
pametan i usporediv u slijedećim elementima: – ekonomija, obrazovanje,
energija, okolina, financije, vatrodojava i hitne intervencije, vlast,
zdravlje, rekreacija, sigurnost, skloništa, kruti otpad, telekomunikacije i inovacije,
transport, urbanizam, otpadne vode te voda i kanalizacija. Uf, zvuči prilično?
Da, a ovo su tek osnovni indikatori. Svaki od njih ispod sebe ima desetine,
stotine pod-indikatora koji nam tek daju osnovne podatke o trenutnom stanju. A
gdje je tu tek pokretanje svih ovih pokazatelja? No, budimo skromni. Niti Rim
nije izgrađen u samo jedan dan.
Podijeli na društvenim mrežama