No,
da roman Divlji detektivi je štivo
koje traži angažman čitatelja. Riječ je o petstotinjak stranica, moram reći
uzbudljivih i zavodljivih, i gle, nema n
i k a k v i h veza s triler formom kako sugerira naslov. Ništa od toga,
pače od misterioznih ubojstava i CSI prekopavanjima po juhama izmrcvarenih
ljudskih tijela.
Čak
sam jedno vrijeme držao kako je roman i teško prohodan, obzirom je pisan
nekomercijalnim stilom, narativnim isječcima koji podsjećaju na pisma poslana
na adrese onih koji striktno poznaju kontekst autora/ice pisanih riječi kao i
onih kojima su iste i upućene. Onda se pisma pretvaraju u novinske članke, a
tek katkad u kratke poetske ispade. I tako u krug. Vizualizirano to bi
izgledalo kao uzimanje iskaza protagonista u dokumentarcu o glavnim likovima. Dakle,
ako imate veliku volju i želju što lakše razumijevati Detektive možete doskočiti problemu tako što ćete pročitati
najprije prvi dio (Meksikanci izgubljeni u Meksiku), pa onda skočite na sam
kraj tojest treći dio (Pustinje Sonore), te nakon toga se vratiti na
najopširniji dio II. (Divlji detektivi) i slijediti datume nadnevaka, koji po
poglavljima znaju skakati i po dvadesetak godina, pa donekle iščitavati tekst
linearno. U slučaju, međutim, izostanka strpljenja za takvu aktivnost naprosto
se prepustite, pa će vas i oni katkad nedovršeni dijelovi držati u stanju blage
napetosti, iz razloga nadanja u razrješenje.
Komplicirano
zvuči, pa da. A sad na početak. Naime, Bolaño stvara imaginarnu družinu,
pjesničku moram to pojasniti, utrobnih
realista, koju je pak ustanovila 20ih godina prošlog stoljeća Cesaree
Tinajero, a koja je pisala pjesme sljedećeg sadržaja:
ili
a tumačenje linija, ovakvih i onakvih je dostupno u
tekstu. Početkom 70ih godina (iako je radnja romana smještena između 1975 –
1996), taman po skončanju flower-powera u SADu, sasvim nova generacija utrobnih
realista se okuplja, mladci i mladice od nešto manje od dvadeset godina
starosne dobi. Dva su lika vrlo važna: Arturo Belano, prilično jasno ocrtava se
autorov alter ego kroz njega, te Ulises Lima, samo prvi je i stranac u Meksiku,
vrlo ambiciozni po pitanju poetike, te intenzivne želje za uvrštavanjem
vlastitih imena u hispanoameričke antologije. U jednom trenutku družina se
raspada, pričem Belano i Lima, ovom prilikom mogao bi ih zvati turobnim
avanturistima, odlaze, nakon neobične novogodišnje noći ’75/’76, najprije u
jednomjesečnu potragu za pjesnikinjom Tinajero po pustinji Sonori, a potom u
gotovo beskrajnu pustolovinu po Europi, od Francuske, Španjolske, Izraela, do Gvatemale
i Afrike, poboljevajući konstantno ali dijagnozama unatoč ne odustajući od
nezdravog života s cigaretama, alkoholom, drogom, pothranjenošću (iako ne od
vlastite želje već od neimaštine ali i neradog prihvaćanja radnih obaveza) i
namjernim izazvanjem insomnije. Njihove su sudbine do kraja romana neizvjesne,
no niti jednog trenutka, bez obzira na posljedice, ne odstupaju od idealističke
koncepcije pjesništva, što se u njihovom slučaju da protumačiti potragom za
krajnjom slobodom i potpunom neovisnošću, posvemašnjim izostankom
materijalističkih potreba, lakim ljubavnim vezama neobaveznog karatkera, kao i
konačnom ostvarenju prema putu besmrtnosti poetske riječi.
Bez obzira na opsežnost romana garantiram vam dobru
zabavu, iako ne i potpuno lako štivo, ali vjerujem da ste već, iz gornjih
redaka, anticipirali da ovo nije nalik tinejdžerskoj Sumrak trilogiji, nego
ipak nešto artificijelniji komad štiva s referencama na političko, socijalno i
kulturološko stanje u turbulentnom latinoameričkom društvu, od juga – rodnog
autorovog Čilea – do sjevera, Meksika.
Za bolje razumijevanje romana valja znati, a podatci
su dakako dostupni na netu, da je autor prošao pravu životnu putešestviju,
izbjegavši iz Pinochetove diktature, proputovao je Južnu Ameriku, te se konačno
preselio u drugoj polovici 70ih u Barcelonu. Da bi preživio u Španjolskoj nije
prezao od najtežih fizičkih poslova, iako ga zapravo ništa osim pisanja poezije
nije niti zanimalo. Tek je početkom zadnje dekade prošlog stoljeća počeo pisati
prozu, i to vrlo intenzivnom dinamikom, po roman godišnje. I tako sve do smrti,
koja je uslijedila u očekivanju nove jetre. Njegova je popularnost tek sada počela
dosizati zenit, gotovo sedam godina nakon smrti. Kod nas. E.
Podijeli na društvenim mrežama