Ništa se posebno stagnativno neće događati s tim trendom u nastupnom periodu jer će materijali jednostavno nastaviti navirati spektakularnom dinamikom na regionalno tržište koje je ostalo vjerno zvuku osamdesetih. Navodno, te ploče kupuju i oni rođeni ohoho iza tog doba, a ne samo mi, okorjeli diskofili, neutješno vezani za neko bolje jučer.

Ako dobro pamtim, ali ne bih ruku u vatru da će se s ovom tvrdnjom svi složiti, Paraf su još za mog djetinjstva spadali u kategoriju ‘znanstveno fantastičnih’ izvođača, onih koje smo slijepo slijedili jer su nam otvarali neistražene sfere neba za koje smo vjerovali da pripadaju samo izabranima. Tijekom mojih gimnazijskih dana, a onda kasnije i tijekom studija, grupa Paraf je upisala u generacijsku genetiku specifičnu osobnost, način razmišljanja, pa i dala naslutiti odlike vremena koje je itekako dolazilo na kušnju u bliskoj budućnosti (s posljednjim albumom “Zastave”). Kad je prvotno, krajem 1981., objavljen drugi album “Izleti” velika je većina nas ostala zarobljena u odjecima punk debija “A dan je tako lijepo počeo”. Singl koji je najavio Novi Paraf, “Fini dečko”, kao da nije bio povezan s onim poznatim matičnim brodom, pomalo je ostao lebdjeti između snažne dvojbe u taj pop sint-smjer i potpunog zaljubljivanja u aktualni svjetski zvuk. I tako je singlica neko vrijeme ostala ležati ondje među drugima čekajući zvukovnu prilagodbu u koju smo se uskoro počeli upuštati zahvaljujući inozemnim izdanjima bendova poput XTC, Siouxsie&Banshees, The Cure, Magazine… Potpuna asimilacija tog senzibiliteta na naše/moje sive ćelije došla je upravo s punokrvnim albumom ‘Izleti’. Na kojem je, gle iznenađenja, izostala pjesma koje ga je najavila – “Fini dečko”. B strani singla je pripala “Tužne uši”. Jesu li članovi procijenili da će prvospomenuta narušiti integritet albuma svojom pitkošću ili su jednostavno zaključili da ih je potrebno iznova objavljivati, nije mi poznato. Pitat ću članove. Ali ne za potrebe ovog teksta.

Izleti su u potpunosti rad cijelog benda – od muzike do produkcije. Duboko uronjeni u vrt novovalnog zvuka, s pomlađenim članovima Vim Colom, Richiejem i Raoulom, te preostalih 2/3 originalnih Parafa, Zdravetom i Pjerom, stvorili su svevremenski proizvod teških liričnih slika, i potištenih, ali vitalnih sviračkih aranžmana, s pjesmama koje se ne priklanjaju domaćem predvidljivom zvuku, ali hvataju savršeno bit i duh post-titoističkog vremena. Motivi koje iznose Paraf u “Pobuni bubuljica”, “Ružan san” i pogotovo u “Želim biti vojnik” isključuju prisnost, sentimentalnost. Brutalne su, nastajale intuitivno u jednom trenutku naših pospanih života, upozoravale nas na skoro ispadanje iz sigurnog okruženja zavičajnosti u koju su nas uljuljkivali roditelji. Najintrigantnija i svakako najpoznatija tema s albuma “Javna kupatila”, zaživjela je zasebno u našoj svijesti – provokativan i izazovni tekst s aluzijama na seks i sveprisutno oko nekog socijalističkog Velikog brata – ponajviše zahvaljujući onoj ljepljivoj predivnoj melodiji Raoulovog sintisajzera koja kao da je izašla iz nekog paralelnog naprednog univerzuma, ali i neodoljivom krik-pozivu Vim Cole – veseli narode, čekaju vas konjaci… I sada, dok gledam zaljubljeno u ovu obnovljenu verziju vinila upotpunjenu s bonusom spomenute 45-ice, ali i još jednim dodatkom, “Praznik”, čini se kao da me prožima novi doživljaj svijeta, onog koji se nalazio pokraj mene još prije nevjerojatnih četrdeset (brojkom: 40) godina, ali ne tako jasno vidljiv i opipljiv. Kako bi se po novohrvatski reklo – must have u kolekciji.

A, evo što je o albumu rekao glavni krivac reizdanja, urednik, Bojan Mušćet:

Reizdanje drugog albuma Parafa najavljivano je i trebalo biti objavljeno 2021. kao special edition u povodu 40. obljetnice originalnog izdanja. Nažalost, zbog poznatoga kašnjenja isporuke iz tvornica, album se pojavio ove godine. ‘Fini dečko’ je pjesma u kojoj je debitirala Vim Cola, a ‘Praznik’ skladba koja je snimljena na istom sessionu 1981. u studiju Metro u Ljubljani. Tad je snimljena i alternativna verzija pjesme ‘Mila majko viđu pčela’ koja se nalazi kao bonus na CD-verziji albuma. Usput govoreći, ondje su još dva bonusa, demo-snimke pjesama Nestašni đački izleti i Pobuna bubuljica. 

B-strana Finog dečka je skladba Tužne uši koja je jednostavno skraćena za singl; dulja, originalna verzija je na albumu. Na albumu su skladbe koje su nastale u drukčijim studijskim uvjetima, u studiju Tivoli, također 1981. godine. U tom smislu, Fini dečko i Praznik zvučno odudaraju. 

S druge strane, koncepcijski odgovaraju albumu i mislim da ne bi bilo problema da su obje pjesme bile na Izletima. Mislim da je ‘Ti još nisi’ rođak ‘Finog dečka’, kao što je ‘Želim biti vojnik’ rođak ‘Praznika’, isti je to mindset. No, i bez njih, Izleti su izvanserijski album koji dobiva na vrijednosti kako vrijeme protiče. Danas je jasno kako je njegova snaga i kvaliteta mnogo veća nego u doba originalnog objavljivanja, a pjesme ne samo da odolijevaju, nego i plombiraju zub vremena.