Od sadašnjih Primorjaša zlatni su
postali pričuvni vratar Frano Vićan, Ivan Buljubašić, Petar Muslim, Paulo
Obradović, a od ponedjeljka članom Primorja postao je i Sandro Sukno. Nekada je
na Kantridi igrao i Damir Burić, a srebrom se okitio talijanski Opatijac Daniel
Premuš također nekadašnji član riječkog sastava. Dodam li tome i mađarsku braću
Varga i Španjolca Xavija Garciju jasno je da Predrag Sloboda ima dream team. Il
Presidente ima viziju, ima misiju i cilj…. i onu dozu inata ili da kažem
dišpeta da odustane od Lige prvaka kada mu je bio otvoren put prema naslovu
nakon odustajanja Pro Recca i povlačenja Oca vaterpola Gabrielea Volpija.
Primorje je i prošle sezone bilo dostojan protivnik u finalu nedodirljivima.
Dolazak Sandra Sukna šlag je
na tortu velike momčadi Primorja. No i dalje nije sigurno da će naslov glatko stići
u Rijeku. U Dubrovniku je vaterpolo puno više od sporta, to je više kao
sportska religija, a troje Gospara u riječkoj kapici trebali bi dati taj štih i
pod “balonom”. I dalje smatram da su utakmicu zahvale uoči sezone
zaslužili Damir Glavan i Aleksandar Tiškivski. Ideja je iznesena tamo gdje
treba i to prije dosta vremena, a sada kada se pripremama priključe svi vidjet
ćemo hoće li biti realizirana.
Čudno je to u najmanju ruku,
ali i kod nas u Rijeci ne cijene se baš svi uspješni sportski djelatnici koliko
bi trebalo. Primjer toga je Ivica Gibo Rimanić, rukometni stručnjak iz našega
grada koji je i prošlog ljeta kratko bio spominjan kao mogući trener
rukometašica Zameta. Rimanićevi zahtjevi nisu prošli i trenerom je imenovan
Drago Žiljak. Nije nemoguće da se Rimanić više ne poželi vratiti u Rijeku. Bio
je ovih dana doma, kao i posljednjih godina. Naredne sezone raditi će u Dubaiju
a prije nekoliko dana veliku mu je počast ukazao norveški
rukometni savez. Rimanić je sa dva različita kluba osvojio naslov
norveških prvaka, a čelnici Saveza koji ove godine bilježi 75 godina poklonio
je Rimaniću poštansku marku s njegovim likom. Čovjek je legenda u Norveškoj, a
spreman sam se kladiti da ga na Korzu ne bi prepoznalo 99 posto ljudi.
Lijepe su priče zaslužile
prioritet, ali došao je red i na onu ružnu, odnosno one ružne kojima je glavni
akter bio trener nogometaša Rijeke Elvis Scoria. Najprije
je sada već bivši veznjak Rijeke Fenan Salčinović nakon raskida ugovora otvorio
dušu novinarima i izjavio kako mu je Scoria poručio da neće igrati dok posti
odnosno dok mu traje taj njegov Ramazan. Ako je vjerovati onome što je izjavio
Salčinović ne treba čuditi nadimak koji je pulskom treneru prišiven od ranije –
Gospodin Paranoja. Scorija voli nogomet i živi nogomet, ali njegovo ponašanje
u drugom poluvremenu dvoboja protiv Lokomotive ispod svake je granice dobrog
ukusa. Ne branim niti zauzimam stranu trenera gostiju Tomislava Ivkovića jer me
on osobno ne zanima, ali smatram da Elvis Scorija kao javna ličnost mora
itekako pripaziti na svoje ponašanje. Vrijeđanje igrača Lokomotive Mesarića i
trenera vratara Jozića ne služi mu nikako na čast. Bolje bi mu bilo da
ispravlja pogreške u igri njegove momčadi kojih je opet bilo. Scorija je čovjek
kojemu svašta smeta i koji vrlo rijetko da na sebe. Sjećam se kada je bio
trener Slaven Belupa imao je prigovore i na kavu iz automata u Koprivnici.
Igrom slučaja znam da je
Andrea Mutombo u noći sa subote na nedjelju “zabio gol” ali ne na
nogometnom terenu. O tome Scorija naravno nema pojma, ali niti ga ne mora biti briga.
Doveden mu je 29-godišnji Danijel Cesarec kojemu je jedini hrvatski klub bila
Marsonia koje više nema, ali dajmo mu šansu. Bolje on nego napadaš Mure Fajić.
I on sada posti, a Scoria to ne voli, a i odštetni zahtjev bio je izuzetno
velik i nerealan. Bavio se Scoria prošloga tjedna i time kome se i kako i
koliko često sude jedanaesterci, a puno bi mu bolje bilo da je radio svoj
posao. Protiv Lokomotive igra je bila sto puta gora od ugođaja ali je barem
zaostatak od dva pogotka na poluvremenu nadoknađen, a za više se nije moglo.
Pred Rijekom je gostovanje u
Osijeku a nada je ono što definitivno umire posljednje. I na dresovima
nogometaša je izvezeno Krepat ma ne molat. Još da se toga počnu pridržavati
sreći ne bi bilo kraja.
Podijeli na društvenim mrežama