Pedeset godina prvoga studentskog kluba u Kružnoj

Kako
je izgledala Kružna prije studentske
invazije u taj dio grada? Ne pretjerano reprezentativno. Tko je u drugoj
polovici 1950-ih navratio u to malo zaleđe Korza, nogom u njega zapravo nije
mogao kročiti. Za tu neugodnu činjenicu bilo je odgovorno poduzeće Ferum, koje
je površinu Kružne koristilo kao otvoreno skladište željeznog materijala, vjerojatno
dobrim dijelom građevinskog. S današnjeg stajališta čini se simpatičnim (ili
„simpatičnim“) to što su radnici Feruma učestalim pretovarom metalne robe
neizbježno stvarali decibele. Buka je polako postajala dijelom tradicije Kružne
ulice već u to doba, kao i njome potaknuto negodovanje okolnih stanara.

Inicijativa
za otvaranje kluba u takvoj Kružnoj, inventivno nazivanog Studentski klub, potekla je od organizacije Narodna
omladina, koja je otvorenjem Studentskog
kluba željela polaznike gradskih visokoškolskih ustanova prigrliti u vlastito
okrilje. I u tomu je uspjela. Nakon što je Ferum oslobodio prostor, te nakon višemjesečnih
pomicanja planiranih rokova za otvorenje, 21. prosinca 1963. započeo je radom u
jedan od najvećih i najuređenijih prostora za tzv. društvene aktivnosti u gradu.
Bilo je to na području Mjesne zajednice Brajda, na adresi Kružna 8, na prvom
katu zgrade nasuprot Riječkoj banci (na fotografiji). S programom koji predviđa
„diskusione večeri“ (prema tadašnjem običaju, trebalo se razgovarati o
društveno značajnim temama), također raznovrsne priredbe, to je studentsko okupljalište u Kružnoj isprva dobro posjećeno.
Štoviše, to je ubrzo postao najposjećeniji prostor u koji dolazi riječka mladež.
Možda zbog televizora, u to doba uređaja s određenom ekskluzivnošću.

Kada
će razvoj događaja u vezi s omiljenošću prostora krenuti drukčijim smjerom,
upitnik je. No, s vremenom se dogodilo upravo to, što saznajemo iz novinske
vijesti kako je na istoj adresi siječnja 1969. otvoren Omladinski klub Mladi.
Dakle, prostor je u međuvremenu doživio i zatvaranje, ili barem nekorištenje, čemu
je vjerojatnim poticajom bila pojava novoga studentskog
kluba u prizemlju zgrade. Omladinski klub na prvom katu dečki i djevojke toga
dijela grada uredili su dobrovoljnim radom i pokrenuli nekoliko sekcija: literarnu,
šah, go, bridž, rukometnu, foto-kino sekciju itd., a ponajprije disko-klub.
Zaduženi za plesne ritmove u njemu? Kosta Radak, Dražen Kurpis, Mladen Sapunar
i drugi. Na raspolaganju su imali gramofon i klasičan magnetofon s pojačalom,
te neizbježni mikrofon, za verbalne začine programu.

Posebno
se zvučno dragocjenom u klubu Mladi pokazivala zbirka rhythm & blues, soul
i žanrovski slično usmjerenih LP-ja iz kolekcije Koste Radaka. Prema njegovu
priznanju, DJ-ovskom poslu učio se od Tonyja Princea, voditelja glazbenih
emisija Radio Luxembourga. Nije se ustručavao ni light show inovacija, poput
one kada je na vrteći tanjur gramofona stavio kartonski tuljac obložen
nasjeckanim zlatnim staniolom Kraševa porijekla, što je, osvijetljeno i vrteći
se, dalo dojmljiv vizualan učinak po okolnim zidovima, na oduševljenje
rasplesane gomile. Prema sjećanju Dražena Kurpisa, bilo je i inverznih rješenja
istoga tipa: na gramofon se stavilo izbušen kartonski valjak od deterdženta, u
kojemu je visjela žarulja u boji, pa su tako dobivene zrake šarale prostorom
gramofonskom brzinom od 16, 33, 45 ili 78 okretaja u sekundi. Nema dvojbe,
parola „Snađi se, druže!“ imala je (doslovce) svijetlih trenutaka. Sličnu vrstu
snalažljivosti demonstriralo se i u glazbenom programu: pripremajući se za
plesnu večer, Kurpis je prethodno znao magnetofonom snimati cijeli program,
uglavnom Radio Luxembourga, brišući potom sa snimke glas njegova DJ-a, te
ubacujući ovdašnje jinglove, najave i komentare.  

Redovite
informacije o svom postojanju mjesto je pružalo tjednom top-listom u Novom
listu, upoznavajući čitateljstvo s tu najizvođenijim glazbenim brojevima. Nije
zaboravljen ni radijski eter, o čemu je svjedočila polusatna emisija na Radio
Rijeci četvrtkom u 18, nazvana Omladinski klub Mladi odabrao je za Vas.
Slušanost su joj donosili diskografski noviteti što su klupskim sredstvima
nabavljani u Londonu, Trstu i drugdje, također nagradna igra s pitanjima vezanim
uz poznavanje pop-glazbe. Klub je imao članske iskaznice, a redarski je dio
posla, pored ostalih, bio u čvrstim rukama Ivana Živkovića (kasnije boksačkog
trenera).

Ni
klub Mladi neće dugo potrajati, pogotovo s konkurencijom u prizemlju zgrade.
Već krajem 1969. Radak će se odlučiti za transfer u Palach, a i dobar dio
publike razmišljao je na sličan način. Prostor na prvom katu potom se nastavio povremeno
koristiti za raznovrsne omladinske aktivnosti (predavanja, tribine i slično),
što će se protegnuti desetljećima, sve do današnjih dana. Inicijalna klica
zasađena u njemu u međuvremenu će narasti do tolikih razmjera da će zasjeniti
cijelu Kružnu ulicu. I ne pokazuje znakove posustajanja.