Prvi, pa Talijan – ima u tomu neke simbolike, tim više što je on istovremeno prvi gradonačelnik ujedinjenoga grada. Prethodno su Rijeka i Sušak neko vrijeme bili zasebni gradovi. Ranih poratnih godina su i formalno funkcionirali u nekoliko općinskih cjelina, do ujedinjenja 1948. godine.
Peitro Klausberger. Negdje mu ime nalazimo zabilježeno u hrvatskoj inačici, kao Petar, a ne znam je li to bila njegova volja ili mu se talijansko Pietro, jednostavno, prevelo u hrvatski oblik. Ne mora u tomu biti ništa zločesto. U mnogim sredinama bio je uobičajen postupak prilagodbe jeziku u sklopu kojega se ime aktualno pojavljivalo. Jezične upitnike u ovom slučaju potiče i prezime. Fijuman Pietro rođen je u Rijeci, ali prezime Klausberger ne upućuje baš da je pravog fijumanskog porijekla, ma što to značilo. Jesu li Fijumani isključivo autohtoni Riječani talijanskog porijekla ili i bilo kojega drugog? Pitanje se može učiniti kao sitničarenje, ali ima svojih zanimljivosti.
Antifašističke ideje i pokret otpora
Pietro Klausberger rođen je 1906. u skromnoj riječkoj talijanskoj obitelji. U 12. godini postao je kovački, potom stolarski i ličilački šegrt. Kao radniku nije mu trebalo dugo da postane svjestan socijalnih razlika u društvu, a početak Drugog svjetskog rata dodatno ga je povukao na tu stranu, pa je postao sklon antifašističkim idejama.
Već listopada 1941. u njegovu stanu osniva se prva gradska ilegalna organizacijska „ćelija“ ličilaca. Pored Klauisbergera, činili su je Alberto Labus, Vittorio Marot, Ladislao Tome i stanoviti Tomassini. Klausberger se počinje služiti ratnim imenom Perka. U stanu su zaredali sastanci pokreta otpora. Godine 1944. postao je član Gradskog komiteta Komunističke partije, odgovoran za ilegalne aktivnosti u okupiranom gradu. Vodi treći gradski rajon, s organizacijom u kojoj su bile pripadnice Antifašističkog fronta žena i pripadnici omladinske organizacije. Prikuplja se odjeća, lijekovi, oružje, novac i drugo za partizanke potrebe, također kao pomoć obiteljima poginulih i interniranih boraca. Glava mu je u torbi, zapovjednici SS-a u gradu stavljajuga na popis traženih osoba. U njihovoj režiji uslijedio je 29. lipnja 1944. niz racija, iz stanova su pokupili preko 200 građana. Klausberger im nije pao u ruke.
Siječnja 1945. pokrenut je novi val hapšenja. Sve se dogodilo neposredno nakon što su on i suradnici zbog sastanka pokreta otpora napustili sklonište, pa su zaključili da je informacija o sastanku procurila do neželjenih ušiju. Klausberger se prebacuje na partizanski teritorij.Tu postaje član Okružnog komiteta KP i povjereno mu je vođenje borbene grupe za tešku industriju, s kojom organizira širenje propagandnog materijala u gradskim tvornicama.
Prvi gradonačelnik ujedinjene Rijeke
Čim su partizanske jedinice oslobodile grad, u Guvernerovoj palači, tomu gradskom simbolu vlasti, održana je prva sjednica Gradskog Narodnog odbora, što će reći nove vlasti na zapadnoj obali Rječine. Klausberger je u prvi trenutak postavljen na mjesto savjetnika za javna pitanja. Krajem svibnja 1945. preuzima mjesto predsjednika Narodnog odbora. Nakon spajanja Rijeke i Sušaka 1948. godine, postat će prvi gradonačelnik ujedinjenoga grada.
Klausberger je vodio Rijeku u teškim vremenima, kada je grad trebalo liječiti od dubokih ratnih rana, što znači podizati iz ruševina, koliko stambene objekte, toliko i tvornice. Vladala je oskudica svega, pa i hrane. Ni političke prilike nisu bile zavidne, to je doba napada Informbiroa na Jugoslaviju i odgovora u obliku Golog otoka. Usprkos takvim okolnostima, tijekom svoje gradonačelničke sedmoljetke upamćen je kao vrijedan, skroman, iskren i pošten čovjek.
Ponašanjem okolini uzor
O takvim Klausbergerovim osobinama govorio je niz malih, a na neki način velikih situacija u kojima je bio središnja figura.
Primjerice, u doba kada se na sve strane raščišćavalo ruševine i nastojalo učiniti što više u obnovi grada, nije se ustručavao pokazati kako ne robuje poziciji rukovoditelja, tj. onoga koji posmatra druge kako fizički rade. Njegovi suradnici sjećaju se: kad bi na neko gradsko gradilište stigao kamion s građevinskim materijalom, a on se našao u blizini, Klausberger ne bi čekao radnike. Sam bi zasukao rukave i prihvatio se istovarivanja. Biti svojim ponašanjem okolini uzor, to mu se podrazumijevalo. Tko će ako ne rukovoditelj?
O još takvih situacija koje daju sliku o nesvakidašnjem riječkom gradonačelniku Pietru Klausbergeru u nastavku kolumne…
Podijeli na društvenim mrežama