Mnogi će posegnuti za daljinskim upravljačem klima-uređaja.
Čini se lako. Ali, daljinski u ruci može donijeti i pitanje – kada se to on
pojavio u našem gradu, kada su to nekim riječkim prostorima zazujali (ili kako
su se već glasali) prvi uređaji koji su pokazali hladne zube gradskom ljetu?
Premda se čini kako su klima-uređaji valjda oduvijek s nama – pogotovo imamo li
u rodnom listu ubilježenu neku pobližu godinu dolaska na svijet – i reklo bi se
da nas prate u koji god zatvoreni prostor gurnuli nos, istina je drukčija.
Prvi klimatizacijski uređaj u Rijeci pojavio se sredinom
srpnja 1963. godine. Dogodilo se to u
tada najvećemu gradskom restoranu sa samoposluživanjem, koji se ljeta te godine
uređivao na Obali Jugoslavenske mornarice (danas Riva). Instaliranje prvih
gradskih klima-uređaja započelo je oko 10. srpnja i potrajalo nekoliko dana.
Posla su se prihvatili radnici zagrebačke tvrtke Ventilator, dobivajući zadatak
da omoguće restoranu imati istovjetnu temperaturu zraka zimi i ljeti.
Tehnička
se novotarija potom polako počela širiti gradom. Za restoranom na obali krenuli
su kinematograf Beograd (danas Art-kino Croatia) i hotel Bonavia. Bilo je to za
kino očekivano, tragom činjenice da je riječ o vremenu kada je odlazak u kino
nadasve popularan način zabave, ali u popriličnoj zavadi s ljetnim
temperaturama u dvoranama. Da bi uvjete u kojima se gledalo filmove učinili
koliko-toliko podnošljivijim, u gradskom Kinematografskom poduzeću početkom 60-ih
nabavljali oveće ventilatore i postavljali ih u kinodvorane. Na tomu nije
stalo. U sljedećoj fazi, 1963. godine, početkom srpnja, odlučili u svim
dvoranama upotrebljavati friozon, odnosno specijalne štrcaljke za raspršivanje
tako nazvanoga mirisnog zraka. Čini se da su u tomu imali uspjeha, u
kinodvoranama je bilo nešto svježije i ugodnije. No, klima-uređaj je ipak klima-uređaj… Bilo je to očekivano i za hotel Bonaviju, s
obzirom na njegovu posebnu ulogu u gradskom turizmu. Ta u nju su odsjedala
najpoznatija imena koja su stizala u grad i njima je valjalo pokazati da smo
sredina s određenom razinom. Istina, Bonavia se tih dana stubokom preuređivala,
uključujući širenje vlastitih proporcija, što joj je donijelo prostorne
razmjere koje manje-više vidimo i dan-danas. Čim su završeni veći građevinski
radovi, uslijedilo je montiranje hotelske opreme, među njima i klimatizacijskih
uređaja.
Naravno da u drugim gradskim javnim prostorima nisu htjeli
zaostati. No, do tako ekskluzivnog uređaja nije bilo jednostavno doći, valjalo
je imati strpljenja. Prvi klima-uređaj u nekoj riječkoj prodavaonici postavljen
je krajem lipnja 1965. u novootvorenom Turist-magazinu na Trgu Republike, koju
je otvorilo poduzeće Rijekatekstil. Manje tehničke poteškoće pomaknule su
trenutak pretvaranja prodavaonice u ugodno svježu oazu do 10. srpnja. Tko god
je toga dana ušao u nju, jamačno je zaključio da se čekanje isplatilo.
Je li u procesu pojave i širenja klimatizacijskih uređaja
bilo kakve zakonitosti? Odgovor je potvrdan. Klima-uređaji su u Rijeci najprije
postavljani u novoizgrađene ili novouređene objekte, nedvojbeno slijedeći
logiku kako dvije novosti, graditeljska i klimatizacijska, idu zajedno. Ostali
neka čekaju red… Taj je trend potvrdilo i otvorenje novoizgrađenoga marketa na
Kozali, što se dogodilo 23. studenog 1969. godine. Osim podataka o njegovih 620
četvornih metara prodajne i 540 četvornih metara skladišne površine, tadašnja
je gradonačelnica (onodobnim rječnikom, predsjednica Skupštine Općine Rijeka),
Neda Andrić, mogla sa zadovoljstvom kazati kako je market na Kozali prvi
riječki objekt te vrste, dakle prvi riječki market u koji su postavljeni
uređaji za klimatiziranje. Ljeto je u tom trenutku možda bilo daleko, ali naši
su prethodnici, treba li reći, mislili na (svijetlu & toplu) budućnost. I
dobro su mislili.
A
kad je klimatizacijski proces u gradu tako uspješno krenuo, širenje njegovih
pipaka sve većim dijelom gradskih zatvorenih javnih prostora nije pokazalo
znakove posustajanja. Klima-uređaji s vremenom su prestali biti tehnološka i –
što je podjednako važno, ako ne i važnije – cjenovna ekskluziva, pa su se korak
po korak počeli useljavati u naše stanove.
Tko
bi rekao da će to dovesti i do neočekivanih posljedica, našim prethodnicima u
gradu zasigurno potpuno nevjerojatnih. Danas, u poodmakloj fazi procesa
klimatiziranja svega i svačega, kada nismo sigurni je li gora ljetna vrućina
koja kao da poprima sve žešće oblike ili problemi koje donose stalni prelasci
iz (pre)grijanih u (pre)hlađene prostore, sve nam se češće upitati: ima li to prokleto
puhanje hladnog zraka u svim interijerima, zbog kojeg usred ljeta šmrcamo, ima
li ono već jednom kraj? Na to pitanje kao da nema odgovora. Pa dobro, ako ne
znamo za kraj, utješimo se time što znamo barem za početak. Uvjeren sam da vam
je nakon te informacije temperaturno lakše…
Podijeli na društvenim mrežama