Pomak u sadašnjost

Sadašnjost
je u biti jedina realna dimenzija stvarnosti, sve izvan nje je magla, i zato nama danas nisu potrebni ljudi ispred vremena,
nego upravo oni koji žive u vremenu,
u potpunosti svjesni onoga što se u području ljudskog znanja događa ovog
trenutka, spremni su to podijeliti s ostalima i djelovati s tim u skladu..

ZNANJE
– vrsta i obim – jedina je relevantna točka orijentacije u vremensko-prostornim
relacijama.

Vrijeme
je samo jedan prividni ciklički obrazac, nosilac evolucijske matrice čije su godišnje
periode senzibilizirane na nova softverska
rješenja – godina koja to ne slijedi bilježi greške u programiranju, što
izaziva česte zastoje i na kraju završava urušavanjem cijelog sustava.

Današnja
kriza koja potresa svijet, najvećim dijelom rezultat je inzistiranja na softveru tržišne utakmice liberalnog
kapitalizma, programu koji je potpuno neprilagođen vremenu čiji evolucijski hardver više ne prepoznaje zastarjeli natjecateljski
program. Kompeticija je naprosto prošlo svršeno vrijeme i svi koji to danas ne
razumiju teško se mogu uklopiti u sadašnjost. A to neuklapanje rezultira krizom
kakvu upravo proživljavamo.

Davor
Pavuna –  renomirani hrvatski
znanstvenik, sveučilišni profesor fizike u Lausanne u
Švicarskoj i savjetnik vladama nekoliko država – jedan je od rijetkih kojemu je
to posve jasno, upravo iz razloga jer posjeduje savršeno dobar uvid u široki
opseg revolucionarnih znanstvenih spoznaja o prirodi stvarnosti, kao i razinu dosega
ljudske svijesti koja ih je u ovom trenutku u stanju integrirati u život.

U nedavnom razgovoru sa
članicom uprave hrvatskog stručnog časopisa za liderstvo gLife Sanjom Guć,
iznio je sedam veoma intrigantnih točaka u kojima sumira odgovor na pitanje: Koje recentne uvide i znanstvena otkrića
smatra posebno zanimljivim?

Od
tih sedam, želio bih izdvojiti tri, smatrajući ih osobito važnim u kontekstu
gore navedenog.

Evo
što kaže:

1. Eksponencijalni porast
količine informacija i kompleksnost koja iz toga nastaje veliki
su izazovi čovječanstva koji nameću pitanje od “milijun dolara”: Kako
minimizirati prijem informacija, a da nam pri tome ne promaknu one stvarno
korisne?

2.
Više
dimenzije percepcije,
odnosno ”tko više leti, više vidi”. Radi se o ključnom pojmu i izazovu
21.stoljeća…. Naime, većina ljudi, i to u najboljem slučaju, vidi i razmišlja
trodimenzionalno. Srećom, postoje ljudi koji posjeduju višedimenzionalnu percepciju, tj. dramatično proširenu svjesnost.
Upravo bi oni trebali postati liderima 21. stoljeća, osobama koje će ljudi
slušati i koji će upravljati suvremenim kompleksnim svijetom. Takva su
primjerice indigo djeca, takav je bio Nikola Tesla koji je vidio stoljeće
unaprijed. Takvi ljudi žive i postoje svuda oko nas, samo što im postojeći
establišment ne dozvoljava doći do izražaja iako su oni ključ svake, pa tako i
hrvatske transformacije.

3. Fazni prijelaz svijesti. Iako konačni konsenzus o tome što svijest
zapravo jeste ne postoji, u kontekstu postkvantne fizike možemo je usporediti s
predprogramiranim multi-dimenzionalnim računalom. Pojednostavljeno rečeno, u
svijesti je već sve stvoreno, a mi smo u “To” na neki način
”umočeni”, glumimo u vlastitoj projekciji – drami života tako da ”slobodno”
iz svoje podsvijesti izabiremo programe koje potom manifestiramo u osobnoj i
subjektivnoj realnosti. Budući da upravo prolazimo kroz fazni prijelaz
svijesti, posve jasnim postaje zašto će u 2013. godini neki pojedinci i nacije,
a nadam se da će se u toj grupi naći i Hrvatska, projicirati vlastite
“rajske vrtove” dok će drugi istovremeno prolaziti kroz ne baš
privlačne drame.

Na kraju prof. Pavuna završava intervju riječima:  Posebno
je intrigantno to što je bolja budućnost već sada ovdje, u nama, i da spremna
očekuje poziv da je manifestiramo. Stoga prestanimo oklijevati. Pozovimo je!

KOMENTAR
 

Ono za što se Davoru Pavuni svakako mora odati priznanje jest hrabrost. Rijetki su oni koji se na takav način usude “baciti bisere pred svinje”.  No to što je iznio svakako je nešto za što možemo sa sigurnošću reći da pripada sadašnjosti. U modernoj znanosti trodimenzionalni pogled na svijet doista je stvar prošlosti. “Višedimenzionalna percepcija stvarnosti” i “Fazni prijelaz svijesti” prepoznatljiva su obilježja svih doktorskih disertacija usklađenih s današnjim vremenom.  

Upravo razumijevanje te vremenske pozicije važna je karika u kreiranju strategije institucionalnog odgoja i obrazovanja koje se u ovom trenutku nalazi  totalno izvan vremena i prostora, i teži pomaku u prirodni evolucijski ciklus znanja – pomaku iz prošlosti u sadašnjost. 

Ali kako se pomaknuti? 

Iz ove 3D perspektive ne vidim načina…Ali kad se popnem malo više, čini mi se da bi odgovor na spomenuto pitanje od “milijun dolara”  riješio i ovaj problem. Bio bi to sasvim dovoljan pomak.