Ponešto o ekonomistima

Ekonomija je ozbiljna znanost. Kad bi povijesno gledali
Francuska revolucija opasno je uzdrmala temelje ondašnjeg ekonomskog svijeta i
uvela ogromne novitete u novi, moderan pristup ekonomiji. Kako su ti noviteti
djelovali na naš život? Nemam pojma, još je prerano o tome govoriti.

No, ekonomisti nisu baš tako loši ljudi kakvima ih se svijet
i mediji trude prikazati. Statistički gledano u grupi od 1000 ekonomista
sigurno će njih 10 imati različite teorije o tome kako i na koji način treba
promijeniti žarulju, dok će njih 990 detaljno razglabati koja je od izrečenih
deset teorija ispravna, no sigurno je samo jedno. Svi će i dalje sjediti u
mraku.

Mislite li da je lako onima koji moraju slušati savjete
ekonomista? E pa nije. Na konferenciji se sretnu dva državnika i jedna se
požali drugom: „Imam veliki problem. Od mojih stotinu tjelohranitelja jedan je
izdajica. A ja ne znam koji.“ Drugi odgovara:“Ti misliš da imaš problem? Ja
imam zaposlenih stotinu ekonomista koje moram saslušati prije bilo koje državne
odluke. I samo jedan od njih mi govori istinu. Ali to nikada nije isti.“

Mogu vam ekonomisti i pomoći. Iako nesvjesno. Tijekom
posjeta doktoru pacijentica je doznala da joj preostaje još samo pola godine
života. Doktor joj je savjetovao: „Udajte se za ekonomista i preselite se podno
Velebita.“. „Nije moguće doktore, zar će mi to spasiti život?“ „Na žalost neće,
no zasigurno će vam se pola godine pretvoriti u vječnost.“

Treba biti oprezan. Danas su kompjuterski virusi iznimno
opasni i na računalu vam mogu napraviti ogromnu štetu. Sumnjam da ste znali, no
postoje i ekonomski kompjuterski virusi.

Proučite njihovo djelovanje:

Virus interesne skupine ekonomista: Podijeli vaš tvrdi disk na stotine malih jedinica,
od kojih svaka ne čini gotovo ništa, ali zasebno svatko od njih tvrdi
da su najvažniji dio računala.

Politički ekonomski virus: Ne čini gotovo ništa, no ne možete se osloboditi od njega do idućih
izbora.

Virus središnje banke: Siguran je jedino ako je veći od bilo koje druge datoteke na vašem
disku i širi se dok to ne postane.

Virus multinacionalne korporacije: Briše sve vaše novčane datoteke,
ali uvijek vas nasmijava i šalje vesele
poruke o tome kako ekonomija
ide na bolje.

Opozicijski virus: Stavlja vaše računalo
u stanje mirovanja za iduće četiri godine. Kada se
računalo probudi, vaš dug je veći za tri milijarde.

Virus nove ekonomije: Možete ga izbrisati,
ali on se uvijek vraća.

Albert Einstein je jednom prilikom došao u
posjet jednoj našoj bliskoj zemlji. Kako je prilikom boravka u hotelu imao
dovoljno vremena za razgovor, u hotelskom restoranu je sjeo za stol s trojicom
ljudi u odijelima. Povela se diskusija o inteligenciji, te ih je Einstein
upitao o njihovom IQ. Prvi je odgovorio da je njegov kvocijent 190. Einstein se
oduševio te predložio da razgovaraju o teoriji velikog atomskog fizičara
Erensta Rutherforda. Drugi je rekao da ima IQ od 150. Einstein je predložio
razgovor o ulozi Europe u regulativi svjetskog mira i oslobađanju od opasnosti
atomske energije. Kad je treći došao na red promumljao je da je njegov IQ 50.
Einstein je podigao obrvu i upitao: «I kakva su vaša razmišljanja o deficitu
budžeta predviđenom za iduću godinu?»

I tako uz šalu i zabavu dočekali smo pad
kreditnog rejtinga, nove Vladine prijedloge o zaduživanju građana u bankama,
odnosno načinu smanjenja minusa po tekućim računima, nove napade oporbe o tome
kako bi oni to bolje, nove probleme oko plaćanja računa za struju, vodu,
grijanje, hlađenje, benzin, kruh, nove trošarine na automobile, a uskoro i dobar
razlog za slavlje. Skorašnji ulazak u društvo «boljih i bogatijih» definitivno
nam otvara neka nova vrata novih modela zaduživanja i kreditiranja.

Ekonomisti, znani i neznani, napadaju svaki
potez vlasti, duboko analiziraju nezaposlenost, rade sve vrste tehničkih
analiza o tome što bi trebalo, kad bi trebalo i kako bi trebalo, no nama niti u
jednom trenutku od svega toga nije bolje. Niti lakše. Vode se rasprave o
svjetskoj zavjeri ogromnih razmjera, o napadu interesnih lobija na opstojnost
hrvatskog bivstvovanja, o bespućima ekonomske zbiljnosti i sve tako redom o
problemima koji nas drže za grlo i ne puštaju, već stišću punom snagom.

U moru sve gorih vijesti prilično
neprimjetno je prošla jedna koja je kod mene ostavila tračak nade u boljitak.
Naime, Europska unija i SAD su najavile početak pregovora o slobodnoj trgovini.
Iako su ove dvije sile već i do sada najveći saveznici u trgovinskoj razmjeni
stvaranje novog sporazuma o još slobodnijem protoku roba mogli bi donijeti
toliko željno očekivane promjene na bolje. Ako znamo da EU i SAD čine skoro 50
posto svjetskog gospodarstva svaki novi pregovor o ukidanju međusobnih nameta
pokazuje da bi se na ovaj način moglo definirati desetke tisuća novih radnih
mjesta u EU. Ukidanje granica između dvije strane Europi bi donijelo novih 80
milijardi eura godišnje. Iako usklađivanje propisa neće proći brzo niti lako,
sigurno je da problemi u kojima se nalazi čitav svijet mora dovesti do nekih
novih, drugačijih pristupa ekonomskim standardima i pravilima. Vrlo mi je drago
da ćemo i mi, za koji mjesec biti sudionici ovog velikog procesa ekonomske
suradnje. Kako sam već i pisao, promjene dolaze, hoćemo li ih dočekati na
nogama?