Nikakvih najava tih događaja
nije bilo, tek štura informacija je kolala, usmenom predajom, od uha do uha. Na
koncu, pojavili bi se na takvim ‘izložbama’ upravo oni koji su i trebali –
kolege, prijatelji, umjetnici iz ostalih područja. Ne predsjednici,
gradonačelnici, main stream političari, ma kakvi. Pogrickalo se štapiće i
čipsa, popilo jeftinog vina, ali čaša istoga svakako nije bila glavna udica za
daljnji ostanak u prostoru – improviziranoj galeriji.
Razmjena iskustava, brojeva
telefona (u bilo koju svrhu je poželjno – privatno do poslovno, zar ne?), međusobno
kuraženje umjetnika, potraga za novim lokacijama sličnog sadržaja gdje
nepoznata lica uskoro postaju prijateljska, a uskoro evo kreće i kritički osvrt
na postav i još mnogo toga moguće je ostvariti na pop up izložbama. Koje su
katkad tajne, a katkad upravo suprotno – otvorene za sve. Dostupno svakom osim
ako nemate raspored premijerke pa ste danas u gore spomenutom Njujorku, gdje
sričete nevjerojatnu inačicu engleskog jezika kojemu treba i bonus simultani
prevoditelj s lošeg engleskog na pravi, pa tek ondak na onaj sljedeći naprimjer
kazahstanski, a već sutra svečano otvarate prve špine čiste vode u zahodu od
bolnice svetice mile majke, kod zaprešićkog kioska desno, štengama gore, pa po
lojtrama do vrha.
Dakle, ako dobro poznajem
vaše/naše navike i rutine, nemate takav raspored, pa se stoga možete odvažiti u
pretragu za stanovima gdje se možda održavaju takvi događaji i druženja. A
voljni ste i željni pridružiti se takvom zanimljivom društvenom okupljanju.
E, pa sad, da, nažalost,
takvo što je u Rijeci još uvijek kuriozitet i egzotika. Svojedobno je tako što
upriličio proslavljeni likovni as, David Maljkovič, tijekom devedesetih
(zapravo, 1998., pod radnim nazivom ‘Dishes are Thrown’), čemu nisam nazočio,
ali ne zbog toga što sam imao pametnija posla, nego nisam bio na pravom izvoru
informacije. Pa da.
U ovom stoljeću, na vrhu je
riječkog nebodera, Čarli Čargonja organizirao nekoliko pop up izložbi. Danas
međutim ima legitimni prostor KUNS pa tamo održava izlaganja lokalnih, tuzemnih
i inozemnih autora.
Zamišljam koliko je (mogu tu
ubacit klasični termin legija ali ga radije stavljam u zagradu da ga se previdi
ako se hoće čitatelju) mladih slikara, fotografa, grafitera u nemogućnosti
pokazivanja svoje umjetnosti, i to tu, doma u Rijeci i okolici. Nemaju nažalost
ni ateljea, a ako su i jako mladi, tek izišli s akademije, niti vlastita stana,
ofkors, pa otkuda im takva privilegija?! Dakle, uvijek postoji lakši put pa
mogu cmizdrit nad svojom nerealiziranošću, iako, iskreno govoreći nemaju
velikih obveza – najčešće nemaju male djece (to su još uvijek i oni sami), niti
(kamoli sreće) posla, pa vole gubiti dragocjeno vrijeme na televiziju (iako je
ta aktivnost terapeutskog djelovanja jer rastresuje od zamornih nužnosti i
planova za budućnost koja i nije bogzna kako ružičasta) ili na tvitanje/fejsanje.
A upravo ovo posljednje mogu
itekako lijepo uporabiti za promociju svoje umjetnosti kad im se naprimjer
izgube roditelji na vikend zezanje ili svinganje s prijateljima iz Italije,
Mađarske, Austrije, pa umjesto da se alkoholiziraju do nesvjestice i šopaju
koloriranim tableticama za podizanje raspoloženja, evo im ideje kako kuću ili
stan preurediti u svoju galeriju!
Povaditi sa zidova SVE one
barčice i mrljotine koje oduševljavaju roditelje i nakeljiti, samo privremeno
dakako za taj ekskluzivni weekend exibition, na zidove baš svaki svoj rad i
instalaciju koje ste iz hira ili još bolje iz čiste inspiracije, a u cilju
oslobađanja duha, dali izraditi svojim rukama. Tako ćete umiriti svoju potrebu
da se iskažete (čim se bavite umjetnošću vjerujem da u vama čuči mali
egzibicionist) i odstraniti strah od mogućeg neuspjeha (iako, i to je ponekad
potrebno, vjerujte), jer okružit ćete se prijateljima i poznanicima, dakle
velikom količinom afirmativnih stavova i tek ponekom zlobnom primjedbom, ali
kako bismo bez toga i takvih prijatelja, slažete se?
Nazovite to sofisticiranijom
sortom tuluma. Da se okoristim citatom umjetnika iz Zagreba, Borisa Guine,
ideja da se izlaže u prostoru u kojemu je umjetničko djelo nastalo je idealno –
pristup omogućuje i instant-rješenje da pokažete slike u aktualnom trenutku i
na mjestu gdje je nastalo, a ne da se čeka po godinu-dvije na izložbu!
Da, istina je – ostvariti
tako što znači razgolititi se pred svijetom. Iako s punom opremom najprobranije
odjeće na sebe. Srce će vam nagovijestiti poseban osjećaj, veliku radost i
tremu istodobno, pa i duh će vam biti posebno urešen, onom neodoljivom lakoćom
kreativnosti kojom buja nutrina umjetnika. Trebali biste se okušati u tome.
Stvarno da.
Podijeli na društvenim mrežama