Portalov ekskluziv!

Vjerujem kako ste svi upoznati da je spletom sretnih okolnosti iz potpunog zaborava, i gotovo sigurnog uništenja u rezališnom aparatu na tanke špagetićaste zavjesice, spašena knjižica NoSHS, u kojoj je bilježio svoje najskrivenije i najtankoćutnije slutnje o budućoj sudbi Njegove Domovine. I sebe samoga, kao takvoga, u ukupnoj konstelaciji. Svemira, onog lokalnog s tendencijom širenja prema istoku, a po ugledu na neke prethodne ideologije ustanovljene u krčmi-piceriji Kod Ukanađanina.

Dakako, u nesretnom smo dobu demokracije, gdje svačiji glas donosi ozbiljne nedoumice u razumijevanju tekstova iz povijesnih zbilji, te štoviše takvi ne oklijevaju u ismijavanju istih stihova u želji bifamiranja autora i stavljanja Njega i Njegova istinoljubiva pravorijeka u proces poništavanja svega neprocjenjivog što su upravo Njegove blagoslovljene ruke dotaknule. Stoga, evo, može vam, barem donekle, laknuti! Mi vam donosimo, iz pera najiskusnijih analitičara teorije riječi, istinitu i nedvosmislenu interpretaciju spašene lirike!

Prije neposrednog upuštanja u iščitavanje Njega, valja nam još samo napomenuti, kako je do sada posve nepoznata bila činjenica da je NoSHS još kao vrlo mlad naučio pisati svih, eh takvih je čvrstih uvjerenja bio, da, petnaestak slova latinice, te kako je On, dok su se ostala djeca već natjeravala u Velikom Trgovišću podijelivši si međusobno uloge budućih partizana i Nijemaca, radije snatrio buljeć u jednu, naočigled, bezveznu točku negdje posred rožnatih naočala, smišljajuć besmrtne stihove za vlastitu slavu, pri čem je nemalom snagom svoga duha prevladao nametnutu ambiciju svojih roditelja da postane, jednom kad bude velik, samo korektan mesar, jer to donosi društveni položaj, uvijek lijep obrok za dnevno zalogajenje i općeprihvaćeni status među lokalnim ankicama, što u ondašnjim uvjetima i okolnostima, s ne baš rejban okvirima koji drže stakla, i nije bila baš stvar za potpuno odbacivanje. Ali, Sin ne bi bio najveći da nije izabrao rebeliju kao odgovor na roditeljsku krotkost i podanost svim prethodnim jugosferijama, te se upustio u neistražena bespuća ozbiljnosti, kako nacionalne tako i one šire, svemirske, gdje obitava, kasnije ćemo u raščlambi teksta to pokazati i dokazati, samo i isključivo hrvatski bog, koji tek katkad zaspi (kao naprimjer u četvrtfinalnoj tekmi Nas protiv Turaka), pa to primijete ipak samo Izabrani, poput Kovača i njegovog brata isto, ali ipak ne predbacujući i zamjerajući pritom ništa uspavanom gospodinu, nit’ pobjedničkom alahu, koji se pokazao neznatno snažnijim ili, u svakom slučaju, tek budnijim u odnosu na konkurenciju.

Ovim vrijednim arheološkim nalazom Njegovih velebnih ter umnih tvorevina, međutim, nitko doista nije bio osobito iznenađen, jer svakome komu je Naša republika u licitarskom srcu zna kako je NoSHS prepun iznenađenja, i kako je, unatoč tumačenjima mnogih zlobnika upravo On inzistirao da se održi skup potpore onom radiju iz Zagreba, a ne da je naredio nekakvo tobožnje ugušenje te bune stoke sitna zuba! A također je i glasno negodovao, što je međutim iz nekih judeo-masonsko-židovsko-srbočetničkih razloga zataškano, prilikom preuzimanja titule prvaka FK Kroacije krajem prošlog stoljeća, kada je istu trebala uzeti njemu najdraža od svih najkatoličkijih rijeka, NK Rijeka. No, evo nas konačno pred Pjesmom nad pjesmama…

(legenda: lijevo je original, a desno tumačenje)

BITI I MNITI SVEMIROPOLISNO                                      NASLOV

Univerzalnost svekolike kakvoće:                                      Globalizacija kvalitete
Duhovnosti neopredmećene,                                            šta se klera tiče je neupitna
Ljepote neotuđene                                                            i ljepota neotuđena, također
Neosiljene mirnoće.                                                           Skoro pa zen, tj. bogbogova.
U sazviježđima su snovi i slutnje                                        Astrološki, mi smo iluzionisti
Uljudbe (drevne i) nove:                                                    starih Hrvata:
U sukladnosti samobitnosti i sveopćosti                            Svoj na svome
Da obzorja svemirpolisa zamamna                                    naša je vječna mantra
Na orisu horizonta još maglena                                         u suprotnom proguta te magla
U vidozorju duhovnih muževa                                            (nema objašnjenja, op.a.)
Što stazama trnja i otrovnih ruža                                       Koji idu bez obzira na sve
Ustrajahu u raspeću svog duha                                        pa makar ih bičevali crveni
Do zrenja sveta, daleka i nedohvatna.                              Do kraja svijeta, al jok dalje.