Evo, baš su pred par dana
ovi iz 100 km udaljenog grada radije ostali doma nego da se bez veze
istroše na autoput, benzu, jedan sendvič i sok,
nazvali kulturno i rekli Komenu, čuj stari, evo ti šaljemo mejlom tri
boda, idemo mi u pizdrugu ligu. Reputacija nas koji volimo NK Rijeku,
bez obzira na sve, može uništiti čovjeka. Možda ne baš doslovno, ne, ali
oduzima nam dobar dio preostalog mentalnog
zdravlja. Katkad bih volio tamo ispod stijena ostaviti ček na koju god
žele svotu samo da se vratim doma raspoložen i oduzet iracionalnom
srećom. Ali, jebiga, scenarij je mahom ujednačen, jedanaest pognutih
glava odlazi u svlačionicu, a ovi po tribinama više
ni ne fućkaju, jer im lijepo ča su bar malo vremena kupili za sebe i za
frendove s kojima se popije bira ili dvije do najviše četiri, kako
prije tako i poslije, nazovimo ga radi sportske užance, nogometnog
iskustva. Katkad je naprosto kul bit na stadionu unatoč
neprekidnom nizu, jel da, fantastičnih rezultata, što ne znači da smo
svi ondje nazočni duhom. Jer i najuporniji imaju svoju granicu
tolerantnosti.
E, tako, i tom jadanju je došao konac. Sada slijedi ono ča me još više muči.
Taoci
smo predizbornih bedastoća, da to nazovemo pravim imenom. Samo dok sam,
tijekom prve dvije sezone, gledao Žicu nisam nalazio naznake kroativnog
politikanstva.
Sav se preselim u Baltimore, pa sam malo meknalti, pa denijels ili
omar, rijetko tek stringer ili koji drugi poštenjak sa seta. Ali,
odnedavna, opterećen dnevno političkim svjedočenjima i u tim likovima
počinjem viđati pandane glavnim junacima domaćih stranaka!
Jel’ i vama tako? Pitanje je retoričko, pa,ovaj, ne očekujem odgovor.
Mutež i muljaža, od pogrebnog poduzeća sve do najviših gradskih vlasti, a što uključuje i spregu s murijom.
Koja,
apropos, kod nas stvara šou program na čelu s antiantifašistom
privodeći opasnog 91-godišnjeg dužnosnika naoružanog do, teško je reći,
zuba, prije
će biti golih desni, s dvije hokejaške palice na kojima se održava u
australopithecus africanus stavu, pravdi na način primjeren nemaštovitim
američkim sineastima Van Damovih stupidarija, čijim pothvatima ovi
domaći istinoljupci očito nisu neskloni. Kakvi
nacionalni tv programi takvi i palicajci. Puno galame prije svega s tek
neznatnom uporabom agresivne retorike uz manju primjenu neophodne doze
represivnog čimbeništva, pa svečano predstavljanje rezultata iz kojih se
vidi, molit ću lijepo, prema statističkim
podatcima, da smanjio se broj, rado bih ih oslovio okorjelim
kriminalcima ali oni su još i gore, partizana na snošljivih par stotina
još uvijek živih, ali nema brige, prepustite mi resor na još par
mjeseci, zbrišem ih s lica planete pa možemo ispočetka krenut
u obnovu, jel da, naše prave, hoću kazat pravne, države.
Heil! Kako bi na kraju manje-više svakog izlaganja podvukao
svojedobno naš prijatelj ter pokrovitelj i darovatelj iste nam velike i
slavne domovine.
Dugotrajni aplauz iz zgrade središnjice, trenutno na bubnju zbog nekih omanjih propusta u administraciji prethodnih premijera.
Uslijedila
je, naskoro, nova sezona plesa s vragom. Pred nekidan je, naime,
šinjora Puntape potpisala pakt. Joker zovi iz Dalmacije. Tamo je toliko
lijepo,
da je i ona poželjela si imati još neku nekretninicu, ovi puta na moru,
po mogućnosti darovanu na sličan ili još transparentniji način kao i
stan u metropoli šta ga je izbila nekim prethodnicima koji nikom nisu
smetali svojim postojanjem, ali su, jebiga, bili
pogrešnih nacionalnih oznaka, a i našli su se na putu poštenjacima iz
znate već koje organizacije…
Evo,
pa ću vam ustupit i jedan kat ako ćeš ovog novokomponiranog mog hotela
šta ga radin neko vrime, onamo na samoj obali, šta veliš?
A ona će nestašno odvrtit glavom amo-tamo u nevjerici, jer zna da ju
ovaj zajebava, pa dogovoreno je pol brda Marjan, apratmanski kompleks i
restoran na rivi, te odvrati samo c-c-c, uz neodoljivi osmijeh kojim nas
drži u stanju obnevidjele egzaltiranosti i
nepomućene sreće već dvije godine, a ako bude sve u redu s narodnom
voljom i izbornom makinacijom tako će dovijeka i ostati, mune ga
nakratko laktom u slezenu, Mefisto se presavine i počne smijuljit skupa
sa svojom sestrom, i konačno svo troje stave ondje,
na tom povijesnom dioklecijanovom mjestu, paraf na predviđenu crtu
ispod ugovora, prepuštajući se jedno drugom i u dobru i u, ako baš bude
trebalo nek se ne računa za ozbiljno, zlu.
Još za
bonus, neki šaljivdžija je prošli tjedan hakirao stranice te
bogomdanestranke (BDS) te onamo stavio nekoliko uputa o bontonu.
Baš neukusno. Umjesto
da ih se pusti da ljudi, koje smo legitimno odabrali da nam vode
državu, rade svoj posao koji su započeli još onomad, kako su neki
nacionalni zvaničnici proglasili, pred 25 tisuća godina, i to na terenu
koji se proteže od Skandinavije pa sve do Mezopotamije,
a na potonjem smo, to samo btw podsjećam, predstavili prvo pismo kojim
smo željeli ostaviti ne samo traga u vječnosti pismene, inače u tzv
pleter-stilu ako ste slučajno zaboravili koji je prethodio obloj
glagoljici, za buduća pokoljenja, nego i pripremili
prve gospodarske zakonitosti, vrlo vjerojatno primjenjive i sada u nas,
uzmi štagod možeš i proglasi svojim!
Niska
bravoruznih, nimalo dvojbenih, ma hajte molim vas, poteza zaključena je
prelaskom još jednog ne baš skroz nevažnog palicajca iz nestranke u
njezino
suprotno stanje, ukazujući time na prikladno političko suglasje koje je
propisao gazda od unutrašnjih posli, inače, poznati domaći
antiantifašist, možda budući vođa nacionalsocijalističke partije. Ah,
ponavljam se, kažete? Pa, da, odmah me krene ta diplomatska
spika, pili jednu te istu stvar do besvijesti dok ne postane potpuna i
nezamijenjiva istina. Odmah sazovi kvorum i izglasaj je u zakon.
Podijeli na društvenim mrežama