Poslijeratne godine – 100 godina Veslačkog kluba Jadran Rijeka

Po završetku rata 1945. godine, u Rijeci i na Sušaku je uspostavljena vojna (partizanska) uprava. Iako su vojne vlasti u tom razdoblju tretirale Rijeku i Sušak kao cjelinu, formalno su to bili odvojeni teritoriji, kao i za vrijeme Italije, prije 1943. godine.

Sport se u Rijeci i na Sušaku počeo buditi odmah 1945. godine, ali, zbog navedenih okolnosti, na svakom lokalitetu zasebno; u Rijeci pod “kapom” sportskoga društva Jedinstvo, a na Sušaku pod okriljem Primorja. Oba društva  budila su pojedine sportske sekcije putem bivših sportaša i aktivista te pokretala njihovu sportsku aktivnost. U Rijeci su bili aktivniji veslači, putem Veslačkoga kluba Quarnero (lociranoga na lukobranu) i veslačke sekcije Kvarnerskih  brodogradilišta (kasnije 3. maja), posebno zahvaljujući angažmanu Bruna Materljana – veslača, sudionika NOB-a i zaposlenika Brodogradilišta. Oba kluba bila su u povoljnijoj materijalnoj situaciji u odnosu na sušačke veslače, koji nisu imali opreme, jer je njihov veslački dom bio pretvoren u vojni bunker, a oprema raspršena po skloništima. No, na Sušaku je bilo više sportskih  aktivista iz prijeratnoga razdoblja, koji su zdušno radili na ponovnom oživljavanju sportskih aktivnosti i uređenju veslačkoga doma.

Zahvaljujući prijeratnom poznanstvu i susretima, veslači Rijeke i Sušaka  vrlo brzo su se povezali, trenirali u svojim sredinama  i prvom prilikom, već početkom 1947. godine, zajednički nastupili, kao ekipa radničkoga sindikata, i postali državni prvaci.  Tek kada je Rijeka definitivno pripala Jugoslaviji, stvoreni su pravni uvjeti za objedinjavanje Rijeke i Sušaka, a time i pravna osnova za objedinjavanja sportskih društava Rijeke i Sušaka. Nakon nekoliko razgovora i sastanaka, u kolovozu 1947. godine došlo je i do formalnog objedinjavanja svih veslača, iako su već ranije na regatama nastupali zajednički. Kao jedinstveni klub, prvi put su nastupili na Državnom prvenstvu, u kolovozu 1948. godine. U to vrijeme je već bio djelomično izgrađen porušeni veslački dom, ponajprije zahvaljujući dobrovoljnom radu samih veslača i  sportskih dužnosnika. Dom je u potpunosti dovršen 1949. godine.

Godine 1948., ekipa Primorja veslala je u Dubrovniku, na Prvenstvu NR Hrvatske i Prvenstvu FNR Jugoslavije. Prvo mjesto i naslov državnih prvaka u osmercu osvojili su: B. Materljan (3. maj), F.  Milošević, M. Grbac i L. Milić (Kvarner), V. Mijatov, S. Vučinić, Z. Grbac, N. Pavlinić i A. Viola (Primorje).

Prvo mjesto osvojila je i osmerka, u kojoj su veslali članovi Kvarnerskih brodogradilišta: M. Tonzar, A. Tonzar, V. Donda, T. Bezzi i drugi. Dobar je uspjeh postigao i četverac “sa”, sastavljen od Primorjaša A. Kneževića, S. Grpca, H. Biničkog i Kostelca. Prvenstvo NR Hrvatske te je godine osvojio i juniorski osmerac.

Iste godine u dvomeču Rijeke i Zagreba, održanom u riječkoj luci, Riječani su osvojili tri prva mjesta – u osmercu, četvercu i dvojcu. Dogodine, na uzvratnom susretu u Zagrebu, kojem su se pridružili i Splićani, Riječani su ponovno osvojili tri prva mjesta (u četvorki, gigu i dvojcu) te drugo mjesto u osmercu.

Godine 1949., na Prvenstvu Jadrana u Šibeniku, osvojena su četiri prva mjesta (osmerci pomlatka i seniora, osmerka i ženski četverac “sa”) te dva druga. Na Prvenstvu NR Hrvatske u Rijeci, te su godine osvojena još tri prva mjesta (osmerka yola, seniorski osmerac, ženski četverac) te pet drugih mjesta.

Izgradnjom doma na Delti, 1949. godine proširila se veslačka aktivnost, pa je 6. srpnja ponovno osnovan Veslački klub Jadran, odvojen od Primorja. Tog je dana na osnivačkoj Skupštini Kluba izabran i Upravni odbor: Nevenko Pavlinić (predsjednik), Božo Zoričić (prvi dopredsjednik), Franjo Kordić (drugi dopredsjednik), Vlado First (prvi tajnik), Josip Pavlinić (drugi tajnik), Stipe Materljan (blagajnik), Hektor Prešić (tehnički referent) te ostali članovi: Romuald Mance, Ivo Medanić, Nenad Šikić, Rudi Morel, Hamlet Špalj, Amlet Kordić, Zvonko Kajba, Albert Viola i Karlo Dovecar. Članovi Nadzornoga odbora bili su Zvonko Benković, Vlado Riljem i Davor Kiselić.

(Izvor: Veslački klub Jadran)