Lopta iz svih kantuna

A u subotu u
Rijeku dolazi „Istra“. Puljani se bore za prvoligaški život pa su u toj borbi
pobijedili i Dinamo koji je da nije bilo te senzacije mogao već osigurati
naslov prvaka. Međužupanijski ogled mogao bi napokon donijeti i malo „bodovnog
sunca“ u Portić 3 jer navijači Rijeke već više od pola godine čekaju domaću
pobjedu.

Subota je donijela dvije poslastice. Početak finala
doigravanja odbojkašica i drugu polufinalnu utakmicu vaterpolista Mladosti i
Primorja. Riječanke su najtrofejniji klub našega grada a u goste su im stigle
Vukovarke koje su im krajem prošle godine posve zasluženo uzele Kup. Izabranice
Igora Lovrinova dominantno su i maksimalno uvjerljivo nadigrale Slavonke sa 3:0
i u grad heroj u srijedu putuju pune optimizma. Osim igračke, prošle se subote
dogodila još jedna velika pobjeda. Utakmicu je uživo pratilo više od 500
gledatelja, a čak su i gošće imale bučnu podršku dvadesetak navijača koji su s
bubnjevima napravili priličnu buku. Sve je bilo u superlativima, no ono
najljepše dogodilo se ipak u Zagrebu.

Iako je bila riječ o osmom ovosezonskom odmjeravanju snaga
Mladosti i Primorja bila je ovo jako bitna utakmica. „Bankarima“ je igrala samo
pobjeda a do nje nisu došli punih osam godina u metropoli. Sve su se kockice
posložile i Primorje je apsolutno suverenom igrom izborilo majstoricu za finale
na Kantridi ove subote od 18 sati. Završilo je 7:5 a da Zagrepčani nisu imali
na golu sjajnog Josipa Pavića koji je sakupio čak 17 obrana pobjeda je mogla
biti i uvjerljivija. Bila je ovo „doktorska disertacija“ trenerskog dvojca
Roje-Asić jer prikazana igra uz Savu bila je gotovo savršena. Na ovome sam
mjestu u prošloj kolumni spomenuo da će put metropole kao i u srijedu dva
navijačka autobusa,. No od toga nije bilo ništa, na kraju je za put bilo
zainteresirano svega devet ljudi. Čini se da su Primorjaši postali otpisani.
Najbolje viđenje te situacije dao je vratar Davor Car – Kada su nas svi
otpisali odigrali smo najbolje, dokazali smo prije svega sami sebi da možemo
odigrati sve ono što se dogovorimo. – pričao je nakon susreta Car koji je
obranio sjajnih 12 lopti i otkrio tajnu svoje sjajne predstave – Tajna je bila
u sladoledu ujutro – rekao je kroz smijeh popularni „Caki“. Bila je to večer
više junaka, no po mojemu osobnom sudu prvi među jednakima bio je „purger“ Fran
Paškvalin, dečko koji se sjajno uklopio u Rijeci i koji je po tko zna koji puta
potvrdio tezu „Tko će kome ako ne svoj svome“. Osim dva prekrasna pogotka
„Paškva“ je bio i savršen u obrani kada god je bio u bazenu. Bila je to
„partija šaha u bazenu“ u kojoj su Primorjaši žapce „matirali“ i puno prije
kraja samog susreta usprkos tome što su suci Dragan Štampalija iz Tribunja i
Maro Savinović iz Dubrovnika imali „drugačije planove“ za najtrofejniji klub na
svijetu.

Na prvi pogodak čekalo se punih pet minuta i 27 sekundi, a
onda je reprezentativni centar Ivan Krapić realizirao, pokazalo se jedinu
brojčanu prednost u bazenu od šest prigoda. Samo 47 sekundi kasnije već je bilo
0:2 jer je Nikola Franković realizirao peterac. I „Div iz Mošćeničke drage“
odigrao je pamtljivu utakmicu. Ipak preko Petkovića domaćini su do kraja prve
četvrtine prepolovili zaostatak. Partija šaha nastavljena je i u drugom činu, a
jedini pogodak djelo je Frana Paškvalina, pa se na veliki odmor otišlo sa 3:1
iz riječkog kuta gledanja.

Kada je Petar Muslim nakon samo 52 sekunde u trećoj dionici
smanjio na 2:3 priznajem malo sam se uplašio da bi se Mladost mogla vratiti u
utakmicu i kroz glavu mi je prošao nesretni rulet peteraca od prošle subote.
Ipak, srećom „dobri duh“ riječkog sastava Xavier Garcia povećao je na 2:4, a u
subotu prilično nevidljivi najbolji vaterpolist svijeta Vanja Udovičić uoči
posljednjih osam minuta smanjio je na 3:4. No bila je to jedina četvrtina na
strani domaćega sastava. Samo 24 sekunde nakon njezina početka na semaforu je
zahvaljujući Paškvalinu stajalo je 3:5, a nervoza se mogla rezati nožem u
zagrebačkim redovima, ali i na tribinama. Antonio Petković ubrzo potom smanjio
je na 4:5, no to je bilo najbliže što su Mladostaši prišli u ovome dvoboju.
Nikola Franković najprije iz peterca a potom projektilom podiže na 4:7 dvije
minute i 13 sekundi prije kraja. A do kraja tek je Muslim realizacijom
trinaestog igrača više minutu i pet sekundi prije kraja postavio konačnih 5:7.

Sreća i veselje bili su neopisivi, iako su svi svjesni da
završni deveti čin ove vaterpolske drame sa sobom nosi najveći ulog, plasman u
finale Prvenstva Hrvatske. Bazen na Kantridi biti će u subotu od 18 sati
pretijesan da primi sve one koji bi htjeli svjedočiti ovome dvoboju. Primorje
je najgledaniji klub u Europi ove sezone, a svi koji pohode najljepši bazen na
svijetu imati će što vidjeti. I za kraj ove kolumne citirati ću velikog čovjeka
i sportaša, kapetana Primorjaša Samira Baraća, koji je na putu prema Rijeci,
onako više za sebe razmišljajući naglas rekao i ovo „ Od djetinjstva sanjam
samo jedan san, kada je sport u pitanju. Želim postati prvak Hrvatske“. U
subotu je na redu prva stepenica na tome putu.