Predratne godine uspjeha – 100 godina Veslačkog kluba Jadran Rijeka

Godine 1938., Jadran nabavlja osmerac Uskok. Na Državnom prvenstvu u Smederevu, juniorski četverac (T. Hreljanović, I. Medanić, D. Lukarić, I. Telesmanić) osvojio je naslov državnih prvaka, a u istom sastavu u seniorskoj konkurenciji četvrto mjesto. Isti su veslači, zajedno s J. Podnerom, Z. Brkljačićem, F. Sertićem i V. Vranarinčićem, činili prvi Jadranov osmerac, koji je u juniorskoj konkurenciji osvojio drugo, a u seniorskoj peto mjesto.

Godine 1938., izlazi Almanah Grada Sušaka (urednici Bognolo I. Frano, Violić M. Toni), u kojem su navedene sve gospodarske, društvene pa i sportske organizacije Sušaka, a o Jadranu se navodi niz osnovnih podataka, ali i pogrešna godina utemeljenja:

Klub  je utemeljen 1921. Svrha mu je promicanje svih grana sporta na moru, poglavito veslanja. Klub danas vodi sljedeća uprava; predsjednik Ivo Čop – direktor Gradske štedionice, potpredsjednik Mario Mikuličić- Rabić – veletrgovac, tajnik Ante Smokvina – prvi. činov, blagajnik Artur Jotić – čin. Jadranske plovidbe, vođa ing. Konrad Mohović – industrijalac,  spremištar Hektor Prešić – činov. tvornice papira te sljedeći odbornici; dr. Božo Smodlaka, ing. Zvonimir Babić, kap. Antun Polić, Krešimir Štalcer, Davor Kiselić, Leopold Grbac, Zvonimir Benković, Ivan Tomljanović te 2 zamjenika i 2 člana Nadzornoga odbora. Klub posjeduje 2 dvojke, 3 četvorke, 1 osmerku, 1 skiff i outrigger četverac – dakle ukupno 8 čamaca. Također ima 75 izvršujućih, 45 utemeljiteljnih, 40  podupirajućih članova te 30  članova podmlatka. Klub raspolaže vlastitim prostorijama i spremištem čamaca koji  se nalaze u zgradi kluba na Delti u blizini Gradskoga kupališta. Taj dom čini danas ures Sušaka i jedan je od najljepših u državi.

Godine 1939., na Prvenstvu Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, Jadranov četverac “sa” (T. Hreljanović, I. Medanić, D. Lukarić, I. Telesmanić, korm. V. Pliskovac) u juniorskoj konkurenciji osvaja prvo mjesto, a u utrci osmeraca (s F. Sertićem, Z. Brkljačićem, V. Vranarinčićem i J. Podnerom) treće mjesto.

Iste godine održano je novo natjecanje s riječkim klubovima. Prije dvije godine pobijedio je Eneo, a 1939. godine Sušačani su bili bolji te pobijedili i u ukupnom poretku. Jadran je pobijedio u utrci četveraca i osmeraca, dok je domaćin – riječka Liburnia, pobijedila u utrci četveraca mladeži. U četvercu Jadrana veslali su: I. Telesmanić, D. Lukarić, T. Hreljanović, I. Medanić i korm. V. Pliskovac, a u također pobjedničkom osmercu: F. Sertić, J. Podner, I. Telesmanić, Z. Brkljačić, V. Vranarinčić, D. Lukarić, T. Hreljanović, I. Medanić i korm. V. Pliskovac.

Godine 1940., Jadran je nastupio na prvenstvima Banovine Hrvatske i Jadrana u Splitu. Nažalost,  prije utrke seniorskog osmerca, motorni čamac udario je u Uskoka i polomio krmu čamca, koji se napunio vodom.

Godine 1941., nakon talijanske okupacije Sušaka, Jadran nastavlja s radom. Međutim, Upravni odbor je ukinut, a vođenje Kluba preuzima “komesar” –  veslač riječkoga Enea, Mario Justin, dok klupske aktivnosti i dalje vode Ivo Čop, Konrad Mohović, Hektor Prešić, Davor Kiselić i drugi. Komesar nije često dolazio u veslački dom pa je klub postao središte domoljublja i otpora okupatoru.

Godine 1942., mnogi su članovi Kluba stupili u redove antifašističkih boraca, a u klubu  je počelo i organizirano prikupljanje hrane, odjeće, obuće, lijekova i fotomaterijala. Taj se materijal čamcem Gromom prevozio do Urinja, gdje su ga preuzimali Ante Dujmić, Davor Šubat i Mladen Grbac. U tom su se poslu posebno aktivirali Korad Mohović, Teodor Hreljanović, Hektor Prešić, Josip Margan te Valter i Veljko Vukoša. Talijanska policija ih je, uz pomoć doušnika, uhitila potkraj godine. Vojni sud II. talijanske armije na Sušaku, zbog ilegalnoga rada osudio je na kaznu zatvora Valtera Vukošu, njegova brata Veljka, Josipa Margana te Mladena Grpca. U antifašističkoj borbi istaknuo se, a kasnije, nažalost, i poginuo, mladi Jadranov veslač Dinko Lukarić – Todor. Njemu u čast, na zidu veslačkoga doma na Delti postavljena je spomen-ploča, a Grad Rijeka je po njemu nazvao sportsku dvoranu na Kozali.

Godine 1943., dio veslačkoga doma je srušen, a na tom je mjestu napravljen masivni betonski topnički bunker. Nasreću, vođa sušačkih vatrogasaca Piškulić, s vatrogascima i članovima Kluba sakrio je čamce na raznim mjestima po Sušaku i tako ih uspio sačuvati od uništenja. Komesar Mario Justin spremio je osmerac Kvarner u skladište riječke Termoelektrane, gdje ga je nakon rata pronašao Hektor Prešić.

(Tekst i fotografije Veslačkog kluba Jadran)