Premijerno će predstava „Henrik IV.“ Talijanske drame biti izvedena u subotu 3. prosinca 2022. u 19.30 sati.

„Henrik IV.“ fascinira balansiranjem između filozofskog promišljanja i dramskog intenziteta, kao i svojom aktualnošću. U vrijeme fake newsa, u kojem se neprestano propituje istinitost činjenica, tematiziranje relativnosti istine i identiteta u Pirandellovim metadramama relevantnije je nego ikada.

Aleksandar Cvjetković, Mirko Soldano / Foto Dražen Šokčević

Aleksandar Cvjetković i Mirko Soldano / Foto Dražen Šokčević

Nasuprot tendenciji povjeravanja klasika u ruke iskusnih redatelja, Talijanska drama odlučila je ciljati na nove generacije pa predati ovaj veliki izazov odnosno režiju ovog remek-djela talijanske književnosti upravo mladom Marcu Lorenziju, jednom od najzanimljivijih redatelja suvremenog talijanskog kazališta. Osim što je radio za velike talijanske institucije, upečatljiva je i njegova radna metoda, koja se usredotočuje na glumu, na (upravo pirandelističku) potragu za likom i njegovom individualnom, kako kaže sam redatelj, „ljepotom”.

Redatelj Lorenzi je u koautorstvu s dramaturgom predstave Lorenzom De Iacovom i adaptirao Pirandellov tekst, s tendencijom stvaranja suvremene predstave snažnog glumačkog izričaja, koja komunicira s novim medijima i tehnologijama.

Stefano Iagulli, Aleksandar Cvjetković, Giuseppe Nicodemo, Andrea Tich Foto Dražen Šokčević

Stefano Iagulli, Aleksandar Cvjetković, Giuseppe Nicodemo i Andrea Tich / Foto Dražen Šokčević

Mladi autorski tim koji se već dokazao na talijanskim pozornicama najavljuje kako će Pirandellovu priču pokušati ispričati na hrabar i nov način.

„Naša je adaptacija teksta započela prepoznavanjem temeljne teme predstave: našeg odnosa s vremenom koje prolazi. Straha Henrika IV., i sviju nas, da se pomirimo s izgubljenim prilikama, s izborima koje ne možemo ponoviti i maštom kao bijegom. S tog mjesta počeli smo iznova ispisivati tekst, a nakon sto godina od praizvedbe pitali smo se kako srušiti vremenske barijere i omogućiti gledatelju da u potpunosti uživa u djelu“, kaže dramaturg Lorenzo De Iacovo te pojašnjava kako su radili na jeziku pokušavajući pronaći suvremene ekvivalente, a u odnosima među likovima naglasili temeljna čvorišta, te dodali video koji se snima uživo kao alat za širenje kazališne stvarnosti.

„Sve to polazeći od izvorne dramaturgije, tražeći transformaciju bez invazije, ostajući obazrivi i nevidljivi u reinvenciji dinamike, situacija i uloga, osluškujući dragocjeno nasljeđe jednog od najboljih i najreprezentativnijih tekstova Pirandellova „kazališta u kazalištu”, zaključuje De Iacovo.

„Sreća Henrika IV. je u tome što jedan slučajan događaj za njega zaustavi protok vremena. A kada se probudi, shvati da su vrijeme koje je on proveo u snu, u svojevrsnoj kazališnoj predstavi, ostali proživjeli „normalno“. No, više ne pronalazi sebe pa se pita nije li bolje vratiti se toj slici koju je izgradio“, govori redatelj Marco Lorenzi, a ono što ga, prema njegovim riječima, u ovoj priči duboko dira jest da Henrik nije lud jer vjeruje da je kralj Saksonaca, već je Henrikovo ludilo u tome što je pokušao zaustaviti vrijeme.

„U adaptaciji smo pokušali ukloniti nešto tog vremena koje se nataložilo i na stranicama Pirandella. Htjeli smo ukloniti tu prašinu koja je opteretila Henrikovo svjetlo, njegovu nesvjesnu revoluciju. Pokušali smo prevariti vrijeme, gledatelje i sebe same istim instrumentom kojim se koristi Henrik… Kazalištem.“

Glavnu ulogu u predstavi igra Aleksandar Cvjetković, a u ostalim su ulogama Leonora Surian Popov, Mirko Soldano, Anamarija Brđanović, Ivna Bruck, Giuseppe Nicodemo, Andrea Tich, Serena Ferraiuolo i Stefano Maria Iagulli te Deni Sanković koji se pojavljuje u videu kao mladi Henrik.

Scenografiju potpisuje Diana Ciufo, a kostimografiju Manuela Paladin Šabanović. Autori video materijala su Edoardo Palma i Emanuele G. Forte, autor glazbe i oblikovatelj zvuka je Marin Butorac, a oblikovatelj svjetla Predrag Potočnjak.

Predstava se izvodi uz titlove na hrvatskom jeziku, a na programu „Zajca“ je i 5., 9. i 10. prosinca.