Preminuo dramaturg i književnik dr. Darko Gašparović

Foto: FaH/ Lana SLIVAR DOMINIĆ

Gašparović je
rođen 27. travnja 1944. u Zagrebu, na Filozofskome fakultetu diplomirao
je komparatistiku i romanistiku te magistrirao i doktorirao tezama o
Krleži i Kamovu. Od 1974. živio je u Rijeci.

Bio je glavni urednik kazališnoga časopisa “Prolog” (1969. – 1971.),
dramaturg u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca Rijeka (1974. –
1981.), potom umjetnički ravnatelj Hrvatske drame i intendant (1988. –
1998.). Od 1981. do 2010., do mirovine, bio je, s manjim
prekidima, nastavnik teorije književnosti, stilistike, scenske
umjetnosti i teatrologije na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u
Rijeci, u zvanjima od znanstvenog asistenta do redovitog profesora,
a generacije studenata pamte ga kao vrsnog intelektulaca i erudita.

Objavio je petstotinjak kazališnih kritika, ogleda, feljtona,
polemika i kolumni u mnogim hrvatskim i nekim stranim časopisima i
listovima. Sudjelovao je na mnogim  teatrološkim i filološkim
znanstvenim skupovima, publicirao je pedesetak znanstvenih radova u
časopisima i zbornicima. Surađivao je s nekim od najpoznatijih
kazališnih redatelja iz Hrvatske i inozemstva.

Njegove dramatizacije romana Nedjeljka Fabrija “Vježbanje života”
(1990.) i Milutina Cihlara Nehajeva “Vuci” (1992.), kao i scenska
adaptacija creske “Muke” (1994.) s velikim su uspjehom izvedene u Rijeci
i Malome Lošinju. “Vježbanje života” postalo je
kultna predstava riječkoga glumišta, prepoznato i priznato kao
najsnažnija umjetnička sinteza novije povijesti grada na Rječini, ističe
se na internetskim stranicama Društva hrvatskih književnika (DHK).

Gašparović je autor deset knjiga iz područja teatrologije, teorije
književnosti, dramske i putopisne književnosti. Među njima ističu se
“Dramatica krležiana” (1977.) koja je unijela nove poglede na
cjelokupnost Krležina dramskog pisma; “Kamov” (2005.), koji je ocijenjen
kao najbolja monografija o ukletome hrvatskom pjesniku i
proto-avangardnome piscu; “Dubinski rez” (2012.), kao cjeloviti
analitički uvid u hrvatsku dramatiku 20. stoljeća. Knjiga “Pismoto niz
vekovite / književno-kulturološki ogledi” (2016.) objavljena mu je u
Skopju na makedonskome jeziku. Posljednja njegova knjiga “Zlatno runo.
Književni ogledići i ogledi”, objavljena je u studenome 2016. u Maloj
knjižnici DHK-a.

Objavljivao je tekstove duhovnoga značaja u kršćanskoj obiteljskoj
reviji Kana, bio je član Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske,
Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa, Hrvatskoga
društva političkih zatvorenika, Družbe Braća Hrvatskog Zmaja te
član Vijeća za kulturu Hrvatske biskupske konferencije.

Dobitnik je Nagrade Dubravko Dujšin za kazališnu umjetnost 1993.,
reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi
1995, Nagrade Grada Rijeke 2006., Medalje zahvalnosti Svetoga Vida
Riječke Nadbiskupije 2011., Nagrade Marko Fotez za teatrologiju 2012.,
Prve nagrade za putopis na 5. susretu hrvatskoga duhovnog stvaralaštva
“Stjepan Kranjčić” u Križevcima 2013., zatim dvije druge nagrade za
putopis i esej  na 7. Susretu hrvatskoga duhovnog stvaralaštva “Stjepan
Kranjčić” u Križevcima 2015. Dobitnik je Svjetske nagrade za humanizam
za 2016. godinu Ohridske humanističke akademije, siječanj 2016.