Rođen
je 1914. godine u Dugom ratu. Nakon djetinjstva i školovanja provedenog na
Sušaku te završene mature u Sušačkoj gimnaziji odlazi na studij građevine u
Zagreb. Po završenom studiju i kratkom zaposlenju u Zagrebu, mladi inženjer
graditeljstva vraća se 1939. godine na Sušak i
zapošljava u tadašnjoj Sušačkoj općini. Bavi se projektiranjem i rukovodi
gradnjom brojnih komunalnih i infrastrukturnih građevina. Nakon završetka II.
svjetskog rata, poslijeratni radni angažman barba Maksa započinje obnovom cesta
i mostova od Senja do Rijeke i Trsta. Bio je i tehnički direktor obnove Riječke
luke , a zatim se opet vratio u gradsku službu kao šef inspektorata, načelnik
za komunalne službe. Pored svojih radnih obveza bio je i profesor na
Građevinskom tehnikumu, sudski vještak, savjetnik za gradnju autoputova, Krčkog
mosta, tunela Učka i dr. Od najranije mladosti bavio se i fotografiranjem, što
je preraslo u pasioniranu strast za bilježenjem trenutaka u vremenu. Sav svoj
fotografski opus darovao je Muzeju Grada Rijeke. Dobitnik je brojnih odličja i
zahvala među kojima se ističu Spomenica domovinskog rata 1997. godine,
odlikovanje Ecclesia et Pontifice Pape Ivana Pavla II 2003. godine,
Srebrna medalja Pape Ivana Pavla II 2003. godine. U siječnju 2014. u nakladi
Riječke biskupije i u suradnji s Novim listom, objavljena je knjiga Maks
Peč-radoznali promatrač
u povodu 100. rođendana Maksa Peča.

Maks Peč je 2014. godine dobio Nagradu Grada Rijeke za
životno djelo koja mu je dodjeljena za nemjerljiv osobni doprinos razvitku
grada Rijeke na području graditeljskih, komunalnih i društvenih djelatnosti.
Financijski dio nagrade dao je u humanitarne svrhe..

Nominirajući ga za tu nagradu, Klub Sušačana, među ostalim,
istaknuo je i ovo:
Što reći, a što već nije rečeno o našem sugrađaninu
poštovanom gospodinu Maksu Peču? On je tijekom svog dugog i plodonosnog života,
postao sinonim Sušaka, dobri duh tog, nekad grada, a sada dijela grada na
lijevoj obali Rječine. Ovim prijedlogom iskazujemo izuzetnu zahvalnost našem
sugrađaninu, što je za života postao neizostavni dio povijesti Sušaka i našeg
lijepog grada na Rječini. Počašćeni smo što je još uvijek aktivni član Kluba
Sušačana. Gospodin Maks Peč, svojim cjelokupnim životnim opusom u trajanju dugom
cijelo jedno stoljeće, svjedoči postojanu predanost svojoj graditeljskoj struci
i posvećenost nebrojenim drugim zanimanjima, veliku radišnost i ustrajno
zalaganje jedne skromne i poštene osobe koja je uvijek bila prisutna, a nikad
istaknuta. Najčešće kao radoznali promatrač, a često i kao aktivni sudionik
društvenih događanja postao je vjerodostojan i nezaobilazan svjedok svog
vremena. Maks Peč čovjek je visokih moralnih kvaliteta, izuzetne etičnosti i
tople ljudske plemenitosti. Za njega se ne može reći da je star čovjek,
stogodišnjak nego da je čovjek dugog pamćenja i bistrog uma, zanimljiv
sugovornik, osoba raznovrsnih interesa i velikog znanja koje i danas nesebično
prenosi drugima. Jednom riječi, čovjek kojeg treba slušati i od kojeg valja
učiti.