Preporod riječkog rukometa

Zahvaljujući uvjerljivim
predstavama Zamećanke su zbog bolje gol razlike čak i ispred u hrvatskom
rukometu apsolutne velesile – koprivničke Podravke. Niti sat prije spomenutog
nogometnog derbija u rukometnom razgovoru sa tvorcem riječkog ženskog
rukometnog čuda Edom Šmitom čuo sam i ovo: „Sada bi nam trebao neki Slavko
Šajber, da kao nekada u nogometu prekine prvenstvo“. Naravno bila je to šala,
Šajberovo vrijeme je daleko iza nas, a niti on više ne stanuje na ovome
svijetu. Pa ipak, shvaćam trenera Zamećanki, lijepo je kada se sustavni rad
isplati kroz jedino realno mjerilo u sportu, rezultate.

Uoči ove sezone redove
riječkih rukometašica napustile su najbolja igračica prošle sezone, seniorska
reprezentativka Dina Havić, iskusna Labinjanka Tea Linić, mlada talentirana
Mostarka Amanda Marić, a od rukometa se oprostila i legendarna Stoja – Sandra
Stojković. sve tri standardne članice prve postave. No, to nije obeshrabrilo
Šmita i njegovu „desnu ruku“ Željka Vujmilovića. Na poziciju lijevog vanjskog
doveli su Zagrepčanku Anu Maruščec.

Ženski rukometni vrtić sa
prosjekom starosti od 19.4 godine jedan je od najmlađih u ligi i njihov je uspjeh
tim vrjedniji, no postoje neke stvari koje izrazito bodu u oči. Utakmice
Zamećanki u prekrasnoj dvorani SC Zamet prati ne više od 400 ljudi. Bez obzira
na brojne akcije kluba kojima se želi privući publiku to za sada nema odjeka,
za sada je to predstava za roditelje, rodbinu, prijatelje, poznanike. A imalo
bi se itekako što vidjeti. Svi koji su protekle subote bili u SC Zamet mogli su
uživati u prekrasnim kombinacijama i sjajnoj igri Zamećanki, posebno u prvome
dijelu dvoboja protiv Zaprešića koji je ispraćen sa košarkaških plus 14.

Slična je situacija i sa
muškim rukometnim imenjakom Zamećanki. Istina, izabranici Alena Kurbanovića
nisu na prvome mjestu, ali upisali su dvije domaće pobjede u tri domaća
nastupa, prezentirali su brzi, snažni rukomet, i nažalost nastavili crnu
tradiciju puno lošijih prezentacija izvan svoje dvorane. Grad koji je dao
rukometne odličnike poput Alvara Načinovića, Valtera Matoševića i Mirze Džombe,
da spomenem samo one najnovije. Sva trojca spomenutih željeli su u posljednje
vrijeme pomoći klubu. Načinović je ušao u klupsku administraciju, postao
sportski direktor i nažalost ubrzo – izgorio. Da li zbog prevelike želje ili
zbog vlastitog karaktera Načinović je odstupio kada je klub upao u probleme,
ponajprije financijske prirode.

Valter Matošević veliki
riječki vratar vratio se u matični klub no nakon prošle sezone obrušio se poput
lavine na klupsko vodstvo, svoju je priču podastro medijima, a nakon svega
razlaz je bio neminovan – nažalost. Što se Džombe tiče cijele prošle sezone u
gradu se govorkalo o njegovu povratku, spominjalo se otvaranje rukometne
akademije pod njegovim vodstvom, no nažalost od svega toga nije bilo ništa jer
je Mirza nakon niza godina u najboljem hrvatskom rukometnom kolektivu Zagrebu
CO odlučio otići u poljskog prvaka Kielce. Predvođeni iskusnim Milanom Uzelcem
i ne tako davno reprezentativcem Mateom Hrvatinom Zamećani su uoči sezone
obećali bolje dane, što u prijevodu znači da se ove sezone ne bi trebali boriti
za ostanak u društvu najboljih, pa se može pretpostaviti da je njihov realni
cilj mjesto u sredini tablice.

I već spomenuti Edo Šmit na
uvodnoj pressici uoči rukometne sezone govorio je o planovima. Oni su jednaki
kao i lani kada je na kraju osvojeno peto mjesto – izborena je Europa, u koju
se nije išlo – a zbog čega drugog ako ne zbog recesije. Upravo je ta činjenica
potaknula Šmita na jedno zanimljivo opažanje. „U Zagrebu, za razliku od Rijeke
Grad financira europske nastupe klubova, jer se oni smatraju dijelom promidžbe
i prezentacije Grada, a kod nas smo prepušteni sami sebi“ rekao je prije niti
mjesec dana Šmit – i po mom sudu bio je u pravu. Ne želim na ovome mjestu
otvarati bilo kakvu polemiku, ali žalosno je da ove mlade djevojke ne dobiju
nagradu u vidu odlaska u jedno od europskih natjecanja nakon uspješno odrađene
sezone.

A u ženskom Zametu dobro se
radi, potvrda ove teze dolazi iz broja reprezentativki. Na popisu izbornika
seniorske vrste Vladimira Canjuge nalazi se Ivana Vuković, ne tako davno „pod
zastavom“ je bila i Ana Maruščec, a sudeći prema startu ove sezone mlada će
Zagrepčanka gotovo sigurno zaslužiti novi reprezentativni poziv.

Članice juniorske vrste su,
Katarina Ježić, po mom mišljenju najperspektivnija riječka rukometašica u
posljednjih desetak godina, Iva Tabar, Kristina Plahinek i drugi pivot Šmitove
ekipe Umažanka Tea Bunić. No niti tu nije kraj jer su u kadetskoj vrsti
Isabella Lazarin, Nikolina Strukar i Ana Debelić. Kada je riječ o
reprezentativkama u mlađim dobnim skupinama svakako vrijedi podcrtati izuzetno
uspješnu suradnju sa Liburnijom iz Opatije i Liburnijom iz Matulja što se
pokazalo kao uspješni prokušani recept uspjeha.

Šmitove cure na desetodnevnu
pauzu odlaze kao najbolje u državi, a nakon odmora slijedi im put u Koprivnicu
na derbi koji to objektivno biti neće jer koprivnički sastav otkad je hrvatske
lige pripada nekom drugom svijetu i bavi se nekim drugim sportom koji se posve
slučajno također zove – rukomet.

Edo Šmit uvijek je bio
realan, ali je isto tako iz ekipa koje je vodio pokušavao izvući maksimum.
Svjestan da je ponekad i previše iskren riječki je trener bez dlake na jeziku
nepresušan izvor rukometnih tema, baš kao što je to i Veljko Karabaić, gradski
pročelnik za sport koji je u nedjelju navečer nakon derbija na Kantridi
ustvrdio „Vidiš, samo u nogometu se dogodi da si bolji, a izgubiš, u rukometu
toga baš i nema“ i bio je u pravu.

Recesiji usprkos u riječkom
rukometu pušu neki novi optimistični vjetrovi. Istina nema borbe za naslov niti
nastupa u nekome od europskih kupova, ali i Šmit i Kurbanović svojom su
predanošću i zalaganjem dokaz da nema straha za riječku rukometnu budućnost.
Dragi ljudi red bi bio da to i Vi shvatite i prihvatite i da ih podržite,
nagradite aplauzom ili se na njih izvičete ako Vas nerviraju njihove pogreške.
Vjerujte mi na riječ biti će Vam žao ostanete li u svojim toplim domovima kada
slijedeći puta doma bude igrao bilo koji Zamet. Vidimo se na tribinama.