Priča iz Ukrajine

Ako vas drži
avanturistički duh pa put Ukrajine krenete cestovnim putem naoružajte se
strpljenjem i osigurajte bubrege. Iz navijačkog kuta gledano kombi je normalno
prijevozno sredstvo. I u našem slučaju bila je riječ o kombiju iako se njegov
vlasnik kleo da je u pitanju minibus. Već u Zagrebu stajali smo skoro tri sata
duže od planiranog. Razlog probušena guma. Srećom nije bilo po onoj “puče
guma a rezerve nema” pa smo ipak krenuli prema Osijeku i skupili slavonski
dio ekspedicije. Put kao put morao se izdržati iako u spomenutom prometalu nije
radila klima a sunce je pržilo od ranog  jutra.
Da ne ispadne kako samo kukam i zapomažem zanimljivosti su počele od dolaska na
ukrajinsku granicu.

Jedna duga cijev,
maskirna odijela i desetak carinika i nisu baš neki odbor za doček.  Pregled kod ulaska na skupnu vizu trajao je
90 minuta i dobro smo prošli jer može biti i duže, a bojim se da kad krene EURO
i navale navijači iz cijele Europe tome i mora biti tako. Vidjevši prizor na
ukrajinskoj granici pomislio sam kako je moralo biti prije u neka “tamna
vremena”. Tada ako su nekoga i pustili unutra više nije mogao van. Ono
čega NEMA u tom dijelu Ukrajine su autoceste a naš autobus sličan onome iz
legendarnog srpskog filma “Ko to tamo peva” nije vozila “firma
Krstić” ali su isto u pitanju bili otac i sin koji su “u zanosu”
zaboravljali na rupe na cesti i tresli nam bubrege. Dolazak na odredište bio je
vrlo lijepo ugodno i pozitivno iznenađenje. Stadioni su druga priča. Iako kako
rekoše domaćini za tri mjeseca trebao bi se otvoriti novi objekt kapaciteta
35.000 gledatelja a na njemu bi trebao najprije gostovati madridski Real.  Većina stadiona u vojnom su vlasništvu i
njihova infrastruktura je blago rečeno očajna, no kvaliteta trave izuzetno je
dobra.  

Standard u Ukrajini
prilično je nizak i kada jednom stignete tamo morate znati da je prosječna
plaća oko 250 eura pa procijenite sami kako se tamo možete provesti. Navijačku
reprezentaciju činili su ljudi iz skoro cijele Hrvatske koji iza sebe imaju
ogroman broj utakmica u nogama, a jedna od ključnih stvari pri njihovu
selektiranju bila je činjenica da nisu izazivali nerede i da nisu niti na
jednoj “crnoj listi” jer cilj ovoga događanja bilo je prije svega
druženje i pozitivna razmjena iskustava. Što se tiče naših navijača – nogometaša
zaslužili su trofej fair play jer su zaradili tek dva žuta kartona. 

Prvi nogometni dan bio je
i više nego uspješan za “kockaste”. Najprije su sa 4:0 do nogu
potučeni Slovaci a potom su sa 3:0 pali i Irci. Kao prvi u skupini ušli smo u
drugi dan, a tamo nas je u osmini finala čekala Moldavija sastavljena od
osjetno mlađih (čitaj bržih) igrača. Završilo je 3:2 s time da smo mogli proći
i bolje da je golman htio zaprljati dres! Naime te je subote u Lvivu lijevalo
kao iz kabla a mladi se “šminker” požalio da bi on iz igre jer gle
čuda pada kiša. Sportski gledano osvojili smo deveto mjesto u konkurenciji 24
reprezentacije što je pristojan uspjeh.  Ono
bitnije od sportskog aspekta druženje, e tu smo bili europski prvaci. Na
završnoj večeri u nedjelju gotovo sve reprezentacije posebne zahvale i čestitke
uputile su Hrvatskoj vrsti. Otimačina za kockaste dresove bila je ogromna, pa
ako se sve poklopi i Hrvatska se plasira na EURO i završi u Ukrajini tu ćemo
biti dobrodošli.

Činjenica da smo prvi
pozvani da dođemo i dogodine, da smo pred realizacijom prijateljskog ogleda u
Dublinu protiv Irske početkom kolovoza, da su nas dogodine pozvali i Česi na
turnir dovoljno govori o dobrom tragu koji smo tamo ostavili.

Što reći o ovom dijelu
Ukrajine u kojemu sam boravio? Upozoravali su me oni koji su bili tamo ranije
da je Kijev jedno a sve ostalo da nije tome niti sjena. Što se Lviva tiče uža
gradska jezgra nešto je čime se mogu ponositi a sve ostalo, jad i tuga, i
idealno mjesto za uništavanje limenih kućnih ljubimaca.

Izuzetno izražena
nacionalna crta vidljiva je na svakom koraku ali jednako tako i prijaznost i
susretljivost. Jedino čega se treba doista paziti su policajci. Kada vas
zaustave nikada ne znate koliko će Vam naplatiti. Jedna “kavička” Vam
ne gine. Zato je možda najbolje parkirati i koristiti usluge taksija jer cijena
je – prava sitnica. Vožnja od 20-ak kilometara stajati će vas ako idete sami
oko 8 eura pa Vi podijelite i procijenite sami.

Uz navedenu prosječnu plaću
od 250 eura, živi se skromno, ali kafići, barovi, pubovi, disko klubovi sve to
radi preko cijeloga tjedna dan i noć. Ono što vs nikako ne smije iznenaditi
jest vrlo stroga kontrola na ulazima u noćne, disko klubove i slične objekte.
Nakon pregleda detektorima slijedi fotografiranje i tek onda možete unutra.

Ukrajinci jedu pet do
šest puta dnevno pa možda zato i ne treba čuditi što su im porcije za naše
pojmove prilično male. Za cijenu između četiri i deset eura ipak možete
prilično dobro jesti. Pivo u kafićima košta oko eura dok je u trgovinama (koje
rade 0-24) u prosijeku upola jeftinije. Preporuka je naravno da probavate
domaće, a u to spada i goriwka odnosno medouha, prvo je votka koja se razlikuje
od svake koju ste do sada probali a drugo je rakija nalik medici kombiniranoj s
pelinom, cijena oko 3 kune. U suvenirnicama boce spomenute žestice stoje oko
sedam i pol eura što je vrlo isplativo.

Namjerno sam pri kraju
ostavio ono po čemu je Ukrajina poznata ili da kažem čuvena u našim krajevima. Sve
što ste ikada čuli ili čitali o Ukrajinkama istina je. Ako ne ide klasičnim
(čitaj romantičnim i dužim putem) onda je sat zadovoljstva 30 eura, pa tko voli
nije mu zabranjeno.

Obzirom da je ipak bila
riječ o sportskoj ekspediciji napisati ću i da je masaža 10 eura ali nakon nje
“ustajete iz mrtvih”.

Ako volite nogomet, ako
volite putovanja i izazove i ako ste pronašli barem jedan motiv više za put do
Lviva otkriti ću Vam jednu malu tajnu. Na ulazu u najposjećeniji klub po imenu
Cripta stoji stariji obrasli gospodin sa strojnicom u vojnoj odori i od vas
traži lozinku za ulaz. Dakle, kada on kaže Slava Ukrajini Vi odgovarate Slava
Herojima i tom čarobnom formulom dobivate medouhu dobrodošlice i avantura
počinje bez straha da će vas itko izbaciti, jer radi se cijelu noć.

Idućega tjedna samo na
ovom portalu čitati ćete priču iz Kopenhagena, a onda će ubrzo nova nogometna i
sve ostale sezone i biti će vremena i mjesta baviti se riječkom sportskom
problematikom.