No ono što je izgleda postalo simptomatično jest da u ovo
doba godine hrvatski nogometni djelatnici okupljeni u nacionalni nogometni
savez imaju neodoljivu potrebu svu pozornost javnosti usmjeriti na sebe i svoje
djelovanje. Oni od Vas, ako ih uopće ima koji redovito čitaju ove kolumne možda
će se sjetiti one napisane nakon Skupštine HNS-a održane 17. prosinca 2010. u
Zagrebačkom Hotelu Westin. Tada sam pisao o životinjskoj farmi i opisao
doživljenu u toj lakrdijaškoj predstavi. Ove srijede opet je Skupština i to u
jeku Uskokove istrage u Rusanovoj 13. Vlatko Marković i dalje poput papige
ponavlja „Otići ću kada ja to odlučim“ baš kao što je to izjavio njegov „sin i
učenik Zdravko Mamić“ uz dodatak „neće me otjerati huligani i ulica, mogu me
samo ubiti“.
Iz nogometne priče o borbi za fotelje i volonterske pozicije
ispao je ubrzo nakon opisane lakrdije ispao Markovićev oponent Igor Štimac koji
je odradio polovicu suspenzije od obavljanja nogometnih funkcija. U spomenutih
godinu dana iz igre su nedavno eliminirani dopredsjednik HNS-a Željko Širić i
predsjednik sudačke komisije Stjepan Djedović, Ovu dvojcu u Remetinec je na
mjesec dana uz opciju produženja u Remetinec smjestio mladi Hajdukov
predsjednik 32-godišnji Hrvoje Maleš. Maleš je jedan od novih likova i na novoj
Skupštini u srijedu. U ovih se godinu dana desila i izborna promjena, umjesto
inertnog i indiferentnog Radovana Fucksa o sportu će na državnoj razini skrbiti
elokventni i izravni Riječanin Željko Jovanović, kojemu su ne tako davno
„prišivali“ nekakve verbalne delikte izrečene za saborskom govornicom. Iskreno
Jovanovićev pokušaj da isuši močvaru i očisti ju od mulja i komaraca čini mi se
poput neke akcije Don Quijotea ali želim mu od srca da uspije u svim svojim
namjerama, jer hrvatski klupski nogomet teško je bolestan. Ako je novi ministar
Don Quijote onda bi Darija Šimića mogao nazvati Robinom Hoodom ove nogometne
zavrzlame.
Rekorder po broju nastupa za „vatrene“ nedavno je osnovao
Sindikat nogometaša i krenuo u akciju pomaganja obespravljenim i gladnim
nogometaša u borbi za ostvarivanje financijskih potraživanja. Pitate se kakve
ovo sve veze ima sa Rijekom. Pa ima. Rijeka je prva zakinuta, oduzeto joj je
prvenstvo 1999. Deset godina kasnije to je i dokazano i dokumentirano ali
bijelima s Kantride naslov nije niti naknadno dodijeljen. Sada se spominje
namještanje, kupovanje i razne druge malverzacije a ono što ste možda
zaboravili tada je „šef sudaca“ bio Riječanin Veseljko Bebek čiji je sin Ivan
jedan od uglednijih međunarodnih sudaca.
Grobari hrvatskog nogometa bez sumnje su Marković, Srebrić i
Zdravko Mamić kojemu je očito još uvijek sve dozvoljeno. Upravo je Jovanović
prije nekoliko dana obećao da će „Glavu“ i slične poslati u povijest.
Sada se nitko pretjerano ne otima za Markovićevu fotelju
jedino ju on grčevito drži i nikome ne da. Legendarni kapetan „vatrenih“
Zvonimir Boban zazivan od mnogih kao idealno riješenje početkom ovoga tjedna
odbio je svaku mogućnost ulaska u HNS i poručio kako Vlada mora imenovati
povjerenika koji će „srediti stvar“ u hrvatskom nogometu. Ministar Jovanović
(koji će to istina postati tek u srijedu 21. ovog mjeseca) najavio je i
donošenje novoga Zakona o sportu, rađenog po mjeri sportaša i sportskih
djelatnika a ne niskih političkih ili mešetarskih interesa. U utorak 20.
prosinca i u Rijeci se odlučilo progovoriti o modalitetima financiranja HNL-a.
Tema je zanimljiva jer svi poput papiga ponavljaju dvije riječi kriza i
recesija.
Riječki sportski proračun biti će osjetno manji u 2012, pa
se ogromna većina riječkih sportskih kolektiva nema čemu nadati pod
novogodišnjom jelkom. Možda će im gašenje ili prelazak u rekreativne vode biti
jedini spas. I što tu može učiniti Jovanović sa pomoćnicima? Nadam se puno, i
iskreno želim vjerovati da se o njegovu radu kada je sportski segment u pitanju
neće pričati kao o Sizifovu poslu. Nadam se i vjerujem da će se o njegovim
potezima i konkretnim djelima pričati kao o činu spasenja sporta na makro i
mikro razini.
Uoči rekapitulacije godine narednoga ponedjeljka želim Vas
sa ovoga mjesta zamoliti da nastavite voliti bodriti i navijati za riječke
klubove i sportaše još bolje, jače i masovnije nego do sada, jer kažu da će
naredna biti još gora godina za sport od ove čije vrijeme lagano ističe. I
nikada ne zaboravite na naše riječko legendarno Krepat ma ne molat.
Vidimo se
na tribinama.
Podijeli na društvenim mrežama