Priča o novim riječkim sportskim herojima

Time je sve rečeno. Bez obzira na poraz u produžecima od
dubrovačkog Juga i ostanak bez ijednog trofeja o riječkoj vaterpolskoj bajci
još će se dugo pričati, barem do slijedeće sezone… Kada u utakmici ne postignete
pogodak u više od dvije četvrtine a potom u sedam minuta nadoknadite četiri
pogotka minusa to je vrijedno divljenja i naklona do zemlje. Zoran Roje i Ivan
Asić ovoj su „sjajnoj klapi u bazenu i izvan njega“ usadili crtu toliko poznatu
za naš kraj „krepat ma ne molat“. Nikada se ne predajući i vjerujući sreća je
nagradila hrabre primorjaše.

I zato dame i gospodo, evo tih riječkih sportskih junaka iz
moga kuta. Da ne bude zabune ovo je moj osobni stav, ako ste Vi vidjeli
drugačije ili procijenili drugačije nemojte mi zamjeriti.

 

Kapetan ekipe s brojem 10 SAMIR BARAĆ

Pravi kapetan, vođa, poveznica, čovjek koji je uvijek imao
„ono nešto“ i koji je svojim projektilima izvana vraćao momčad u utakmicu. Bilo
je tako i prošle subote, ali ne samo tada. Biti će tako nadam se i naredne,
olimpijske sezone. Bez obzira na godine Samo je zaslužio još jednu šansu da
dosanja jedan naslov. Još jedan detalj. Samir je pokazao da je i pedagog i
psiholog i motivator jer je razgovarajući sa suigračima bio produžena ruka
trenerskoga dvojca u bazenu.

 

Broj 1 DAVOR CAR

Riječka hobotnica. Bio je konstantan ponekad i više od toga
a vrlo, vrlo rijetko dozvolio si je slab dan. Kada obrani prva dva-tri šuta
postaje nesavladiv, kada mu se desi da primi gol u svoj kut ili ispod ruke
poludi i grize vodu. Iako se već dva puta ostavljao vaterpola, Car je i sebi i
svima oko sebe dokazao da je vaterpolo još uvijek sastavni dio njegova života.

 

Broj 2 DAMIR GLAVAN

Legendarni „Roda“ možda je u subotu odigrao posljednju
utakmicu u karijeri. No, ja to ne želim vjerovati. Uvijek je davao sve od sebe
od prve do posljednje minute. Čovjek njegova iskustva i znanja bio je vrlo
važan član ovog vaterpolskog orkestra.

 

Broj 3 FRAN PAŠKVALIN

Kroz povijest nije bilo puno Purgera koje su Riječani
prihvatili na prvu. „Paškva“ je uspio u tome da ga svi zavole. Bez iznimke.
Njegov temperament u nekim je utakmicama štetio i njemu i Primorju. Po lošem će
pamtiti posljednji napad protiv Vasasa u Budimpešti s kojim se moglo otići na
Final Four Eurolige, a po dobru puno više toga, a možda najviše pobjednički
pogodak Jugu u drugom finalnom dvoboju tri sekunde prije kraja.

 

Broj 4 IVAN KRAPIĆ

Bez obzira na mladost ili baš zbog nje Krapić je možda i
najviše „profitirao“ igrajući u ovom jakom Primorju. Zaslužio je poziv u
reprezentaciju. Izbornik Rudić vjeruje u njegovu blistavu budućnost jednako kao
i njegovi treneri. Nažalost nije mogao nastupiti u posljednjem susretu zbog
napuknuća bubnjića, ali nadam se vjerujem zajedno s Vama da ćemo Ivana još dugo
gledati u našem gradu.

 

Broj 5 DENES VARGA

Denes je čudo na više razina. Njegov temperament pokazuje i
ljubav prema utrkivanju i brzini. Igrao je dugo na najvišoj razini, onda je
naglo pao i na kraju u posljednje dvije utakmice protiv Juga odigrao za dušu
sebi i svim ljubiteljima vaterpola. Lijepo bi bilo gledati ga barem još jednu
sezonu.

 

Broj 6 NIKOLA FRANKOVIĆ

Dobri div iz Mošćeničke Drage vratio se vaterpolu i vratio
se kući. Nakon bolesti čini se kao da ima još dozu straha u svojoj igri. Možda
ipak malo više može „gruvati“ iz daljine, nitko mu neće zamjeriti, naprotiv.
„Nidžo“ je jedan od glavnih tvoraca ove klape koja sjajno funkcionira i koja je
to pokazala svima i onima koji su u nju vjerovali i onima koji nisu.

 

Broj 7 ALEKSANDAR TIŠKIVSKI

„Šef Sale“ također je puno „ojačao“ u ovoj sezoni Primorja.
Borbenost, htijenje i zalaganje uvijek su bili tu, a sada je znao i riješiti
situaciju i donijeti prevagu. Vrlo analitičan i samokritičan, važna karika u
ovom lancu.

 

Broj 8 MARKO JELAČA

I Marko je Purger kojega smo zavoljeli na prvu, ali je bitno
drugačiji od Paškvalina. Puno manje toga radi „na galamu“, i u vodi i izvan nje
„miran je tih i pristojan“ iako su mu u nekoliko navrata sudili „brutality“ a
on „ne bi ni mrava zgazio“. Dobrodošao u Rijeku Marko!

 

Broj 9 DANIEL VARGA

Umjetnik u bazenu i izvan njega. Daniel Varga da se nitko ne
uvrijedi „poseban je dodatak“ ovoj momčadi. Čovjek koji obožava slikanje i
glazbu u bazenu je u puno navrata pokazao genijalnost svojstvenu najvećima.
Sjetimo se samo dodavanja Paškvalinu koje je donijelo pobjedu u drugom finalu
protiv Juga. Nema momčadi na svijetu koja ga ne bi htjela, ali samo mi ga
imamo. Nadajmo se barem još jednu sezonu.

 

Broj 11 MARIN BELTRAME

Marin je uvijek davao sve, a često nije dobivao jednako
toliko natrag. Često se događalo da brzo napravi dva isključenja u ranoj fazi i
to ga zakoči da se iskaže do kraja. Veseo, vedar i uvijek optimist bez obzira
na sve.

 

Broj 12 XAVIER GARCIA

Dobri duh iz Barcelone savršeno se uklopio u momčad. Svi su
ga sjajno prihvatili a on se potrudio i jako dobro savladao hrvatski jezik.
Xavi je ljudina i u bazenu i izvan njega i na taj je način osvojio apsolutno
sve s kojima se našao u kontaktu. Specijalist za golove u posljednjim sekundama
– i za velike fešte. I zato ali ne samo zbog toga – Xavi ostani.

 

Broj 13 ALEN BRALA

Igrao je relativno malo, a ono što je odigrao bilo je više
nego korektno. Alen je svjestan da mora biti strpljiv i biti će.

 

Broj 14 IVAN KRIZMAN

Za njega vrijedi ono napisano za Bralu uz dodatak da mu
motiv mora biti pogodak za 2:0 u subotnjoj utakmici.

 

U ovoj sam kolumni i na ovome portalu dosta pisao o trenerima
Zoranu Roji i Ivanu Asiću, dosta sam spominjao i „onoga koji je sve zakuhao“
Predraga Slobodu, ali za kraj priče o novim riječkim sportskim junacima ostavio
sam direktora Damira Radonića-Stubeta. On je i ove godine, ali i svih
provedenih na Kantridi bio „radilica“, čovjek koji je bio više od direktora,
krpao je gdje god je trebao i uvijek bio na dispoziciji svima, i igračima i
upravi i novinarima, i prijateljima kluba.

 

Ovo je bila jedna predivna sezona a samo podsjećanja radi
dogodine je Final Four Eurolige u Rijeci…. možda se dogodi i korak naprijed jer
nije nam zabranjeno sanjati.