Prije 75 godina osnovano Gradsko poduzeće Javna čistoća

No, jeste li znali kako upravo ovih dana Čistoća ima 75. obljetnicu? Ako niste, podsjetit ću vas. Kako je izgledala Rijeka prije 75 godina da se gradska vlast odlučila na takav potez – osnovati poduzeće kojemu će zadaća biti urednost gradskih ulica, trgova i zelenih površina?

Nedugo po završetku Drugog svjetskog rata vrlo brzo stavljeno je na dnevni red pitanje javne čistoće, zbog zdravstvenih i ostalih razloga.

Gradski Odjel tehničkih radova izdao je priopćenje kojim upozorava kako ima Sušačana koji ostavljaju smeće svugdje. „Svakog dana polaze ulicama dvoja kola koja sabiru smeće“, kaže se u tekstu. „Stanari pojedinih kuća dužni su donijeti smeće pred glavna kućna vrata u posudu ili škrinjici, gdje će ga organi javne čistoće preuzeti i sasuti u kola za sabiranje, te odvesti. Pod pojam smeća ne mogu se obuhvatiti gradjevinski otpaci i smeće, koje je nastalo uslijed rušenja pojedinih dijelova zgrada, kao šuta, drveni otpatci, komadi cigle, kamenje i. t. d. Uslijed toga je svako privatno lice dužno, da se brine, da smeće ili gradjevne otpatke odstrani na mjesto gdje to ne će  smetati po javne zdravstvene interese svih gradjana. Uslijed gore opisanog, najstrože je zabranjeno u buduće, nagomilavanje smeća na hrpe po raznim dijelovima grada. Koga se usprkos gornjeg upozorenja zateče, da se ne drži navedenih uputa, postupati će se najstrože, a povrh toga smeće će se dati odstraniti na njegov račun.“

Neželjeno ponašanje sugrađana

Za odvoženje kućnog smeća bili na Sušaku zaduženi javni čistači. Smeće su preuzimali u prijepodnevnim satima, a stanari su ga donosili ispred kuća kada bi stigao čistač s kolima, na znak njegova zvona. Otpad je završavao na smetlištu Kačjak, istočno od današnjeg kampusa.

Da ga nisu baš uvijek svi koristili, svjedočila je šetnja Sušakom. Ljeta 1946. područje Brajdice i Delte bilo je pozornica ozbiljnog kršenja higijenskih propisa. Unatoč tomu što su tamošnja Javna skladišta, Mosna radionica državnih željeznica, Gradsko-primorska industrija drva i drugi objekti imali na raspolaganju kola za odvoženje smeća. Kupači na Delti posljedično su plivali pored otpadaka. Nadasve je bila zapuštena Ružićeva ulica, gdje se gomilao stajski gnoj, otpaci u proizvodnji mesa i kože, te ulični otpad. Mnogi stanari u Ulici Račkoga uzgajali su pored kuća perad, kuniće i svinje, kao da su na selu. Nije bilo bolje ni drugdje, uključujući rubna područja poput Trsata, Podvežice i Kostrene.

Kako na jednoj, tako je bilo i na drugoj strani Rječine. Odjel komunalnog gospodarstva Gradskog Narodnog odbora Rijeka formiran je prosinca 1946., u praksi je krenuo funkcionirati početkom 1947., a u sklopu njega djelovati je počeo i Odsjek javne čistoće. Djelovati koliko je to bio u stanju. Kamione za prikupljanje smeća bile su koncem rata odvukle njemačke snage, a ono malo njih što je ostalo bilo je na rubu upotrebljivosti.

Visoke kazne

Nova stranica u priči okrenuta je 24. travnja 1947. godine. Odjel komunalnog gospodarstva tada je uputio Tajništvu Gradskog NO Rijeka prijedlog o rasformiranju Odsjeka javne čistoće i osnivanju Gradskog poduzeća Javna čistoća. Opis poslova? Uklanjanje otpada s prometnih površina, njihovo polijevanje i pranje, uklanjanje snijega, posipavanje u doba poledice, održavanje kolnika i pločnika, preuzimanje i deponiranje kućnog i uličnog otpada, održavanje smetlišta, održavanje gradskoga kanalizacijskog sustava.

Reakcija je bila brza. Tajništvo Gradskog Narodnog odbora je već 26. travnja donijelo Rješenje o osnivanju poduzeća, a ono je upisano u registar poduzeća Rješenjem Odjela financija Gradskog Narodnog odbora od 29. travnja 1947. Naziv poduzeća glasio je Gradsko poduzeće Javna čistoća – Azienda cittadina Netezza pubblica. Sjedište se našlo u Koblerovoj 22 (danas Potok).

Poduzeću se dalo na raspolaganje deset kamiona. Dobilo se i radionicu za popravak opreme, u Ulici Luigi Pacinotti (danas Filipovićeva). Poduzeće je 1. svibnja imalo na popisu 76 radnika, u rujnu je broj povećan na 116. Otpad se u listopadu počelo odnositi na sabirališta u Koblerovoj ulici i na Školjiću.

Poduzeće se 1948. preselilo iz Koblerove ulice u Goldonijevu 6 (danas Nikole Cara). U tom trenutku njegov je naziv Gradsko poduzeće Javna čistoća, parkovi i nasadi. Već za nekoliko mjeseci imat će u nadležnosti stanje s obje obale Rječine. Tu nije bilo kraj novostima u vezi s nazivima, adresama i nadležnostima, pa poduzeće 1949. postaje Ustanova Javna čistoća, s adresom u Ulici Giacinto Gallina 3 (danas R. K. Jeretova) na Brajdi. Promjena je uzrokovana financijskim razlozima, niske naknade za održavanje javne čistoće dovodilo je poduzeće u teškoće. No, neželjeno ponašanje dijela sugrađana nije se moglo iskorijeniti. Bilo je npr. previđeno ostavljati smeće u sanducima u kućnim vežama ili pred kućama, a iznositi ga na ulicu tek na zvonjavu čistača, ali praksa je plovila suprotnim smjerom. Usprkos visokim kaznama tvrdoglavcima.

Nepopularnost čistačkog posla

Takvo je stanje upozoravalo kako valja potražiti bolja rješenja. Financijski problemi iz prethodnog razdoblja samo su se protegnuli u novo razdoblje. Na ulicama, kamioni sa smećem kretali su se nepokriveni. Bilo je problema i tamo gdje se nisu kretali, što se odnosi na ulice u strmijim dijelovima grada, u koje kamioni nisu mogli dolaziti po otpad. Tomu su se pridružile teškoće s radnom snagom, zbog nepopularnosti čistačkog posla.

Sve je to potaknulo gradsku vlast da posegne za još jednom reorganizacijom, što je 1950. dovelo do preoblikovanja Javne čistoće u tri gradske rajonske ustanove Čistoća. Samostalni Parkovi i nasadi time su nestali, a u nadležnosti triju novih ustanova našli su se javna čistoća, stanje u parkovima, stanje na tržnici i gradskom kupalištu, te održavanje kanalizacije.

U stalnom traženju rješenja koje bi dovelo urednost javnih površina na željenu razinu, vlast će posegnuti za još jednim korakom. Odlukom Narodnog odbora grada Rijeke, 1. travnja 1952. sve je vraćeno na početak. Tri cjeline stavljene su pod jednu organizacijsku kapu, ustanovu Čistoća, zaduženu za održavanje javne čistoće, zelenih površina i kupališta. U sklopu ustanove našli su se, pored ostalog, vrtlarija ukrasnoga grmlja i drveća za parkove i nasade, cvjećarnica te uređeno morsko i toplo parno kupalište. Ustanova Čistoća je ubrzo, već 15. rujna 1952. godine, preoblikovana u Poduzeće za održavanje čistoće i kupališta Čistoća.

Znam da pri susretu s uličnom kantom za smeće o svemu tomu ne razmišljate. Nije ni neophodno, dokle god to čini netko drugi. Hoću reći kako i kante imaju svoju povijesnu priču, o kojoj nije loše razmisliti barem u trenucima njihovih obljetnica.