Nije
trajalo dugo da se ovo proročanstvo i obistini. Već prve vijesti koje su o ovom
događaju obišle svijet izazvale su niz veoma žustrih polemika. Zašto?
Poznavajući
prilike u hrvatskim školama, slutim da bi ovo pitanje moglo biti postavljeno i
na satu etike pa rekoh – hajde da učenicima olakšamo pronalaženje odgovora.
Čemu
dakle takav otpor? Zašto nitko, čak niti u Hrvatskoj (osim Vesne Pusić), nije pretjerano oduševljen
izborom ovogodišnjeg dobitnika?
Temeljitom
analizom vanjske i unutarnje politike koju je Europska unija, kao i zemlje
članice, provodila u tih posljednjih 60 godina, dolazim do zaključka da je najvjerojatniji
uzrok tome u totalnoj dekoncentraciji publike
za vrijeme čitanja i slušanja vijesti, prilikom čega je došlo do kolektivnog
previda o granicama teritorijalnog opsega mirovno-demokratskog područja koji
je pokriven nagradom.
Obrazloženje:
Koncentriranom
pažnjom na puni sadržaj službenog teksta otkrivamo detalj koji je mnogima (osim
Vesni Pusić) očito promakao: Naime, u službenom
obrazloženju dodjele ovog iznimnog priznanja europskoj mirovnoj politici, izričito
se navodi da je riječ o naporima za promicanje mira, demokracije i ljudskih
prava U EUROPI, što znači da se agresija
zemalja članica Europske unije na Irak, kao i njihov izniman doprinos u libanonizaciji arapskih zemalja ne može uzeti
kao otegotna okolnost koja bi dovela u pitanje kredibilitet ove odluke, jer se
radi o teritoriju izvan Starog kontinenta.
To
je onako neki moj osobni pogleda na stanje stvari, gdje smušenost čitalačke i
slušalačke javnosti vidim kao temeljni uzrok ovako masovnom protestu. Kada se
cijeli službeni tekst obrazloženja o dodjeli nagrade pročita polako (sa jasnim uočavanjem
relevantnih riječi), onda sve u trenu sjeda na svoje mjesto, tim prije što je odluka
o dobitniku donijeta prije ulaska bratskih republika i pokrajina bivše SFRJ u
EU pa se naš doprinos promicanju mira i demokracije u Europi ne uzima za nikakvo
zlo, a onim izvaneuropskim operacijama davali smo samo političku potporu sa
kopna obzirom da su nam migovi
bili u kvaru.
No,
da ne ispadne kako je samo etika važan predmet, evo i nekoliko korisnih informacija
za razmišljanje na satu matematike jer, kako znamo, promicanje mira, širenje
demokracije i zaštita ljudskih prava može se izraziti i matematički.
Za
tu priliku prikazat ćemo jedan kratki izvod iz povijesne arhive interkontinentalnih mirovnih
računa iz kojega se jasno vidi zašto je časni sud za dodjelu Nobelove nagrade
ograničio mirovne napore EU samo za prostor Europe.
Metodom
namjernog odabira izabiremo upravo završni račun napravljen u Iraku od 2003. do 2010. Iz dužeg popisa uredno
dokumentiranih stavki izdvajamo:
–
zdravstvena
slika Iračkog stanovništva pala na razinu koja je vladala 1950. godine
–
pothranjenost
među djecom porasla sa 19% na 28%
–
60
do 70% djece boluje od psihičkih problema
–
70%
stanovništva izgubilo pristup pitkoj vodi
–
četiri
milijuna Iračana napustilo je Irak kao izbjeglice
–
preko
dva milijuna ljudi raseljeno unutar Iraka
–
od
ukupnog broja poginulih 80% su civili
–
Ukupna
cijena do završetka mirovne operacije (koja još uvijek traje) kreće se u nekim
procjenama od 3 do 5 trilijuna
dolara (za usporedbu Drugi svjetski rat je – prilagođeno inflaciji – koštao 5
trilijuna dolara ).
Račun
je potpisan od strane neovisnih analitičara, a ide na teret 16 država članica
Europske unije u savezu sa 23 koalicijska partnera, na čelu sa Sjedinjenim
američkim državama (ako sam dobro uspio izbrojiti).
Troškove
ostalih izvaneuropskih mirovnih računa napravljenih po svijetu nema smisla
iznositi, pametnim učenicima je dovoljno znati i ovo što smo naveli pa da im
odmah sve bude jasno.
Neki
poseban zaključak vjerujem nije potrebno iznositi, ali obzirom da Nobelova komisija
u posljednje vrijeme očito ima velikih problema oko izbora nositelja nagrade u
ovoj kategoriji, uzimam si za pravo da za slijedeću godinu predložim svog
kandidata.
Dakle,
moj prijedlog u to ime glasi: Međunarodni
pokret Marijini obroci, a samim
učenicima predlažem da se puno ne sekiraju oko ovogodišnjeg izbora nego da se
radije priključe ovom iznimno vrijednom humanitarnom projektu.
Ukratko: Marijini obroci međunarodni su pokret za uspostavljanje
projekata prehrane u školama u zajednicama u kojima siromaštvo i glad
sprečavaju djecu da steknu obrazovanje. Marijini obroci osiguravaju svakodnevne
obroke u školama za više od 600 000 djece u Africi, Latinskoj Americi i
Istočnoj Europi.
Društvene
mreže u ovom dijelu posla također odrađuju svoj veliki zadatak, a ono što bih
od svih informacija htio izdvojiti jeste podatak koji će zasigurno navesti mnoge
da daju svoj prilog: Cijena Marijinih
obroka po jednom djetetu za jednu školsku godinu iznosi svega 94 kune.
Zato
ovim putem upućujem javnu zamolbu i našoj ministrici Vesni Pusić da vijest o
postojanju ovog pokreta prenese i članovima Europskog parlamenta te osobno tajniku Vijeća Europe gospodinu
Thorbjoernu Jaglandu, kako bi ubuduće svi oni koji u ime općeg dobra planete
Zemlje ulažu u hranu i obrazovanje imali prednost u odnosu na kandidate koji ulažu
u “humanitarno naoružanje”.
Prepoznavanje
pravih zasluga stvar je zdravog rasuđivanja. Principi ljudskih vrijednosti
uvijek ostaju isti, ali u procjeni izbora dobitnika nagrade za mir treba imati
osjećaj za nijanse.
Podijeli na društvenim mrežama