“Pripremi brod za plovljenje”

Godina
je 1953.; domaća politika pod snažnim je pritiskom SSSR-a. Veliki brat ne popušta. Ne popušta ni Tito…ali tko jači, taj tlači.
A Rusi nisu mačji kašalj. Situacija je krajnje napeta za živce. U takvim
(ne)prilikama, Stari izdaje zapovijed: “Pripremi
brod za plovljenje.” Pristanišna luka: London. Cilj putovanja: popiti u
miru kavicu sa Winstonom Churchillom i 
kraljicom Elisabethom – u rezidenciji kraljevske palače ili na šetnoj
palubi Galeba. Tek toliko da se čovjek malo oslobodi stresa.

I
tako bijaše uvijek…Kad netko od Velikih stisne, on nekamo isplovi…i dok se
vrati natrag, pritisak polako popusti. More čini čuda.

Zato
blago zemlji s izlazom na more i blago narodu koji ima takvu zemlju. Kad
zaprijeti sa zapada, isploviš na istok…kad zaprijeti sa istoka, isploviš na
zapad…Ako ti se neće ni tamo ni vamo, isploviš na jug. Kada si samostalan,
slobodan i suveren, ploviš gdje te volja.

Danas
je godina 2014., domaća politika pod snažnim je pritiskom SAD-a i Europske
unije (ništa na silu…sve po ugovoru i dogovoru). Svi su nervozni, pesimistični
i bezvoljni. Čeka se ista zapovijed (nekamo treba isploviti), ali nje više
nema. Što se promijenilo? Tko je zakazao?

Simbolična slika broda u riječkoj luci govori više od riječi. Galeb je vezan, onesposobljen za slobodnu plovidbu. Sam, bez ikakve maritimne moći, stoji tamo gdje ga se potegne i gurne. Kakvo poniženje…Nije li vrijeme za generalni remont?

Bilo
bi dobro ponovo stati na vlastiti komandni most, raširiti stare pomorske karte
i ponovo zaploviti po vlastitoj zapovijedi, kao u vrijeme najhladnijeg rata
kada se plovilo južnim morima, bez ugovorne obaveze o plovnim rutama.

Kažu
da je neponovljivo…“Brod mira završio je svoju misiju” – vele razni kapetani.

Kakva
pogrešna vizija! Kakva kriva navigacija!….A pogledajmo službenu rutu:

1. Uzajamno poštivanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta
2. Uzajamno nenapadanje
3. Uzajamno nemiješanje u unutrašnje poslove
4. Jednakost i uzajamna korist
5. Miroljubiva koegzistencija

Postoji
li drugi kurs? Koja je alternativa?…120 brodova je još u konvoju; bili smo na
čelu. Kamo smo skrenuli? Možemo li se vratiti? Ako ne u Konvoj, onda na vlastit
plovni put, privržen vrijednostima Mira – jedinom savezu sa kojim treba
sklopiti trajni ugovor.

U
ovih pet MIROVNIH točaka još nema politike (da se odmah razumijemo). Ona je tek
umijeće mogućeg. Ja se samo pitam zašto smo pristali na nemoguće? Sa svima je
moguće sjesti i popiti kavu u MIRU, ali nije moguće biti sa svima u savezu za
MIR. Pogotovo ne u kontra-kursu kojim je plovio Galeb… jedini brod na svijetu
koji nikada nije bio vezan uz obalu – uvijek su se obale vezale uz njega. I
svima je bilo čast.

Kako
bi bilo dobro ponovo isploviti.