Poraz od 11-og sastava treće lige sjever u gradu koji je teško
pronaći na karti Hrvatske još bi se mogao i opravdati. U Dunjkovcu je poraz
prvoligaša spektakl, u jedinoj lokalnoj pizzeriji najnoviji je hit pizza
Rijeka. Nogometaši Rijeke u tjednu iza nas izvrgnuli su ruglu riječki sportski
ponos. Onda su uslijedila obećanja o iskupljenju u Vinkovcima, pokazivanju
pravoga lica, pokazivanju karaktera. Nije nam bilo druge nego čekati i
vjerovati. Onda je došla subota i odmah na početku svi koji su gledali susret
popili su gorku pilulu. Onakav autogol kakav je postigao Mato Neretljak ne
spada niti u kategoriju smiješnih. Način na koji je Rijeka poražena u
Vinkovcima boli i smeta. Bez ispaljenog metka, bez volje, bez želje, bez truda,
bez zalaganja, bez reda i poretka. Lijepo je rekao Damir Kreilach nakon debakla…
“Način na koji smo izgubili u Vinkovcima je neoprostiv”. Nakon drugog
poraza u tri dana Elvis Scoria je govorio da se u redove njegove momčadi uvukla
panika i strah. Biti će jako zanimljivo vidjeti i čuti što će veliki gazda
Gabriele Volpi imati za reći svima zaslužnima za zbivanja u Portiću 3. Jedina
pozitivna konstanta i dalje je marketinško promidžbena djelatnost. Opet je
tribina A i B bila solidno ispunjena barem na početku utakmice u Vinkovcima.
Javno gledanje utakmice je apsolutni plus, a sve ostalo je za brzi zaborav.
Istina, dolazak Istre u subotu u 19 sati nije jedna od najlakših zadaća koja
stoji pred bijelima. Jedino što me tješi jest da gore ne može. Nadam se i želim
vjerovati da je iza nas najgori tjedan “nove ere riječkog nogometa”.
Puno je veći nered u još jednom riječkom prvoligašu.
Rukometaši Zameta svojim igrama tjeraju i ono malo gledatelja s tribina, a Alen
Kurbanović svakim svojim potezom iz dana u dan sve je dalje od toga da bilo
gdje i bilo kada u budućnosti opet bude rukometni trener. Čovjek koji je prije
trenerskog obavljao novinarski posao, pa najblaže rečeno čudi njegova svađa sa
svim predstavnicima medija. Sve dobro napravljeno u prošloj sezoni, baš kao i
kod nogometaša Rijeke prije crnoga tjedna, Kurbanović i njegovi odabranici sveli
su na proliveno mlijeko. Nije bilo nikakvog smisla biti u SC Zamet gledati i
nadati se da će se dogoditi nešto lijepo, nije se dogodilo ništa. Zamet je
posljednji na tablici, a predsjednik doktor Kolić “nema lijek za svog
pacijenta”. I on i sportski direktor Ćupić u dva navrata nisu znali što će
s mandatom koji im je Kurbanović dao na raspolaganje. Šteta je što nesposobnost
trenera prati i gubitak kompasa uprave. Nadam se i želim vjerovati da će
konačno i u riječkom muškom rukometu zapuhati neki novi vjetrovi. Baš onakvi
kakve je sa sobom u ženski rukometni Zamet donio Željko Čagalj.
Zamećanke su počele vjerovati u sebe. Počele su
kapitalizirati rad na treninzima, počele su igrati “s glavom i
repom”. Kada se sve posloži jasno je da rezultati ne mogu izostati.
Utakmica protiv Dalmatinke iz Ploča bila je užitak. Kada protivnika deklasiraš sa
16 pogodaka razlike to je dokaz dominacije. Opet je pobijedio kolektiv iako
moram spomenuti i dvije brojke. U prvom dijelu Zamet je imao 78% preciznosti u
napadu i 58% obrana. Možda je i šteta što je pred rukometašicama pauza i da se
tek u srijedu 10. listopada ide u Osijek, ali trener Čagalj reče da je i to
dobro jer će se moći uigravati neke nove akcije, dodatno trenirati i
pripremati.
Kada je o dominaciji riječ onda je sinonim za to Primorje EB
– vaterpolska momčad snova. Riječki vaterpolisti u četvrtak su predstavili sve
novotarije koje očekuju gledatelje u novoj sezoni. Trener Ivan Asić i sportski
direktor Zoran Roje “zamjerili” su mi pitanje kako privući gledatelje
kada ćeš protivnike dobivati većinom od 15 i više pogodaka razlike. Rekao je
mladi splitski stručnjak kako je danas teško bilo koga pobijediti sa više od 10
razlike. Može to biti istina, ali kada je na red došla utakmica sa Šibenikom
dokazao je da je sve moguće i iako jer već nakon prve četvrtine njegova momčad
vodila sa 10:1, a konačnih 24:5 dokaz je da su Šibenčani dobro i prošli. Ono
što je posebna vrijednost uz sve vrijednosti koje Primorjaši imaju, jest
činjenica da u njihovim redovima igra osam olimpijskih pobjednika. Već samom
tom činjenicom ne treba Vam dodatna pozivnica za vaterpolske spektakle. Već u
subotu u Rijeci gostuje Budva. Šansa je to za novu pobjedu i novo uživanje.
I za kraj ove kolumne nekoliko rečenica o neobičnoj
sinergiji u nekad najtrofejnijem riječkom sportskom kolektivu. Riječ je naravno
o ŽOK Rijeka. Predsjednik Tončinić odlučio je čudnom i samo njemu znanom
fuzijom s fantomskim klubom, gotovo preko noći u tišini stvoriti Hrvatski
akademski odbojkaški klub Rijeka koji zadržava sva prava i statuse svojeg
prethodnika – osim stavke dugovanja. Dug prema Gradu koji je bio kreditni jamac
ŽOK-u iznosi milijun kuna dok se za plaće igračicama duguje 300 tisuća kuna.
Prema zamislima gospodina Tončinića osnivanjem novoga kluba ti su dugovi
nestali i nikada neće biti naplaćeni. U ponedjeljak navečer u 20 sati održati
će se na tu temu sastanak svih članova županijske odbojkaške zajednice.
Narednog vikenda počinje i kraljica igara – košarka. Biti će
dovoljno razloga da se vidimo na tribinama i zapamtimo ono naše riječko Krepat
ma ne molat!
Podijeli na društvenim mrežama