Protiv diskriminacije kroz suočavanje s vlastitim predrasudama u živoj knjižnici

Društvo
bez predrasuda teško je zamisliti, kao što je teško zamisliti pojedinca bez
stereotipa prema nekome ili nečemu. Naime, predrasude i stereotipi sastavni su
dio društva, kao i pojedinca koji tom društvu pripada. Često je teško i/ili
nemoguće odrediti kada smo i kako stekli određeni stereotip i predrasudu. Često
su stereotipi i predrasude odraz straha od drugačijeg – straha kojeg koji smo
kreirali sami ili smo ga preuzeli iz društva koje nas okružuje.

Jedna
od inovativnijih metoda suzbijanja predrasuda i, paralelno s time,
diskriminacije, je metoda žive knjižnice. Nastala je 2000. godine u Danskoj s
ciljem da približi ljude koji u standardnim okolnostima ne bi imali priliku da
se upoznaju. Nakon što se metoda pokazala efikasnom, pogotovo kod mlade populacije,
preuzele su je različite organizacije, uključujući i Vijeće Europe te je do
sada održana u sedamdeset zemalja diljem svijeta.

Živa
knjižnica funkcionira kao i svaka druga knjižnica – čitatelji i čitateljice
dođu u knjižnicu i „posude“ knjigu na ograničeno vrijeme. Jedina razlika je u
tome što su u živoj knjižnici knjige ljudi, a njihove stranice zapravo su nesvakidašnje
životne priče i iskustva iz svakodnevnog života. Posjetitelji pomoću kataloga
odaberu knjigu koja je slobodna i koja ih zanima te ju iščitavaju u polusatnom
razgovoru.

„Živa
knjižnica je specifična po tome što vas suočava, lice u lice, s vlastitom
predrasudom. Riječ je o trenutku kada upoznate nekoga za koga ste mislili da je
ovakav ili onakav, a onda vas ta osoba u roku od trideset minuta uvjeri u
apsolutno suprotno. Znači, to je metoda, koja na licu mjesta dovodi do
promjene. Jer ako ste upoznali jednog tko je drugačiji od onoga što ste
mislili, odmah vam se javlja ono pitanje koliko ih još postoji takvih.”,
pojašnjava Katarina Mikulić iz riječke udruge PaRiter.

Naime,
u živoj knjižnici, knjige su pripadnici/ce ranjivih skupina, koji, ponekad i
prvi put, imaju priliku progovoriti o vlastitim iskustvima diskriminacije te o
stereotipima s kojima se suočavaju, a čitatelji/ce mogu direktno u interakciji
s njima preispitati svoje predrasude i informirati se o problemima s kojima se
oni susreću. Knjige i čitatelji ulaze u međusobni dijalog koji je za mnoge od
njih jedinstvena prilika da razgovaraju s pripadnicima određenih skupina i iz
prve ruke čuju što znači “biti u koži onog drugog/druge”. Upravo dijalog
omogućava i knjigama ne samo da pričaju svoju priču, već i da odgovaraju na
pitanja, ali da ih i postavljaju te tako saznaju i/ili nauče nešto novo. Iz tog
razloga, ova metoda djeluje pozitivno i na proces socijalizacije pripadnika
manjinskih i/ili ranjivih skupina, a nerijetko završava i pozitivnim pričama o
prijateljstvu koje traje puno duže od vremena koje su čitatelj i knjiga dobili
u živoj knjižnici.

„Cilj
je uključiti manjinske skupine u javni prostor te ih povezivati s širom
zajednicom. U Rijeci ima puno udruga čiji je rad usko usmjeren prema svojim
korisnicima, kao što su osobe s invaliditetom, LGBTIQ osobe, branitelji,
pripadnici i pripadnice nacionalnih i vjerskih manjina… Ono što nedostaje je
njihova vidljivost u javnom prostoru, u društvu kojem pripadaju. S druge
strane, treba dati priliku široj javnosti da ih upozna, da prošire svoje
vidike, preispitaju svoja uvjerenja i prevladaju svoje predrasude. Iz tog
razloga želimo Riječanima dati priliku da upoznaju svoje sugrađane, da saznaju
nešto više o njima i njihovim problemima, ali i životu općenito“, poručuju iz
Udruge PaRiter.

Na
policama knjižnice naći će se petnaest pripadnika različitih skupina, poput
seksualnih manjina, osoba s invaliditetom, socijalno ugroženih osoba te
migranti i izbjeglice. Čitatelji mogu postati svi oni koji su spremni suočiti
se s vlastitim predrasudama te upoznati ljude s kojima možda nikad nisu imali
priliku pričati.