Godina za nama u kojoj su se svi morali adaptirati na “novo normalno” bila je izazovna i za 400-tinjak dječaka, odnosno mladića, polaznika riječke nogometne škole.

No, uz podršku Kluba, voditelja Škole Edu Flegu te sve svoje trenere i trenericu, ovi su dečki uspjeli izvući svoj maksimum unatoč evidentnim ograničenjima za treniranje i razvoj u kojem svaki manjak sportskoga “rada” u pojedinim fazama može biti presudan. Online treninzi i praćenje napretka preko ekrana za vrijeme “zaključanih” mjeseci, kontinuitet u komunikaciji s roditeljima i djecom, međusobno izmjenjivanje za razvoj pojedinih ekipa i igrača korisnih informacija, podizanje ljestvice zahtjeva u pojedinim dobnim skupinama te rezultati koji se ogledaju i kroz pojedina natjecanja, prvenstveno u 1. HNL, ali i odabirom mladih riječkih igrača u skupine hrvatske reprezentacije ukratko prezentiraju rad Škole i u toj problematičnoj godini. Voditelj Edo Flego, osvrnuo se na najznačajnije momente protekle godine:

– Mislim da svi mi treneri, svi naši polaznici, kao i vodstvo Kluba, imamo čime biti zadovoljni. Zbog korona uvjeta nismo posustali, već smo na vrijeme i pravilno procijenili svoje mogućnosti te se adaptirali najbolje što smo mogli te rezultati nisu izostali. Izdvojio bih, pritom, kontinuitet u radu vratarskog segmenta koji dolazi do izražaja kroz prepoznatljivost naših vratara. Za to su zaslužni voditelji Đoni Tafra, zatim nemali doprinos Tafrinog donedavnog pomoćnika odlične radne energije, mladog Luke Vladića, ali i trenera Siniše Ćalete te dakako, velike zasluge idu i legendi Kluba koja ima izuzetno i nezamjenjivo vratarsko iskustvo Marijanu Jantoljaku.

Osim vratarskog dijela, naglasio bih i redovitost naših igrača u utakmicama hrvatske reprezentacije u kojima, osim što uče i usvajaju dragocjena iskustva, mogu slobodno reći, prezentiraju naš grad i HNK Rijeka kao pravi ambasadori sportskog ponašanja i kulture na kojoj inzistiramo kao organizacija. Osim toga, kako i sam vršim funkciju pomoćnog trenera hrvatske U-19 reprezentacije, s trenerom Joeom Šimunićem i drugim kolegama redovito razmjenjujem informacije i stručne savjete koji nam svima koriste u radu.

Kako je vođenje jednog ovako brojnog pogona velika odgovornost, Flego nam je kazao kako on vidi liderstvo:

– O tome jesam li uspio u ove četiri godine ili nisam prosudit će drugi, no ono što bih naveo kao svoje postulate u vođenju omladinske akademije je svakako dopuštanje suradnicima da izraze ono u čemu su bolji od mene ili jedni od drugih. Tu nema kompromisa ako je napredak prioritet. Svatko mora moći iskazati ono u čemu je najbolji, pritom poštujući zadane osovine, a to su zadaće i ciljevi Škole među kojima se ističe onaj za koji, slikovito rečeno, živimo ovih godina: što veći broj naših vlastitih igrača u prvoj momčadi “Rijeke” na duže staze. Tom se cilju i približavamo.

Pred kraj Flego nam je otkrio da povremeno zaigra nogomet s polaznicima, ali i da poštuje zakonitosti svoga posla u kojem su mu prostrane nogometne terene zamijenile uredske obaveze oko administracije i radnih sastanaka s članovima stručnog tima Škole nogometa.