Bilo je zapravo puno razočaranja i „zapinjanja“ korak do. Prvaci u tome bez konkurencije su vaterpolisti Primorja EB koji su kao najbolji u regularnom dijelu Jadranske lige organizirali završni turnir četvorice, sve je bilo spremno za veliku feštu. No ona je izostala. Jadran iz Herceg Novog koji je tijekom regularnog dijela na Kantridi poražen sa 13:7 kada je bilo bitno pobijedio je Riječane na njihovu bazenu i posve pokvario planirano slavlje.
Primorjaši su potom ostali na korak od plasmana na final four Eurolige, jer su iako im je bio dovoljan i bod poraženi kod Vasasa u Budimpešti golom razlike. Nekoliko sekundi prije kraja susreta put na završnicu propustio je Fran Paškvalin. Potom su riječke sportske perjanice poražene i u završnici državnog prvenstva protiv dubrovačkog Juga koji ih je početkom prosinca u Zadru zaustavio u polufinalu Kupa za ovu, novu sezonu. Istina bili su Primorjaši blizu, nikada bliže da pobijede „crnu mačku“, ali kao i gotovo uvijek kada je važno ostali su „pred vratima raja“. Znam, svjestan sam ne igraju imena, ali Primorje je ove sezone „Real Madrid“ za svoju konkurenciju, a vi slobodno umetnite svoj omiljeni klub umjesto „kraljevskog“. I ako se to zna ne mogu neću i ne želim prihvatiti „prodaju magle i demagogiju“ predsjednika kluba i Saveza Predraga Slobode koji je na predstavljanju ovosezonske momčadi rekao „Nema nikakvih imperativa“. Nemoguće!!! Jednostavno je nemoguće da ih nema i da ih sami pred sebe ne stave igrači svi redom bivši sadašnji ili potencijalni reprezentativci brojnih zemalja. Čak i oni koji površno i povremeno prate sport vrlo dobro znaju da je rezultat mjerilo uspješnosti u sportu. Jedino pravo prihvatljivo mjerilo.
Kup su ispustili, pored „živog“ Pro Recca nema šanse da budu prvi u Jadranskoj ligi i da organiziraju završni turnir koji će se gotovo sigurno dogoditi u Soriju, a što se Lige prvaka tiče tu su na bod od plasmana u četvrtfinale gdje će dobiti nekoga od drugoplasiranih i gdje bi trebali, da ne napišem morali ući među četiri najbolje momčadi Europe. Što se prvenstva tiče Jug je favorit na svome bazenu a Mladost je prilično nepredvidiva što dokazuje činjenica da su „žapci“ demolirali Jugaše u finalu Kupa.
Pitam se prođe li i ova sezona bez trofeja hoće li Presidente i ostali „investitori“ iz uprave dodatno ojačavati ionako sjajnu momčad. U slučaju da trofej stigne u Rijeku prvi puta nakon 1995 uvjeren sam da „lova neće biti problem“.
Druge na crnoj listi „korak do“ su odbojkašice Rijeke. Istina izabranice Igora Lovrinova osvojile su naslov prvakinja, ali poput vaterpolista Primorja iako su organizirale završni turnir Kupa poražene su pred tisuću svojih navijača od Vukovara sa 3:0. Opet je ražanj bio spreman a zec je ostao u šumi. No kod odbojkašica vrijedi pričekati kraj sezone jer „na kraju se mrtvi broje“.
Što reći kakvu poruku poslati o godini nogometaša Rijeke. Promijenile su se dvije Uprave, tri trenera tri direktora i 42 igrača, a pozicija na ljestvici u vrijeme „zimskog sna“ miljama je daleko od plasmana u Europu. Jedinog što navijače zanima, a od čega su „bijeli“ godinama daleko.
Moglo bi se još svašta napisati o recimo dva ženska rukometna prvoligaša no njihov je prvi sraz na rasporedu 14. siječnja, o tome kako je sportski proračun našeg grada smanjen za 4.5 milijuna kuna što ne daje neke nade u svjetlu budućnost, o ženskom košarkaškom prvoligašu nakon 16 punih godina, ali kraj ove kolumne posvetiti ću „Nagradi za životno djelo“ muškom rukometnom klubu Zamet. Naime rukometaši su primili nagradu Matija Ljubek koju dodjeljuje krovna organizacija hrvatskog sporta Hrvatski Olimpijski odbor za osobit doprinos razvoju hrvatskoga sporta. Na ovome mjestu ne pada mi na pamet ulaziti u kriterije po kojima je HOO među odabranima nagradu dodijelio i Zamećanima, ali ću spomenuti da su dežurni dušebrižnici kakvih nažalost ne nedostaje taj veliki trenutak u povijesti riječkog rukometnog prvoligaša povezali s činjenicom da u njegovoj upravi aktivno figurira i novi ministar obrazovanja prosvjete i sporta Željko Jovanović.
Upravo se od ministra Jovanovića očekuju čuda u Novoj 2012. Najavio je isušivanje nogometne močvare, novi, bolji Zakon o sportu napravljen po mjeri sportaša i klubova a ne političkih interesa, pokretanje sportske agencije. Godina pred nama donosi najveći sportski događaj na svijetu Olimpijske Igre u Londonu. Nadam se i vjerujem da će i Rijeka biti zastupljena na najvećoj svjetskoj sportskoj priredbi. Tko zna, možda opet bude razloga za svečani doček na Korzu poput onoga Snježani Pejčić nakon Igara u Pekingu prije skoro tri i pol godine.
Svima koji vole i žive riječki sport na ovaj ili na onaj način želim da im Nova godina bude prepuna pozitivnih sportskih radosti i veselja. Vidimo se na tribinama i ne zaboravite. Krepat ma ne molat.
Podijeli na društvenim mrežama