Može li grad objasniti budući da je gradonačelnik prilikom prosvjeda dao izjavu da bi mogli građani uzeti u najam kotlovnice ali da bi plaćali 200kn mjesečno kao “najam”.

Ako 10.000 korisnika Energa centralnog plaća svaki mjesec 200kn koji ide Gradu što je predmet koncesije ne bi li bez tog iznosa bilo puno lakše i naš paušal koji plaćamo i ljeti za ništa bio manji? Tj. zašto grad tako velik iznos svaki mjesec uzima?

Zašto je na stranicama zemljišnih knjiga, kada se klikne neka kotlovnica, tj. prostor toplane piše da je u vlasništvu Energa, ne bi li to trebalo biti u vlasništvu Grada? Kako su se upisali?

Zašto brojnu imovinu s tog popisa Energo ne održava, na naš upit nisu obojali vrata jednog od spremnika rezervara a prošlo je godinu dana.

Priloženi dokumenti

Mija Pernić / 16.05.2017.

Poštovana,
tvrtka Energo d.o.o. Rijeka je energetski subjekt koji za obavljanje energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom ima energetske dozvole.
Cijene za isporučenu i utrošenu toplinsku energiju određuju se temeljem odredbi Metodologije za utvrđivanje iznosa tarifnih stavki za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, bez visine tarifnih stavki.
Odredbe Metodologije za utvrđivanje iznosa tarifnih stavki za proizvodnju i distribuciju toplinske energije utvrđuju da trošak za isporučenu toplinsku energiju mora biti iskazan u promjenjivom dijelu troška putem tarifne stavke za energiju (kWh), i stalnom dijelu troška putem tarifne stavke za snagu(kW).
Isto tako, odredbe Metodologije za utvrđivanje iznosa tarifnih stavki za proizvodnju i distribuciju toplinske energije definiraju da se svi troškovi energetskog subjekta sumiraju i svrstavaju u dvije kategorije na način da se trošak cjelokupnog potrošenog goriva prikazuje kao promjenjivi dio troška, a svi ostali troškovi energetskog subjekta prikazuju kao stalni dio troška.
Dužnost je energetskog subjekta da sve svoje stvarne troškove poslovanja pretoči u tablični prikaz svih troškova, kao dio dokumentacije koju dostavlja Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) prilikom svog zahtjeva za odobrenje visine predloženih tarifnih stavki.
Time je omogućen nadzor poslovanja energetskog subjekta i od strane HERA-e.
Kao što je prethodno već navedeno, svi troškovi energetskog subjekta, osim goriva, namiruju se iz prihoda putem tarifne stavke za stalni dio troška.
Visina stalnih troškova zavisi o utrošenim sredstvima za:
– materijal i rezervne dijelove,
– električnu energiju,
– održavanje sredstava,
– troškove osoblja,
– amortizaciju imovine,
– potrebna ispitivanja i preglede,
– troškove emisija onečišćujućih tvari u zrak (CO2, NOx, SO2),
– ostale troškove poslovanja (vodne i komunalne naknade, koncesijski troškovi…).
Veličina stalnog dijela troška nije određena na način da se omogući prostor neracionalnom poslovanju nametanjem nepotrebnih troškova, budući da je energetski subjekt Energo pod stalnim godišnjim nadzorom ovlaštenih revizora, a s druge strane, nadležnost kod određivanja visine tarifnih stavki za opravdanost visine stalnog i promjenjivog troška, isključivo spada u rad stručnih službi Hrvatske energetske regulatorne agencije.
U sustavu društvenog vlasništva sredstva rada, pa tako i kotlovnice/toplane, bila su u društvenom vlasništvu kojima su se koristili, upravljali i raspolagali radni ljudi u radnoj organizaciji, a u skladu sa odredbama Zakona o udruženom radu. Komunalne djelatnosti (proizvodnja toplinske energije je do 2005. godine bila komunalna djelatnost) obavljale su organizacije udruženog rada registrirane za obavljanje tih djelatnosti, a sukladno Zakonu o komunalnim djelatnostima.
Stupanjem na snagu Zakona o pretvorbi i organiziranju poduzeća u komunalnim djelatnostima i djelatnostima uređenja naselja i prostora, prijevoza putnika i gradskom i prigradskom prometu i djelatnosti uređenja i održavanja tržnica na malo (NN RH 91/92, 14/93 i 70/93) propisan je način pretvorbe društvenih komunalnih poduzeća na način da je gradsko vijeće Grada Rijeke organiziralo Energo kao javno poduzeće te je tada Grad Rijeka postala vlasnik udjela koji odgovara kapitalu na kojem se obavljala komunalna djelatnost. U to doba (1992.g.) Grad Rijeka je bio jedini osnivač Energa. Kasnije (2003.g.), zbog dokapitalizacije Energa potrebne prvenstveno za ulaganje u obnovu i izgradnju distributivnog plinovoda na području Rijeke, a i drugih investicija za koje se sredstva nisu mogla namaknuti sredstva iz redovnih prihoda, Grad Rijeka je prodao dio svog poslovnog udjela stranim investitorima (sada je to HERA S.p.A. iz Bologne, Italija) te je sada on još uvijek većinski vlasnik Društva, ali njegov udio u temeljnom kapitalu Energa d.o.o. iznosi 56,9%. Sredstva dobivena prodajom udjela Grad Rijeka je zadržao u temeljnom kapitalu Energa d.o.o., a sva dobivena sredstva iskorištena su u izgradnji i obnovi energetske infrastrukture Grada Rijeke.
Međutim, time što je Grad Rijeka postao vlasnik poslovnog udjela u trgovačkom društvu Energo d.o.o. ne znači da se time automatski „prepisuje“ vlasništvo u zemljišnim knjigama sa trgovačkog društva Energo d.o.o. na Grad Rijeku. Ovo stoga što, sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima objekti i uređaji komunalne infrastrukture koji su bili kapital poduzeća koja su izvršila pretvorbu društvenog vlasništva, postaju vlasništvo tih pravnih osoba čije su udjele/dionice preuzele jedinice lokalne samouprave.
Konkretno u ovom slučaju, Energo je i nadalje u zemljišnim knjigama ostao upisan kao vlasnik pojedinih nekretnina kojima je prije pretvorbe upravljao (kotlovnicama/toplanama) kao i svih drugih, novih nekretnina koje je nakon toga stekao izgradnjom, a sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a Grad Rijeka je većinski vlasnik poslovnog udjela u Energu d.o.o., i kao takav ima pravo sudjelovati u donošenju svih odluka bitnih za poslovanje Društva pa i o tome na koji način će se vlasnički raspolagati kotlovnicama, a u skladu sa odredbama Zakona o trgovačkim društvima i Društvenim ugovorom.
S poštovanjem, Gradska uprava.

Odgovorite