Grad prijatelj djece

Roditelj sam djeteta koje pohađa vrtić u Rijeci. Prošli četvrtak sam ostao ne malo šokiran kada sam prilikom dolaska po svoje dijete saznao da je Grad Rijeka odlučio ukinuti subvencije svoj djeci koja ne pohađaju vrtiće kojima grad nije osnivač, te da je pozvao ravnatelje da u naše ime, u ime roditelja koji koriste usluge njihovih ustanova sklope s Gradom Aneks Ugovora kojim bi se dosadašnje subvencije ukinule, a umjesto njih bi nam se ponudilo subvencioniranje u za duplo manjem iznosu nego do sada! Tj. kojima se subvencioniranje svakog pojedinog djeteteta u odnosu na osmi mjesec 2011. smanjilo za više nego duplo, jer je Grad ove godine u devetom mjesecu već jednom smanjivao subvencije. Osim toga, Grad perfidno koristi ravnatelje vrtića, te ih ucjenom po sistemu „uzmi ili ostavi“ tjera na supotpis Ugovora i misli da time „pere ruke“ prebacujući svaku odgovornost za kvalitetno poslovanje na leđa osnivača.
Isti ti osnivači vrtića svima nama koji plaćamo porez kojim Grad upravlja, uštedili su desetke milijuna kuna za otvaranje tih istih vrtića. Proširili kapacitete smještaja djece u tom istom gradu, te automatizmom utjecali i na kvalitetu rada gradskih vrtića kao sitna ali ne manje bitna konkurencija.
Da podsjetimo, prvo smanjenje sa 900,00 kn Grad je sproveo u 08. mj. 2011. i to za 10 % tj. 90 kuna. Pretpostavka je da je to bio „probni balon“, a kako bi se izvidjele reakcije roditelja. Nažalost, u ovo vrijeme recesije, roditelji na ovo nisu previše burno reagirali, a što je evidentno bio signal da se krene u drugo, drastično smanjenje za 50%.
Indikativno je i vrijeme kada se sve ovo odvija. Prvo smanjivanje svega par dana pred početak pedagoške godine i tada po sistemu „uzmi ili ostavi“ ravnatelji vrtića kojima Grad nije osnivač, dovedeni su pred gotov čin. Drugo smanjivanje, još gore, usred pedagoške a na kraju kalendarske godine tako kršeći sve moguće zakone poglavito Zakon o obveznim odnosima koji govori o vremenskim rokovima u prilagodbama na novonastale situacije. Raskidima Ugovora, eventualnim otkazima prostora u najmu itd. Dva radna dana pred Božić (valjda tako „crveni“ zamišljaju Božićne poklone“), a ultimatum ističe dva dana po Božiću i svega par dana pred novu godinu u vrijeme najvećih gužvi, pred kraj godine, kada svi imamo razno razne druge stvari na pameti, pa se valjda nadaju da će ovaj njihov „manevar“ privući manje pozornosti,
Gradonačelnik je 22. srpnja o.g. donio zaključak da se (citiram): „Prihvaća nastavak sufinanciranja u predškolskoj 2011./2012. godini“, te „Zadužuje Odjel gradske uprave za odgoj i školstvo da u proračunu Grada Rijeke za 2012. planira sredstva za nastavak sufinanciranja redovitog programa predškolskog odgoja u vrtićima drugih osnivača na području i izvan područja grada Rijeke.“
Štoviše, kada se predizborna kampanja polako zahuktavala, isti gradonačelnik je 1. 10. 2011. na svom blogu (http://www.vojko-obersnel.com/hr/et-urbi/socijala-vaznija-od-kaznenih-prijava) objavio razgovor s novinarom Novog lista, gosp. Cupaćem u kojem tvrdi da može „…zaustaviti sufinanciranje dječjih vrtića kojima Grad Rijeka nije osnivač.“, te: „Možemo, ali nećemo jer ja na to nikada neću pristati…“
Nažalost, građani su prevareni. Ovako drastično srezivanje sufinanciranja jednako je ukidanju. Vrtići jednostavno neće moći funkcionirati. Očekivati od građana da pokriju financijsku „rupu“ koja je nastala, jednostavno je irealno. Na kraju krajeva gradski se proračun financira upravo sredstvima tih istih građana. Iz tog se proračuna obilato izdvajaju sredstva za vrtiće kojima je Grad osnivač. Zar bi roditelji djece koja ne idu u vrtiće kojima je Grad osnivač trebali plaćati svojim izdvajanjem poreza vrtiće kojima je Grad osnivač i dodatno vrtiće kojima grad nije osnivač? Ili bi trebali prestati doprinositi gradskom proračunu?
Treba istaknuti i to da se u gradskim vrtićima latentno krši zakon i to na način da (prema mojim saznanjima) na jednog odgajatelja potpada više od tridesetoro djece. U Vrtićima kojima grad nije osnivač, inzistira se na zakonskom maksimumu (mislim da je to oko dvadesetoro djece po odgajatelju), a kako bi se uopće moglo zatražiti subvencioniranje. Bez obzira na navedeno, gradski su vrtići i do sada iz gradskog proračuna dobivali više novaca po djetetu. No to im nije bilo dovoljno, nego će, kako stvari stoje u 2012. god. dobivati još više. S druge strane, vrtićima kojima grad nije osnivač ukidaju se subvencije i ucjenjuje ih se da potpišu ugovor kojim bi se zasigurno upropastili jer i ovako posluju na granici održivosti. Iz navedenog se može iščitati da je Grad lošiji gospodar, jer mu je su mu troškovi, iako ima manje odgajatelja po djetetu, veći nego u vrtićima kojima grad nije osnivač. Naime, cijena smještaja po djetetu mjesečno u vrtićima kojima je grad osnivač iznosi 2.400 kn, dok ZA ISTI PO ZAKONU PRIMJENJIV REDOVITI CJELOVITI PROGRAM cijena smještaja po djetetu u vrtićima kojima grad ne upravlja iznosi 1.950 kn (u prosjeku).
Laž je govoriti o subvencioniranju rada vrtića. Ne subvencioniraju se vrtići. Subvencionira se boravak djece u vrtiću. Stoga, ako nema djece nema ni subvencije. Za vrtiće kojim grad upravlja, Grad izdvaja 1.750 kn po djetetu, dok je vrtiće kojima grad nije osnivač do 9. mjeseca subvencionirao s 900 kn, pa s 810 kn, a sada namjerava sa samo 400kn! Naravno da razliku do pune cijene plaćaju roditelji.
Kada se uzme u obzir da otvaranje vrtića iziskuje silne novce i da su troškovi vrtića kojima je grad osnivač veći nego oni kojima nije logično i financijski opravdano bi bilo poticati vrtiće kojima grad nije osnivač i time uštediti. Uštediti naše novce kojima Grad očigledno ne zna gospodariti.
Treba naglasiti da je ovdje riječ o vrtićima na području grada – gradskim vrtićima.
Meni kao roditelju sasvim je svejedno dali je vrtiću osnivač Grad ili nije. Sve su to Gradski vrtići. U sve njih idu naša djeca. Kao građanin koji je u ovom gradu rođen osjećam se diskriminirano. Zašto ja moram za boravak svog djeteta u vrtiću plaćati 1.550kn, dok moj susjed čije dijete ide u vrtić kome je grad osnivač plaća samo 650k?
Treba li uopće naglašavati da je ovakav potez Gradskih moćnika ujedno i „udarac ispod pojasa“ za svakog tko se u privredu imalo razumije? Pa Gradonačelnik je svega par mjeseci ranije najavio da će se vrtići sufinancirati cijelu školsku godinu (u privredi bi to bio proizvodni ciklus). Temeljem toga su napravljeni financijski programi. Netko se na taj njegov zaključak oslonio kada je radio svoj financijski plan. I onda, najednom, „udarac ispod pojasa“. Kako ovo drugačije tumačiti nego da Grad namjerno pokušava uništiti vrtiće kojima nije osnivač? Kako se nakon ovakvog slučaja ikoji privrednik može s povjerenjem osloniti na gradske institucije?
Stoga bi Gradu Rijeci umjesto da se naziva „Gradom prijateljem djece“. Bolje pristajalo „Grad prijatelj samo neke djece, a neke ne“.

Gospodo,

Pismo gradonačelniku sam doista ja poslao istog dana kada sam za predmetni problem saznao, tj. u četvrtak 22-og ili bolje rečeno u ranim jutarnjim satima 23-eg., dva dana pred najveći katolički blagdan Božić. Ne razumijem što ste mislili pod tim „te je od gradonačelnika već poslan i odgovor“? Naime, na ovaj forum sam se obratio 4 dana kasnije 26.-og jer je odgovor gradonačelnika izostao. Odgovor gradonačelnika primio sam u utorak 27-og u 18:45h, ako se ne varam isti dan kada ste i vi Vaš odgovor objavili. Sve se ovo događalo u najvećoj mogućoj hitnji jer je resorni odjel nametnuo takav tempo. Ultimatum dan ravnateljima bio je četvrtak 29-ti. Neću ovdje iznositi kakvi me osjećaji preplavljuju kada pogledam kada i koliko dana je Grad „ostavio“ zainteresiranim stranama da donesu važne i dalekosežne odluke, radije hajdmo biti konstruktivni.

Neću se ni na gradonačelnikov odgovor ovaj puta previše osvrtati jer:
1. Smatram da nije njegov nivo ni posao da rješava ovakve problemčiće;
2. Vjerujem da je istina ono što u pismu piše i
3. Jer je pismo Gradonačelniku postiglo svoj cilj, on je naime, po mom sudu, jedina osoba koja je mogla u tako kratkom vremenu zaustaviti i/ili prolongirati donošenje bilo kakvih mjera, odluka i sl. a bez da se da dovoljno vremena da se sagledaju sve posljedice koje iz tih mjera mogu proizići.

Ovim putem se i zahvaljujem gospodinu Gradonačelniku što nam je (svima zainteresiranim stranama) „kupio“ vrijeme da se iznađe najpovoljnija opcija za rješavanje predmetnog problema.

No, osvrnuti ću se na vaš odgovor u epilogu:
Grad namjerno ili ne namjerno diskriminira neku djecu. Kako bi vi drugačije nazvali činjenicu da Grad neku djecu subvencionira s više novaca, a neku s manje (neovisno o socijalnom statusu)? Kako bi nazvali činjenicu da se neka djeca mogu upisati u vrtić a neka, zbog nedovoljnih smještajnih kapaciteta, ne. Ja smatram da je to diskriminacija i nepravda.
Nema govora da se pokušavaju uništiti privatni vrtići? Nemam se namjeru citirati, pročitajte ponovno moju predstavku. Vjerujem u izostanak namjere, ali nažalost, izostanak namjere nije dovoljan da izostanu i posljedice.
O tome dali je Grad loš gospodar ili nije odlučuju građani na lokalnim izborima. Građani ovoga grada su do sada više puta pokazali da vjeruju da je Grad dobar gospodar. I ja sam među njima. No tko radi, taj i griješi, nitko od nas na ovo nije imun. Zato i diskutiramo, a kako bi se greške svele na minimum. U predmetnom problemu Grad je loš Gospodar. To u krajnosti i nije pretjerano bitno jer su financijski efekti minorni, riječ je o vrlo malo novaca, no svaka ušteda je dobrodošla.
Svjestan sam ja gospodarske krize izuzetno dobro, no ponovno naglašavam da je riječ o minornim sredstvima, a nepravda koja bi mogla proizaći je golema i tu je nesrazmjer.

Grad je s vrtićima drugih osnivača na dobitku ili ako vam je tako lakše, štedi novce. Jer:
1. Ne investira u infrastrukturu (gradnju, opremanje) i zavisne troškove (struja, komunalije…);
2. Ekonomska cijena boravka djece u vrtićima drugih osnivača niža je od ekonomske cijene boravka djece u gradskim vrtićima.

Stoga ću vam ovdje citirati dio svog odgovora koji sam uputio Gradonačelniku: počnite vrtiće kojima grad nije osnivač promatrati kao partnere. Kao partnere u zajedničkom interesu, a to je da bude dovoljno mjesta u vrtićima. Kao partnere koji Gradu štede novac. Dodao bih: i počnite poticati otvaranje novih vrtića i dječjih grupa, jer je to ono što će Gradu uštediti novce, a odgojiteljima koji rade u vrtićima omogućiti da kvalitetnije i s manje opterećenja rade svoj posao.

Kao građanin nisam zadovoljan kako se resorni odjel prema ovom problemu postavio. Ravnatelje vrtića kojima grad nije osnivač tretira se kao „strano tijelo“, nešto što je Gradu „nametnuto“. Ti ljudi to nisu zaslužili, oni su svojoj sredini samo dobro donijeli i pritom Gradu novce uštedili. U totalno krivo, blagdansko vrijeme, s prekratkim rokom, tjera ih se na ultimatum bez da se omogućila iole ozbiljna rasprava o ovom problemu. Štoviše, nisu oni ti kojima se subvencije ukidaju, subvencije se ukidaju djeci. Mom djetetu. A Grad tjera ravnatelje da u moje ime takvo ukidanje potpišu! Pa što onda Grad nije mene pozvao (moje ime imate u svojim spisima jer vi novce za subvencije isplaćujete upravo prema tim spisima) i rekao mi što namjerava učiniti? Previše dopisa? Može i drugačije, jednostavno objavite u medijima: „Ukidaju se postojeće subvencije, pozivamo one koji žele pristati na duplo manje subvencije da se obrate u svojim vrtićima“. I opet ste uštedili, barem na dopisima. A to i je cilj, zar ne, uštediti? Ovo je malo cinično? Ne trebate se čuditi, još uvijek mi je u sjećanju očaj koji sam vidio u očima ravnateljice svoga vrtića kada ste ju „pred zid“ stavili. Gradonačelnik 1. listopada veli: „subvencije se neće ukidati“. A vi ih 2 mjeseca kasnije ukidate. Samo pokušajte koristiti eufemizam „smanjujete“, pa ću vam i na to odgovoriti. Gradonačelnik u svom pismu koje ste objavili veli: „da se do kraja pedagoške godine ništa neće mijenjati u visini subvencija“. Isti dan na koordinaciji roditelja saznajemo da ste taj dan pozvali ravnatelje i „da postojeće subvencije ostaju samo prvi mjesec, a dalje ćemo vidjeti“. Dakle nakon što ste pismo Gradonačelnika pročitali!!! Kao građanin jako sam nezadovoljan ovakvim postupanjima resornog odjela.

Pozivam stoga resorni odjel da se s ovim problemom „ozbiljno“ uhvati u koštac i iznađe rješenje, a kako bi se ovaj problem dugoročno riješio. Nema nikakve potrebe čekati 9-ti mjesec, da se ponovno u zadnji čas pokušava nešto iskombinirati, nametnuti i sl. Molim da se uključe sve zainteresirane strane (nemam ništa protiv da ravnatelji vrtića zastupaju roditelje, te ih o svemu informiraju), da sva djeca ovoga grada imaju ista prava. Zainteresirane strane nisu samo roditelji djece čija djeca idu u vrtiće drugih osnivača i Grad. Ne gospodo, zainteresirana strana su i roditelji djece koja se ove pedagoške godine nisu zbog nedovoljno kapaciteta upisala u vrtiće (321 dijete sudeći prema tekstu objavljenom u NL 20. lipnja p.g. – http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Neupisan-u-Djecji-vrtic-Rijeka-ostao-321-predskolac#comment-box). Zainteresirana strana su i roditelji čija djeca idu u „gradske“ vrtiće. Jer, gdje mislite smjestiti djecu koja bi inače pohađala vrtiće drugih osnivača, nakon što ih svojim „mjerama“ ukinete, nego upravo u prekapacitirane „gradske“ vrtiće? Takav postupak bi neminovno doveo do srozavanja kvalitete rada „gradskih“ vrtića. Na stranu što bi se odgojiteljice za koje vjerujem da svoj posao rade najbolje što mogu i u dobroj vjeri, našle u očajnoj situaciji, ja kao roditelj zasigurno ne bih na to blagonaklono gledao. Predmjevam da tako misle i drugi roditelji. Na kraju krajeva, ako i „prenapučite“ „gradske“ vrtiće, to će Grad koštati više novaca, nego da barem kroz subvencije, potičete rad vrtića kojima Grad nije osnivač.

Na kraju bih samo još dodao da se do sada ovaj problem sagledavao u potpuno krivom svjetlu. Nije ovdje riječ o „gradskim“ vrtićima i Gradu s jedne strane i „ne gradskim“ vrtićima s druge strane. To je zamjena teza, krivi stav, koji jedino do krivog rješenja i može dovesti. Riječ je o djeci ovoga grada, našoj djeci i našim (gradskim) financijskim mogućnostima s druge strane. Vrtići kojima Grad nije osnivač, partneri su Gradu u iznalaženju rješenja za ovaj problem i krajnje je vrijeme da ih na taj način počnete tretirati.