Meduza

Poštovani,

nekretnina na adresi Vukovarska 60 od lipnja 2010. godine oglašena je već tri puta na natječaju za prodaju nekretnina u vlasništvu Grada Rijeke.

U uvjetima natječaja bilo je utvrđeno da je dozvoljena rekonstrukcija građevine, odnosno njena sanacija, u gabaritima odobrenim pravomoćnom građevinskom dozvolom radi obavljanja ugostiteljske ili trgovačke ili uslužne djelatnosti, bez izdavanja nove lokacijske dozvole, što je u skladu s namjenom utvrđenom planskom dokumentacijom.

Također, prema uvjetima kupac je prije rekonstrukcije dužan izraditi projektnu dokumentaciju i ishoditi potvrdu glavnog projekta najkasnije u roku od četiri mjeseca od potpisivanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Rekonstrukcija se mora izvršiti najkasnije u roku od 14 mjeseci od ishođenja potvrde glavnog projekta.

S obzirom da nije bilo zainteresiranih kupaca, Grad Rijeka će još jednom objaviti natječaj za prodaju, a istovremeno je u proceduri odabir izvođača za rušenje objekta ukoliko ne bude zainteresiranih kupaca.

Nadamo se da smo ovime pojasnili razloge iz kojih je ovaj objekt još uvijek u ovakvom stanju.

Što se tiče Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, kompleks bivše šećerane ili tvornice Rikard Benčić sastoji se od više objekata među kojima je i T-objekt na sjeveru lokaliteta. Višegodišnji plan Grada Rijeke i Odjela gradske uprave za kulturu (kao osnivača Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci) je revitalizirati ovu građevinu čija bi nova namjena bila kulturnog karaktera.

Uz građevinsku i konzervatorsku sanaciju građevine, koja je dio riječke industrijske baštine, te ostale građevinske radove, koji uključuju i dodavanje aneksa te modernizaciju objekta, on bi postao zgrada Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Tada bi bio prikladniji prostor za muzej od onog u kojem je trenutačno smješten na Dolcu 1 i svakako bi utjecao na kulturni razvoj Rijeke, a i omogućio uvid u vrijedna djela koja se nalaze u fundusu muzeja.

Kroz zadnjih deset godina ovaj projekt se provodi kronologijom koju zahtjeva procedura i brzinom koju dopuštaju financijska sredstva. Grad Rijeka je 2001. godine raspisao natječaj za idejno arhitektonsko rješenje prenamjene T-objekta te je prva nagrada dodijeljena rješenju riječkih arhitekata Saše Randića i Idisa Turata (2002. godina). Uslijedila je izrada projekte dokumentacije, idejni, glavni i izvedbeni projekti te ishodovanja svih potrebnih dozvola.

Grad Rijeka i Odjel gradske uprave za kulturu bi s najvećim zadovoljstvom dovršili ovaj projekt, međutim financijska sredstva i ekonomska situacija to ne dopuštaju. U ovom trenutku pokušava se pronaći rješenje da se projekt što prije provede te da grad dobije novi prostor za MMSU. To se čini prvenstveno kroz traženje sufinanciranja na raznim natječajima. Projekt se redovito prijavljuje na različite hrvatske i međunarodne investicijske natječaje koji omogućuju sufinanciranje gradnje infrastrukture te njenu pripremu. U tijeku su i pripreme projekta te potrebne dokumentacije kako bi se mogao kandidirati za sredstva strukturnih fondova Europske unije kada oni postanu dostupni. Taj proces je također dugačak te ga treba odraditi odgovorno i temeljito kako bi se vidjeli rezultati. Tako Direkcija za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara upravo priprema narudžbu cost benefit analize za ovaj projekt što je veliki, i za prijavljivanje na natječaje Europske unije, vrlo koristan doprinos.

Vezano uz “skladišta oko carine”, pretpostavljamo da mislite na niz skladišta smještenih duž južne strane Demetrove ulice. Međutim, doista je riječ o građevinama koje nisu u vlasništvu Grada Rijeke. Skladište u Demetrovoj, smješteno u istočnom nastavku Carine, izgrađeno je u drugoj polovici prošlog stoljeća i u vlasništvu je Brodokomerca. Koliko nam je poznato, u tijeku je postupak izdavanja potrebnih dozvola za njegovu rekonstrukciju u poslovno-stambenu građevinu. Namjena tog niza skladišnih i uredskih građevina zasigurno će postati važnom temom prilikom osmišljavanja područja Delte i Baroša, budući da je riječ o građevinama koje posjeduju određeno kulturno-povijesno značenje, a ujedno stoje na spoju postojećih gradskih blokova i očekivanih građevina na površinama obala bazena Baroš. Ipak, bez obzira na očekivanja, mora se priznati da je riječ o građevinama koje se koriste i koje u današnjim uvjetima predstavljaju funkcionalni nastavak riječke ribarnice.

Odgovor na pitanje o dizalicama na lukobranu dali smo već u jednoj ranijoj tužibabi.
http://www.mojarijeka.hr/korisnik/Toric1/tuzibaba/dizalice-na-lukobranu/

Poštovani,

nakon eksplozije 2006. godine, zakupnik Meduza d.o.o. odbio je dobrovoljno predati Gradu Rijeci zemljište i ruševinu, kako bismo ih sanirali i obavili sve potrebne radove na osiguranju objekta, prometa te zaštiti građana.

Stoga je Grad 3. listopada 2006. godine Općinskom sudu podnio tužbu i prijedlog za donošenjem privremene mjere. To znači da se tražilo uklanjanje ostatka porušenog objekta, odnosno privremeno dobivanje ovog prostora u posjed.

Tako je Rješenjem suda od 6. ožujka 2007. Meduzi naloženo da Gradu privremeno preda u posjed zemljište i ruševinu kako bi se moglo krenuti sa raščišćavanajem građevnog materijala, te rušenju dijela građevine kojoj prijeti opasnost od urušavanja. To je i učinjeno 6. srpnja 2007., a nakon što su radovi izvedeni, ruševina je 24. srpnja 2007. ponovno vraćena Meduzi.

Presudom Općinskog suda u Rijeci od 31. listopada 2007. godine, Gradu kao tužitelju odbijen je tužbeni zahtjev kojim se Meduzi nalaže da zemljište i ruševinu preda Gradu. Sud je ovu presudu temeljio na činjenici da stranke nisu međuosbno otkazale ugovor, niti da je on prestao istekom roka na koji je sklopljen. Također se navodi da objekat nije uništen uslijed ekspolzije, već je samo u većoj mjeri oštećen, te da je sanacija isplativija od gradnje novog objekta.

Na tu je presudu Grad Rijeka u studenom 2007. godine uložio žalbu koja još uvijek nije riješena.

U postupku koji se vodio nakon isteka zakupnog odnosa, sud je u kolovozu 2008. godine donio rješenje o ovrsi. Njime se Meduzi nalaže predaja prostora u posjed Gradu Rijeci. Tako je 4. ožujka 2010. godine provedena deložacija, a objekat je tek tada predan Gradu.

Evo vjerujemo da smo pojasnili razloge radi kojih se pune 4 godine ovaj objekt nije mogao izložiti prodaji.