Nova pumpna stanica PETROL na izlasku Rujevica na Riječkoj zaobilaznici biti će uzrok čestim prometnim nesrečama na zaobilaznici. Mi koji ulazimo na zaobilaznicu iz Rujevice ubrzavamo za priključivanje na traku zaobilaznice na 100km/h a oni koji izlaze iz zaobilaznice kako bi ušli na pumpu na toj istoj traci usporavaju na 40km/h. Svakom normalnom čovjeku osim investitoru, Ministarstvu za promet i Gradu Rijeci to nije jasno. Ako već mora tako biti tako jer gospodin investitor i njegovi prijatelji gledaju samo i isključivo na zaradu a ne na prometnu sigurnost nas običnih ljudi koji se vozimo po zaobilaznici onda neka barem stacioniraju jedno vozilo prve pomoći na toj novosagradjenoj pumpi kako bi zdravstvena intervencija bila moguća u najkraćem roku. A za nas obične ljude koji smo do sada koristili ulaz Rujevica najbolje je koristiti ulaz Škurinje i onda prijeći tu nesretnu točku u preticajnoj traci osobito ljeti u vrijeme sezone kad turisti budu masovno koristili novosagradjenu pumpnu stanicu i kada će prometne nesreće na toj točci biti neminovne.
Poštovani,
prema Vašim pitanjima dostavljamo Vam sljedeće odgovore:
1. zaobilaznica predstavlja državnu cestu, te dozvole za sve zahvate na njoj izdaje resorno Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja.
2. U sastav države ceste ulaze i čvorovi na njoj, tj. sve priključne rampe do prve gradske ceste. U primjeru sporne lokacije, dio državne ceste čini izlazne i ulazne rampe čvora Rujevice do njihovog spoja s produžetkom Ulice A. Barca, oznake Ž-5025.
3. Prve kontakte s Gradom Rijekom po pitanju prijektiranja pumpe na spornoj lokaciji obavila je tvrtka ZG-projekt koja je projektirala pumpu i bila opunomoćeni tvrtke Auto-ceste Rijeka-Zagreb, kao investitora, tj. podnositelja zahtjeva za lokacijskom dozvolom.
Odgovor Grada bio je negativan, kako po osnovi GUP-a, prema kojemu na lokaciji nije predviđena pumpa, tako i po osnovi bitnih propusta unutar samog rješenja, budući da su se projektanti i investitor pozivali na Zakon o javnim cestama, kao posebni propis prema kojemu se benzinska pumpa smatra sastavnim dijelom javne ceste. Grad Rijeka upozorio je i na konflikt koji izaziva smještaja pumpe u odnosu na građevinu džamije. Na odgovore i komentare Grada investitor nije uopće reagirao.
4. Ministarstvo je službeno kontaktiralo Grad Rijeku samo u postupku izdavanja lokacijske dozvole i to u svojstvu vlasnika dijela terena. Osim upozorenja kako je zahvat suprotan GUP-u, Grad Rijeka je Ministarstvo jasno i nedvojbeno upozorio kako u elaboratima idejnog projekta nema prikaza iz kojeg je razvidno da će se prometni tok vozila koja se uključuju na zaobilaznicu preko ulivne rampe s čvora Rujevica odvijati bez izazivanja konflikta s vozilima koja sa zaobilaznice skreću na planiranu pumpu.
Dakle, Grad nije “oprao” ruke, kako je rečeno, već je vrlo jasno izrekao čega nema u idejnom projektu temeljem kojeg se traži lokacijska dozvola, te što bi to čega nema – ukratko, riječ je o ozbiljnom prometno-građevinskom projektu, trebalo sadržavati.
5. Suprotno navodu iz upita, bez obzira što zaobilaznica nije auto-cesta, ona je državna cesta na kojoj Grad nije nadležan za utvrđivanje bilo kakvih prometnih i drugih uvjeta. Štoviše, u primjeru lokacije pumpe, riječ je o odnosu prema ulaznoj rampi na zaobilaznicu, a ona je također dio državne ceste, kako je i u uvodu već rečeno.
6. Što se tiče zemljišta, Grad Rijeka je postupak prodaje odnosno zamjene proveo tek po izdavanju lokacijske dozvole. Suprotno sugestijama o “besplatnim” zamjenama i sl. koje se provlače vašim pitanjima, zamjena je provedena po principu “vrijednost za vrijednost”, što podrazumijeva da je Grad stekao 10.700 m2 zemljišta na području planiranom za razvoj Sekundarnog gradskog središta čime je svoje zemljište površine od 9.700 m2 povećao i povezao u jedinstvenu vlasničku cjelinu površine 20.400 m2. Sve ostalo vidljivo je u materijalu Kolegija.
Nadamo se da smo ovime pojasnili situaciju oko Petrolove pumpe na zaobilaznici.
Možda i niste zadovoljni odgovorima, ali u svojim tvrdnjama zanemarujete više bitnih stvari, pa ćemo krenuti od drugog upita nastalog na krivoj pretpostavci.
Naime, da bi se dobila lokacijska dozvola ne moraju se riješiti imovinsko-pravni odnosi do kraja. Dakle, niste u pravu kada Gradu imputirate kako je zamjenu obavio prije lokacijske dozvole. Štoviše, za prometnice, infrastrukturne građevine i druge slične zahvate, a u ovom primjeru i za benzinsku pumpu (jer se smatra infrastrukturom prometnice), imovinsko-pravne odnose nije potrebno riješiti niti za izdavanje potvrde glavnog projekta. Drugim riječima, izdavanje građevne dozvole nije uvjetovano rješenjem imovinsko-pravnih odnosa, jedino se radovi ne mogu započeti prije njihova rješavanja.
Što se tiče Vašeg prvog pitanja u komentaru, Grad Rijeka ne može preuzeti na sebe istragu načina stjecanja nekretnina. Prilikom vođenja i sklapanja pravnih poslova u pogledu vlasništva, Grad se drži podataka iz gruntovnice. Naime, osim podataka o vlasništvu, u gruntovnici se evidentira i svaki spor pokrenut u vezi dotične nekretnine, koji se u obliku zabilježbe evidentira kao teret na nekretnini. Grad ne stupa ni u kakav pravni posao ukoliko je nekretnina pod bilo kakvim teretom. U ovom primjeru nije bilo tereta. Sumnje kojima se bavite nisu nam poznate. Naime, u cijelom ovom razdoblju raniji vlasnik ili vlasnici nisu se obratili Gradu da bi iznijeli eventualne nečasne radnje na osnovu kojih je zemljište promijenilo vlasnika.
I konačno, što se tiče zamjene zemljišta, u nastavku je grafika koja pokazuje što je mijenjano: zelene površine unutar crvene forme bile su vlasništvo grada, a zamijenjene su za površinu označenu žuto. Sve ovo bilo je javno objavljeno tj. prezentirano na sjednici Kolegija gradonačelnika u rujnu 2012. godine, u novinama i dr.