Poštovani,
Prije mnogo godina trsatski franjevci su svoj posjed uredili i približili ne samo vjerskim događanjima već i roditeljima sa djecom za ugodno druženje i igru u prometno bezbrižnom prostoru. Bilo je to u vrijeme gvardijana Serafina Trsatskog i dr. Emanuela Hoška, franjevaca vizionara i neimara. Nažalost njih više nema, a s njima nestala je i dječja igra i radost iz perivoja. Nekim novim, vjerojatno životno puno mlađim franjevcima od poštovanih ranije spomenutih, ta je dječja igra i žamor smetao. Nije im to nimalo na spomen i diku.
Lijep pozdrav