Gospodine Smojver,
obraćam vam se kao direktoru tvrtke Autotrolej d.o.o., ali i magistru društvenih znanosti, polja ekonomije te diplomiranom inženjeru prometa (ovakav opis stoji u Novom listu, iako je meni iz njega sasvim nejasno što ste točno završili). Radi se o trivijalnom problemu koji može biti riješen koristeći samo malo zdrave pameti, logike i dobre organizacije. Problem je sljedeći; zahtjevate od kupaca da kupe kupon za pokaznu kartu za nevedeni mjesec s tolerancijom od tri dana, a istovremeno im ne pružate uvjete za ostvarenje istog. U redovima za izradu kupona čeka se neprimjereno dugo, u neprimjerenim uvjetima. Naime, svaki mjesec osobe koje kupuju pokaznu kartu moraju kupiti kupon za novi mjesec. Svima je to jasno i vjerujem da nitko nema problema s prihvaćanjem iste činjenice, a ukoliko to i zaboravimo kontrolori voznog reda nas uredno podsjete. Službeno ili neslužbeno, tolerira se vožnja do tri dana s kuponom od prošlog mjeseca uzimajući u obzir da korisnici kupon nisu mogli napraviti isti dan kada im je prethodni istekao. Tu nastaje navedeni problem, pa u skladu s njim postavljam sljedeća pitanja. Da li je itko u vašoj tvrtci napravio analizu koliko korisnika koristi usluge javnog prijevoza na osnovi mjesečne pokazne karte? Da li ste napravili statistiku koliko je školaraca, studenta, nezaposlenih, radnika, umirovljenika? Zatim, da li ste prebrojali zaposlene osobe koje izdaju pokazne kupone i broj tih radnih mjesta? Da li ste pri analizi uzimali u obzir radno vrijeme ljudi i školske/studentske/radne obveze koje spriječavaju korisnike vaše usluge da dođu u određeno vrijeme napraviti kupone? Ako niste, zašto niste? Ako jeste, molila bih vas da javno objavite rezultate vaših analiza pa da nam svima razjasnite kako je moguće da ste izračunali da će određena količina kupaca moći napraviti kupone, u određenom vremenskom razdoblju od tri dana, na ograničenom (premalom) broju prodajnih mjesta? A ukoliko ste napravili analizu, i ona pokazuje da je to nemoguće, molila bih da objasnite zašto ne radite nešto da navedeni problem riješite?
Sljedeće odgovore ne toleriram i ne prihvaćam kao rješenja;
1. Kupujte kupone ranije, odnosno prije nego što li započne mjesec za koji kupon koristite. Ne dolazi u obzir. Zašto? Plaćate li Vi kredite unaprijed? Plaćate li večeru prije nego što ste je pojeli? Plaćate li fitness dok vam još nije istekla članarina? (i tako unadogled) Uostalom, eto, zaboravljiva sam i lako gubim stvari, a ukoliko kupon izgubim, nemam prava na temelju toga što imate dokaz u računalu da sam ga kupila, na ponovno izdavanje istoga. A najčešće je razlog onaj socijalni. Ljudi nemaju novaca da kupuju kupone unaprijed. Također, nezaposlenima koji pravo na pokaznu kartu ostvaruju na temelju prava s Zavoda, to nije ni omogućeno. Stoga, da zaključim, nećemo kupovati kupone ranije.
2. Čekajte u redu/radite kupone kad je manja gužva/pokušavajte više puta napraviti kupone. Ovo osobito ne dolazi u obzir. Zašto? Ne radi o čekanju od petnaestak minuta. Ne radi se o čekanju u podnošljivim prostorijama. Čekanje za izradu kupona vrlo često traje preko sat vremena u zagušljivim prostorijama ili na otvorenom (što je dobro ako nema kiše, a svi znamo koliko u Rijeci kiša rijetko pada:/). Gospodine Smojver, čekate li Vi na kupnju kruha sat vremena u smrdljivoj prostoriji ili pak odete kupiti kruh u drugi dućan? Vjerujem da ne čekate i odete na drugo mjesto. Vidite, problem je u tome, da kad je riječ o kupnji usluga javnog prijevoza, mi nemamo izbora, odnosno drugog ‘dućana’. U Rijeci postoji samo jedna tvrtka koja se bavi uslugom javnog prijevoza te je stoga u pomalo monopolističkom položaju. Obzirom da je njezin osnivač većinom Grad Rijeka, voljela bih ne vjerovati da ona koristi taj položaj kako bi održavala razinu usluge ispod svake razine.
Također većina ljudi, osim što se školuje/studira/radi ima i druge, obveze i socijalni život i ne znam kojom logikom i pravom vi bahato pretpostavljate da bi ga trebali podrediti vašoj neorganizaciji u prodaji karata. Gospodine Smojver, odustane te li Vi od ručka s obitelji zato jer trebate čekati sat i pol da bi produzili primjerice stranačku iskaznicu? Vjerujem da ne, stoga je krajnje bahato, egoistično i apsolutno nedopustivo to tražiti od drugih. Stoga, da zaključim, nećemo čekati u redu bezobrazno mnogo vremena u bezobrazno lošim uvjetima.
Sad, kad su definirani neprihvatljivi odgovori, mogu Vam, ovako, iz glave, ne analizirajući i filozofirajući pretjerano pokušati ponuditi nekolicinu mogućih rješenja da o njima razmislite.
1. Tolerirajte veći broj dana u kojem se korisnici mogu voziti kuponom od prošlog mjeseca. Vjerujem da ćete odgovorit da će veliki broj ljudi pokušati to iskoristiti, ali iskreno, to je vaš problem. Da ste smislili nešto bolje, ne bih se morali nositi s takvim propustima.
2. Povećajte broj prodajnih mjesta za kupone. Ukoliko smatrate da bi ste time morali zaposliti nove ljude, a ne možete jer vam kao nedostaje novaca, čak ni to ne trebate. Napravite reorganizaciju. Pa neka dio kontrolora ili ljudi koji sjede u uredima ne radeći ništa odu na šaltere raditi kupone tih par dana u mjesecu. Vjerujte, nije potrebno nikakvo posebno doškolovanje za to. Ljudi su dovoljno sposobni i inteligentni da pohvataju tu radnju, imajte vjere u njih.
3. Napravite kupone s različitim datumom isteka. Primjerice, neka školarcima ističe prvog u mjesecu, studentima sedmog, a radnicima petnaestog. Tako bi ste kroz cijeli mjesec imali određenu količinu ljudi koja bi dolazila kupovati kupone, bez gužve i nervoze. A vjerujem da bi i prodavačima karata to znatno olakšalo stvar.
4. Omogućite kupcima koji produžuju kupone bez donošenja potvrda, ovjera i sl., da iste kupuju u prodavaonicama tiska kao što se kupuju jednokratne karte.
5. Uvedite neka nova, računalna rješenja kojim se karta može kupovati preko interneta. Detalje razradite sami, ja neću jer ne dobivam vašu plaću.
Ovo su ugrubo napisani i nerazrađeni prijedlozi, ali pozivam svakog tko ima bilo kakav da ga kaže i predloži pa ćemo Vam skupa pomoć da se situacija rješi.
Jer vjerujem da govorim u ime svih kad kažem da ne tražimo da se vozimo besplatno, niti da nam itko radi kakve ustupke. Želimo da omogućite svim korisnicima javnog gradskog prijevoza dostojne uvjete za ispunjenje obvezi koje od nas tražite.
Gospodine Smojver, obzirom na vaše kvalifikacije, vjerujem u vaše sposobnosti i nadam se da ćete ovaj problem rješiti ‘k’o od šale’. A obzirom da ste prihvatili posao na navedenom položaju, s određenom plaćom i blagodatima, vjerujem da ste prihvatili i obveze i odgovornosti koji isti posao nosi, pa ćete ovaj problem shvatiti ozbiljno i odgovorno.