Nisam dobio odgovore ovdje http://www.mojarijeka.hr/korisnik/Alex/tuzibaba/turisticki-autobus-prihodirashodi/ , a i s obzirom da “gradska uprava” nikada ne odgovara dva puta unutar iste teme, otvaram drugu rundu. Molim urednika da proslijedi i ovaj tekst. Probao sam sa konkretnim kratkim pitanjima, ali “Gradska uprava” jednostavno odbija čitati pitanja sa razumijevanjem, pa ću pokušati preformulirati, opširnije…
Ako je za autobus “u prvom planu” promidžba tj. “unaprijeđnje turističke ponude” bez obzira na gubitke i svjesno ne očekivanje bilo kakve zarade, čak i u tom slučaju mora postojati neki krajnji cilj sa zadanim vremenskim periodom u kojem se cilj postiže, a nakon kojeg se od plana i cilja odustaje jer je nerealno i van bilo kakve (pa i one najluđe) pameti uporno ulagati sredstva u nešto iz čega već godinama ne proizlazi korist. To se zove bacanje novaca, u ovom slučaju tuđih.
Svaki grad, općina, županija, pa na kraju krajeva i država su ustrojeni (trebali bi barem biti) poput “firme” (kaže tako i bivši riječki gradonačelnik, sada ministar financija, Linić). Osnovni cilj je prikupljanje novaca od građana, oplemenjivanje istoga, te ulaganje u društveno KORISNU infrastrukturu i općenito ulaganje u projekte KORISNE za građane, i naravno (projekte) koji sami sebe održavaju. Grad NIJE tu da ostvaruje projekte koji ne nose nikakvu korist, ali su “fora”. Još da su “fora” građanima, vjerujem da bi ljudi “pregrmili” potrošeni novac, ako bi od toga nečega imali makar “duševnu” korist. Zašto nemamo na primjer rivu kao i svaki drugi obalni grad u Hr, a ne ono ruglo od parkinga? Jer parking nosi novac (nosila bi i riva, ali nije sada bitno). Tako i firme ulažu sredstva u projekte koji, iako možda u početku gube novac, kao krajnji cilj imaju da im se vrati uloženo + ono nešto više, zarada, od čega svi živimo. Tako je barem kada se ulaže vlastiti novac, kada se rizik preuzima na svoja leđa… što na žalost ovdje nije slučaj. Jer novac je od građana, troši ga vlast, a iako je sve rupa bez dna pa i ako/kad sve propadne… nikome ništa. Neće nitko odgovarati. Ako netko (ili svi) u gradu koji odlučuju o našim novcima misle da su gubitci “samo” 56.000 kn godišnje (razlika između prihoda i rashoda), a nije svjestan da je i dobar dio onih 3.000.000 kn (ili je kredit bio beskamatni?) gubitak koji u nekakvom realnom vremenskom periodu (što prije) treba biti pokriven, pa makar i da se samo izravna na “nulu”… netko treba pod hitno dobiti otkaz.
Ustvrdili ste da je autobusu “osnovni cilj unaprijediti turističku ponudu Rijeke i Opatije”, a ne generirati novac, istovremeno zaboravljajući da se na sve skupa troši… novac!?! Zaboravljate i da se grad financira građanima, pa bi nekom logikom trebao raditi u korist istih tih građana. Ali iako očito gomila gubitke, projekt je uspješan jer, kako kaže Škarpa, “doprinosi edukaciji”… Novac, očito, ne igra nikakvu ulogu u cijeloj priči, iako grad Rijeka, pa i vi “gradska upravo” živite od našeg novca… Zanimljivo je koliko puta mi građani slušamo kako projekti koje zdušno podržavamo “nisu financijski isplativi” jer grad na njima gubi i ne može ostvariti materijalnu ili neku drugu vrstu koristi, pa se zato i ne dese, a ovaj autobus o kojem se građane nije ni pitalo se proglašava “uspješnim””!? Svaka firma mjeri svoju uspješnost i ima jasnu sliku dali ostvaruje cilj ili ne, ide li u pravom smjeru ili nešto treba mijenjati, ili čak odustati. U protivnom novac “curi”, firma propada.
Konkretna pitanja…
Kako se mjeri uspješnost “unaprijeđenja turističke ponude” tj. cilja? Nije dovoljno reći “kupili smo autobus sa ciljem da turisti budu sretniji i da se unaprijedi lokalna turistička ponuda i uvjereni smo da se to i događa” ako nema krajnjeg rezultata, konkretnog dokaza da je “unaprijeđenje” doista i uspjelo, a ne bilo promašaj. Rezultati? Činjenice?
Molim konkretne odgovore tj. činjenice koji su direktni (pozitivni) rezultati plana koji se čvrsto temelji na namjernom gubitaškom poslovanju? Kako je konkretno autobus ostvario cilj odnosno unaprijedio turističku ponudu? Gdje se to unaprijeđenje konkretno vidi? Kako se to mjeri, ako ne novcem? Konkretan primjer tipa “autobus sa početnim troškom od 2.500.000 kn + PDV i godišnjim gubitkom od minimalno 56.000 kn godišnje je super uspješan projekt jer je direktno/indirektno pomogao da grad Rijeka/Opatija godišnje zarade x.xxx.xxx kn na __________________ ” (na crtu ide na čemu se zaradilo).
Ako i dalje inzistirate na odgovoru da novac nije bitan. Da se sve skupa “isplati” jer se “unaprijeđenje” događa u glavama turista koji su se lijepo provozali, a lokalna zajednica koja sve skupa financira nema nikakvu financijsku ili “duševnu” korist i zadovoljštinu. Ako stvarno mislite da je to “isplativo” za ljude koji plaćaju poreze i prireze da bi se to sve skupa financiralo. Ako je “cilj” postignut time što se dnevno u autobusu provoza par desetaka turista, a grad isovremeno gubi novac. Ako vam nije bitno što isovremeno fale sredstva za sanaciju puno bitnijih (za građane) stvari … netko treba pod hitno dobiti otkaz.
Ako je sve ovo gore preopširno i zbunjujuće…
1.Kako znate da se “osnovni cilj unaprijeđenja turitičke ponude Rijeke i Opatije” doista i ostvaruje preko autobusa ako nema vidljivih financijskih rezultata?
2. Čime/kako se to mjeri, ako ne novcem? Postoji neki “barometar” zadovoljstva koji opravdava plaćene kamate mjerljive u stotinama tisuća i godišnje gubitke mjerljive u desetcima tisuća?
3. Do kada je za grad (građane ionako nitko ništa ne pita) prihvatljivo raditi po sadašnjem modelu tj. sa gubitkom, i gdje je granica kada to prestaje tj. kada se zaključuje da je projekt loše zamišljen/realiziran?
P.S. u civiliziranim zemljama odgovorni ljudi radi ovakvih stvari (učestalih višegodišnjih gubitaka) podnose ostavke iz moralnih razloga, ako već neće javno priznati da su nekompetentni. A u Jpanu si čak i oduzimaju život, jer ne mogu živjeti sa činjenicom da su iznevjerili obećanja i očekivanja, i ne mogu živjeti sa sramotom.